Kako strancima objasniti Trampa 1Foto: EPA/JIM LO SCALZO

Često putujem u inostranstvo i gotovo me bez izuzetaka prijatelji stranci pitaju s različitim intenzitetom čuđenja šta se to pobogu dešava u mojoj zemlji. Evo šta im ja kažem. Prvo, nemojte pogrešno shvatiti izbore 2016.

Nasuprot nekim komentarima, američki politički sistem nije uništen talasom populizma. Istina, imamo dugu istoriju pobune protiv elite. Donald Tramp je iskoristio tradiciju koja se dovodi u vezu s liderima kao što su Endru DŽekson i Vilijam DŽenings Brajan u devetnaestom veku i Hjui Long i DŽordž Volas u dvadesetom.

A ipak, Tramp je osvojio gotovo tri miliona manje glasova naroda nego njegova rivalka. Izbornu pobedu je odneo tako što se dodvorio populističkom preziru u tri države „Pojasa rđe“, u Mičigenu, Pensilvaniji i Viskonsinu, koje su ranije glasale za demokrate. Da je sto hiljada ljudi u ovim državama drugačije glasalo, Tramp bi bio poražen u Izbornom koledžu i ne bi postao predsednik.
Odnosno, Trampova pobeda ukazuje na pravi problem sve veće društvene i regionalne nejednakosti u Sjedinjenim Državama. Nedavno objavljeni bestseler DŽej Di Vansa „The Hillbilly Elegy“ uverljivo opisuje ogromnu razliku između Kalifornije i Apalačije.

Istraživanje ekonomista s Prinstona En Kejs i Angusa Ditona pokazuje da su demografski trendovi među belcima niže klase bez fakultetske diplome gori nego među isto takvim Afroamerikancima, koji su tokom istorije predstavljali niže ekstreme nejednakosti. Stopa smrtnosti među belcima bez fakultetske diplome je 1999. bila za oko 30 odsto niža nego među isto takvim Afroamerikancima; do 2015. je bila za 30 odsto viša.

Štaviše, stopa zaposlenosti u proizvodnji, nekadašnjem glavnom izvoru dobro plaćenih radnih mesta za belce iz radničke klase, u poslednjoj generaciji je zabeležila nagli pad, na samo 12 odsto radne snage. Te prethodno demokratske birače privukla su Trampova obećanja da će prodrmati stvari i vratiti radna mesta u proizvodnji. Ironija je u tome što bi Trampovi napori da poništi zakon o zdravstvenoj nezi predsednika Baraka Obame pogoršali kvalitet njihovog života.

Druga stvar koju govorim svojim prijateljima strancima jeste da ne potcenjuju Trampove komunikativne sposobnosti. Mnogi su uvređeni njegovim burnim izlivima na Tviteru i šokantnim zanemarivanjem činjenica. Ali Tramp je veteran rijaliti televizije, gde je naučio da je ključ uspeha stavljanje monopola na pažnju gledalaca i da se to postiže ekstremnim izjavama, ne pažljivim razmatranjem istine.

Tviter mu pomaže da definiše agendu i odvrati pažnju kritičara. Ono što vređa komentatore u medijima i obrazovnom sistemu ne opterećuje njegove pristalice. Ali pošto se od svoje trajne egocentrične kampanje okrene ka pokušaju da rukovodi, Tviter postaje mač s dve oštrice koji odvraća potrebne saveznike.

Treće, govorim svojim prijateljima da ne očekuju normalno ponašanje. Obično se predsednik koji gubi glasove naroda prebacuje na politički centar da bi zadobio dodatnu podršku. To je ono što je DŽordž Buš uspešno uradio 2001. Nasuprot tome, Trampove tvrdnje da je on odneo pobedu i kada je reč o glasovima naroda i ponašanje kao da je to stvarno uradio se dopadaju njegovom osnovnom glasačkom telu.

Iako je Tramp u ministarstvima odbrane, spoljnih poslova i u Ministarstvu za unutrašnju bezbednost na čvrste pozicije postavio ljude iz redova centra, njegov izbor za Agenciju za zaštitu životne sredine i Ministarstvo zdravlja su iz ekstremnih redova Republikanske stranke. NJegovo osoblje u Beloj kući je podeljeno između pragmatičara i ideologa, a on opskrbljuje i jedne i druge.
Četvrto, niko ne treba da potcenjuje američke institucije. Moji prijatelji ponekad govore kao da je propast sveta i pitaju da li je Tramp opasan narcis kao Musolini. Ja im kažem da ne paniče. SAD nije Italija iz 1922. i pored svih svojih problema. Naša nacionalna politička elita je često polarizovana, ali to su bili i osnivači Amerike.

Prilikom osmišljavanja Ustava SAD cilj osnivača nije bio da se obezbedi skladna vlada, već da se ograniči politička moć sistemom kočnica i ravnoteža koji otežava projekciju te moći. Postoji vic da su osnivači stvorili politički sistem koji kralju DŽordžu onemogućava da vlada nad nama, kao i bilo kome da ikada nad nama vlada. Neefikasnost je u službi slobode.
Trampov predsednički mandat je još uvek u ranoj fazi i ne možemo biti sigurni šta bi moglo da se desi nakon, recimo, velikog terorističkog napada. Međutim, sudovi, Kongres i države za sada imaju administraciju kočnica i ravnoteže, kako je Medison planirao. A civilni službenici na stalnim pozicijama u izvršnim telima predstavljaju dodatni sistem kočnica i ravnoteža.
Konačno, moji prijatelji pitaju šta sve to znači za američku spoljnu politiku i liberalni međunarodni poredak koji predvode SAD od 1945. Iskreno, ne znam, ali manje brinem zbog uspona Kine nego zbog uspona Trampa.

Iako su se američki lideri, uključujući Obamu, žalili na gotovane, SAD su davno preuzele rukovodstvo u obezbeđivanju ključnih globalnih javnih dobara – bezbednost, stabilnu međunarodnu valutnu rezervu, relativno otvorena tržišta. Uprkos problemima u međunarodnom poretku pod rukovodstvom SAD, svet prosperira, a siromaštvo se smanjuje. Ali, ne možemo biti sigurni da će to da traje. Biće potrebno da SAD sarađuju s Kinom, Evropom, Japanom i ostalima da bi upravljale transnacionalnim problemima.

Tokom kampanje 2016. Tramp je bio prvi glavni kandidat stranke u poslednjih 70 godina koji je doveo u pitanje sistem američkog saveza. Od preuzimanja funkcije u januaru, izjave Trampa i onih koje je postavio na funkcije ukazuju da će on najverovatnije trajati. Najzad, američka tvrda i meka moć uglavnom potiče od činjenice da SAD imaju 60 saveznika (dok Kina ima svega nekoliko).
Ali stabilnost multilateralnih institucija koje pomažu rukovođenje svetskom ekonomijom i globalnim zajednicama je neizvesnija. Trampov direktor za budžet govori o budžetu tvrde moći s fondovima koji su odsečeni od sistema Stejt departmenta i Ujedinjenih nacija. Ostali zvaničnici zagovaraju zamenu multilateralnih trgovinskih sporazuma „fer i izbalansiranim“ bilateralnim aranžmanima. I Tramp odbacuje Obamine napore za hvatanje u koštac s klimatskim promenama. Govorim svojim prijateljima da bih voleo da mogu da ih utešim u vezi sa ovim pitanjima. Ali ne mogu.

Autor je profesor na Harvardu

Copyright: Project Syndicate, 2017.
www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari