Trampov fijasko 1Foto: FoNet/AP

Donald Tramp, predsednički kandidat Republikanske stranke SAD, ponovo je reorganizovao svoj tim za kampanju.

Čineći to, on otkriva više o sebi i svom takozvanom stilu menadženta nego što možda želi da ljudi vide. Malo predsedničkih kampanja oslikava tako očigledan haos i munjevitu promenu osoblja.

Dvoje ljudi koji nikada nisu vodili predsedničku kampanju i čiji su politički instinkti suprotni političkim instinktima onog drugog, sada predvode Trampovu operaciju.

Kelian Konvej, njegova nova menadžerka kampanje, anketašica je koja iz redova republikanske desnice glavne struje (desno krilo stranke je njena „glavna struja“ jer je centar stranke u suštini nestao) godinama vrši analizu podataka dobijenih anketama. Za vreme unutarstranačkog glasanja republikanaca je radila za „super PAC“ (Komitet za političko delovanje, prim. prev.), koji je podržavao Trampovog žestokog rivala Teda Kruza. Konvej je pametna, čvrsta pristalica od koje se očekuje da ima pouzdan i racionalan glas u kampanji. Ako ona bude odnela prevagu – a Tramp bude mogao da se drži teme – videćemo razumnijeg republikanskog kandidata.

S druge strane, Trampova odluka da imenuje Stivena Benona za izvršnog direktora njegove kampanje proriče sve osim pouzdanosti i racionalnosti. Uoči svog imenovanja bio je izvršni direktor Brajtbart njuza, ekstremno desničarskog, ultranacionalističkog medijskog portala, zapravo zagovornika ideje da je bela rasa superiorna. Poznat je kao borbeni nihilista koji će se spustiti koliko god treba nisko da bi pobedio.

Zbog Benonovog imenovanja republikancima glavne struje je pala vilica. Tramp, koji je u avgustu dosta zaostajao u anketama za Hilari Klinton, pod sve je većim pritiskom da se približi establišmentu Republikanske stranke. Ako ne usvoji pristup koji je bliži glavnoj struji, neće moći da privuče belce iz predgrađa – ključno biračko telo, koje je još na raspolaganju.

Ali Benon nije ljubitelj republikanskog establišmenta. Brajtbart njuz je pod rukovodstvom Benona rutinski žestoko kritikovao predsedavajućeg Predstavničkog doma Kongresa SAD republikanca Pola Rajana. Ranije ovog leta je napao Rajana zbog pružanja podrške celokupnom predlogu zakona o potrošnji koji finansira program za sirijske izbeglice predsednika Baraka Obame i zato što je poslao svoju decu u privatnu katoličku školu. Čak je podržao Rajanovog protivnika iz Viskonsina na glasanju u Kongresu, Trampovog pristalicu koga je Rajan ubedljivo porazio rezultatom 84 prema 16 odsto.

Brajtbart njuz je takođe osudio lidera republikanca u Senatu Miča MekKonela, objavivši kolumnu u kojoj je MekKonel optužen da je mek prema Klintonovoj da bi ostao u dobrim odnosima s donatorima koji se protive Trampu.

Šta je Konvej-Benon dihotomija stvorila? Rani znaci ukazuju da Konvej „glanca“ neke Trampove loše manire. Tako na primer, Tramp, koji se nikada ne izvinjava, nedavno je izrazio nedorečeno „žaljenje“ zbog vređanja ljudi. Što je još važnije, Tramp odstupa od svog čvrstog stava protiv imigracije, kao što je njegovo obećanje da će uspostaviti specijalne „snage za deportaciju“ da bi uhapsile svih 11 miliona imigranata bez dokumenata u SAD. Ostaje, međutim, nejasno šta Tramp radi, kao i da li će ga njegove pristalice pustiti da se izvuče s tom promenom.

Nasuprot tome, Benon očito želi da „pusti Trampa da bude Tramp“. Izgleda da podržava Trampovo odbijanje da „se okrene“ od govora koji unose podele iz perioda unutarstranačkog glasanja ka pristupu koji je „više predsednički“. On se verovatno nada da će olsloboditi Trampa da sledi svoje najosnovnije instinkte i bljuje najgore uvrede na račun Klintonove kako se izborna utakmica bude zahuktavala. To neće da prođe u biračkom telu koje Konvej pokuašava da pridobije za Trampa.

Malo je razloga da se misli da će Trampov novi aranžman osoblja rezultirati novim koherentnijim kandidatom. Tokom kampanje je onoliko lebdeo između uravnoteženog i bokserskog držanja, ponekad i u istom danu.

Naročito Trampovo imenovanje Benona ukazuje da je očajan, uplašen i izgubljen. Iako još nije jasno koliko Tramp zapravo želi da bude predsednik, znamo da mrzi da gubi.

A ipak, izgleda da ne razume osnove predsedničke politike, kao ni razliku između perioda unutarstranačkog glasanja i glavnog događaja. I dalje se hvali da je porazio sve svoje protivnike iz republikanskih redova iako je lakše poraziti 16 rivala nego jednog ili dva, s obzirom na to kako funkcioniše proces unutarstranačkog glasanja.

Tramp takođe meša entuzijastične pristalice koji idu na njegove mitinge s predsedničkim izbornim telom. Izgleda da ne shvata da ono što kaže svojim najvernijim pristalicama čuje i mnogo veća a manje saosećajna javnost. To je ključni razlog zbog kojeg je njegov rejting u anketama drastično opao do sredine avgusta. I zato je uradio ono što pomahnitali kandidati često rade – protresao je osoblje.

Benon je zamenio Pola Menaforta, koji je bio blizak eliti koju Benon prezire, i koji je pokušavao da osnaži Trampove veze s njom. Menafort je napravio veliku grešku kada je pokušao da ubedi Trampa da se promeni i kada je rekao republikancima glavne struje da može da upravlja kandidatom. Čak bi političari koji nemaju Trampov ogroman ego pokazali prezir prema takvoj retorici.

Dok Menafort nije bio zamenjen, Tramp je ignorisao njegove savete i Menafort je u suštini odustao. U međuvremenu, Menaforta je stigla njegova prošlost kao savetnika i lobistu za gnusne diktatore širom sveta. U jednom trenutku je radio za bivšeg ukrajinskog predsednika Viktora Janukoviča, izaslanika ruskog predsednika Vladimira Putina koji je pobegao u Rusiju nakon što je smenjen s vlasti 2014.

Ministarstvo pravde SAD je sada počelo da analizira Manafortove aktivnosti lobiranja u SAD u ime Janukoviča, što je predstavljalo još jednu pretnju za kampanju. Iako su Trampova uticajna deca isprva favorizovala Menaforta, to se promenilo kada je počeo da privlači pogrešnu vrstu medijske pažnje, uključujući pitanja o Trampovoj do sada neobjašnjivoj naklonjenosti Putinu. Menafort je možda nestao iz Trampove kampanje, ali će njegove ukrajinske veze jedno vreme biti stvar interesovanja štampe.

Predsednički izbori 2016. nisu gotovi, tako da je još moguće da Tramp završi u Beloj kući. NJegova loša procena ljudi, što je toliko očigledno proteklih nedelja, još je jedan razlog zbog kojeg je to opasna mogućnost za američku demokratiju.

Autorka redovno piše za New York Review of Books.

Copyright: Project Syndicate, 2016.
www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari