Politika
-
02/09/2010 18:05 | Brisel, Priština, Beograd
Prethodnica iz Beograda već za vikend u Briselu - 02/09/2010 18:10 | Beograd Tadić da podnese ostavku iz moralnih razloga
- 02/09/2010 18:09 | Beograd Nadaju se da će i Đilas shvatiti značaj
- 02/09/2010 18:08 | Nikozija, Bukurešt, Bratislava, Beograd Kipar i Rumunija čvrsto uz Beograd
- 02/09/2010 14:00 | Beograd NIKOLIĆ: Moralno je da Boris Tadić podnese ostavku
Juče
Sreda
- 01/09/2010 17:55 | Beograd Šta god da Srbija uradi, Rusija će je podržati
- 01/09/2010 17:53 | Beograd Proboj moguć ovog vikenda
- 01/09/2010 23:37 Korak po korak do kapitulacije u Briselu
- 01/09/2010 23:35 Konsultovati se sa EU, držati problem u UN
- 01/09/2010 17:58 | Beograd Marković: Pitati poslanike da li će da poštuju zakon

NAŠA PRIČA - U susret godišnjici kabineta premijera Mirka Cvetkovića, građani sve siromašniji, Vlada sve slabija
Opozicija hoće da profitira od radnika na ulici
Svi rezultati naših istraživanja ukazuju na to da se na jesen ili zimu može očekivati eskalacija socijalnog nezadovoljstva, kaže Milan Nikolić * Beznađe na beogradske ulice može da izvede do 100.000 ljudi, ali ja na vlast hoću izborima, tvrdi Tomislav Nikolić * Sindikalci ističu da neće dozvoliti političke manipulacije
Autor: Igor Živanović i Mirjana R. Milenković
Beograd - Oko 80 odsto građana Srbije kaže da živi loše ili veoma loše, dok oko 15 odsto njih jedva preživljava, na ivici gladi i bez elementarnih higijenskih uslova za život, pokazuje istraživanje Centra za proučavanje alternativa (CPA). Prema podacima Strateškog marketinga, u proteklih godinu dana rejting Vlade je dodatno pao i to se uglavnom odnosi na ministarstva koja se bave ekonomijom, finansijama, socijalnim pitanjima i standardom građana.
Odranije prisutne socijalne tenzije, potpomognute novom ekonomskom krizom, od jeseni bi mogle izvesti na ulice desetine hiljada radnika. Desna opozicija, oličena pre svega u naprednjacima i DSS, nada se da će biti katalizator anarhičnog nezadovoljstva.
Prema rečima Milana Nikolića, broj siromašnih i nezadovoljnih u Srbiji znatno je veći nego što prikazuje zvanična statistika, dok je broj onih koji su zadovoljni životnim standardom na nivou statističke greške.
- Državna statistika često se koristi različitim trikovima kako bi se broj nezadovoljnih i socijalno ugroženih umanjio. Srbija je evropska država i ne mogu se koristiti isti kriterijumi kao pri analizi stanja u nerazvijenim afričkim zemljama. Naša merenja oslanjaju se na odnos između realnih potreba i primanja, tako da su potrebe posmatrane izvan konteksta puke potrošačke korpe i u njih su uključeni neki drugi životni aspekti, kao što su korišćenje gradskog prevoza ili redovna kupovina sredstava za higijenu - objašnjava Nikolić.
Naš sagovornik navodi da je oko 40 odsto građana Srbije nezaposleno. Kako ističe, u zvaničnim statistikama ne pojavljuju se Romi i interno raseljena lica s Kosova.
- Ti ljudi postoje samo na ulicama Beograda, ali ih nema u statističkim podacima. Svi rezultati naših istraživanja ukazuju na to da se može očekivati eskalacija socijalnog nezadovoljstva na jesen ili zimu - ističe Nikolić.
Najnovija merenja političkog rejtinga političkih stranaka u Srbiji pokazuju da se SNS Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića na korak približila DS. Stručnjaci spekulišu da bi do kraja godine odnos snaga mogao da se promeni u korist naprednjaka. Nikolić i Vučić, uz podršku Vojislava Koštunice, oslobođeni bremena radikalizma, služeći se populističkom retorikom, mogli bi ne samo da kanališu socijalno nezadovoljstvo, već i da ga politički kapitalizuju u svrhu raspisivanja vanrednih izbora za Skupštinu Srbije i dolazak na vlast.
Jovo Bakić, sociolog politike, kaže za Danas da opozicija možda ima te ambicije, ali ne i dovoljnu snagu.
- Moguće je da na jesen dođe čak i do socijalnih nemira jer je situacija veoma teška, ali je malo verovatno da će opozicija to uspeti da iskoristi. Naprednjaci i radikali ne mogu zajedno, dok se LDP nalazi na suprotnoj strani od ovih konzervativnih partija - ističe Bakić i dodaje da opozicija po svojoj nemoći podseća na onu iz vremena Slobodana Miloševića.
Tomislav Nikolić, predsednik Srpske napredne stranke, kaže za Danas da on i stranka koju predvodi neće kanalisati i koristiti radničko nezadovoljstvo u cilju osvajanja vlasti.
- Zbog sve težeg života ljudi, otpuštanja radnika i života na ivici egzistencije stvara se sve veći socijalni naboj među ljudima. To nezadovoljstvo na beogradske ulice može da dovede 50.000-100.000 ljudi. DOS vrlo dobro zna da je to masa koja ruši vlast - kaže Nikolić.
Predsednik SNS napominje i da nije njegova želja da dođe na vlast „tako što će ljudi da pale skupštinu“.
- Moja želja je da dođe do izbora i da se izborima reši ko će biti na vlasti. Ne zaboravite da postoje sindikati koji mogu da povedu narod, ali ne ove sadašnje sindikalne vođe koje su potkupljene, već neki drugi, novi ljudi. Znam da je Boris Tadić propustio priliku da raspiše izbore. Mnoge evropske vlade su odstupile na vreme pred krizom i zatražile da se građani izjasne koga žele na vlasti. To je učinio čak i Milo Đukanović, koji je pokazao da ima mnogo više pameti. Voleo bih da Boris Tadić shvati da bi i za njega bilo bolje da izbori budu raspisani što pre i da se na izborima odlučuje sudbina vlasti, a ne na ulici - naglašava Tomislav Nikolić za Danas.
Ranka Savić, predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, kaže za Danas da je Vlada Srbije protekle godine formirana zahvaljujući obećanom povećanju penzija i dobrobiti ostalih socijalnih grupa.
- Penzioneri su nešto i dobili, ostali ništa. Za prva četiri meseca bez posla je ostalo 80.000 radnika, a još toliko će ostati na belom hlebu zbog predstojeće privatizacije 10.000 preduzeća metalskog kompleksa. Od 1. jula 200.000 ljudi će ostati bez socijalnog i zdravstvenog osiguranja, jer njihova preduzeća nisu plaćala doprinose RZZO. Nije ekonomska kriza izgovor za sve što nam se dešava, niti je kriza kriva za sve štrajkove koji plamte po Srbiji. Da je Vlada radila bolje, do toga ne bi došlo - poručuje Savićeva i upozorava da je pred Srbijom „vruća socijalna jesen“.
Ranka Savić navodi i da je „potpuno jasno“ da će opozicija nastojati da u sopstvenu korist materijalizuje radničko nezadovoljstvo, ali da će se sindikati odupreti toj vrsti pritisaka.
Sličnog mišljenja je i Ljubisav Orbović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije, koji kaže da je jasno da će opozicija nastojati da iskoristi „očaj koji vlada među radnicima“. Orbović tvrdi za Danas da sindikati neće pomagati političkim strankama, ali napominje da su socijalni protesti neminovnost.
- Od Subotice do Vranja u ovom trenutku protestuje oko 3.000 radnika u 21 štrajku. Za to vreme Ministarstvo ekonomije kao noj gura glavu u pesak umesto da ublaži posledice privatizacije - ističe Ljubisav Orbović.
Ivica Cvetanović, predsednik Konferederacije slobodnih sindikata, navodi za Danas da problemi nisu zaobišli ni javni sektor. Posebno su u nezavidnom položaju zaposleni u bankama. „OTP banka je ovih dana najavila da će od 19 svojih filijala ugasiti čak 11, a da će direkciju iz Niša preseliti u Novi Sad. Svi ti ljudi ostaće bez posla“, kaže Cvetanović.
Komentari (3)
grom | 30/06/2009 00:50
Broj preporuka:
Preporuči
Predloži za brisanje
Опозиција је 2000. профитирала од радничког и народног незадовољства. Мали број позиције па и опозиције је живео много лепо /сетимо се и дечака који је почео са ношењем гајбица/ на рачун велике беде већине. Нажалост ни данас није бог зна шта боље. Мали број позиције и опозиције /150000 до 200000 динара посланичких принадлежности + привилегије/ живи много лепо на рачун беде осталих. Туга! и то велика туга. Па онда није ни чудо што ће на јесен улица многима бити дом. А и ја ћу пожурити дому том.
Dusan Spasic | 30/06/2009 09:01
Broj preporuka:
Preporuči
Predloži za brisanje
Situacija je teska svuda, to je jasno! Ali zato Vlada treba da nauci da postavi prioritete! Ne moze se sa istom vaznoscu tretirati Univerzijada i socijalna problematika cele drzave recimo kao primer! Apsolutnu prednost mora da ima ministar Ljajic jer se pokazalo da su strajkovi uglavnom u privatizovanim preduzecima od pre 5 i vise godina i gde je rukovodstvo samo cekalo da Agencija za privatizaciju nije vise nadlezna a time i ministar ekonomije Dinkic! U roku od tih zlatnih 5 godina moguce je i raskinuti ugovor a posle slucaj prerasta u socijalni problem Ministarstva za rad i soc.politiku! Banke su, opet, privilegovane jer se sluze drzavnim kreditima za ocuvanje likvidnosti a uprkos ref.kam.stopi od 14 % (sto i nije bas nesto posebno) ne prosleduju niske kamate svojim komitentima i time guse protok kapitala i ozivljavanje privrede! Naprotiv, poskupljuju sa 0,75 na 2,5 % obradu kredita i niko im nista ne moze jer su iznad privrede! Premijer Cvetkovic bi morao mnogo cesce i vise da saraduje i sastaje se sa ministrom Ljajicem zarad mira!
Zdravko Broža | 01/07/2009 13:01
Broj preporuka:
Preporuči
Predloži za brisanje
Opozicija, koja je posle petooktobarskih dešavanja došla na vlast, bila je instruirna spolja, a izdašno pomognuta iznutra, od otuđenih centara moći, koji su opredmećenje nekadašnjeg političkog statusa, i njegovo prevođenje u ekonomski, videli, kroz šansu d u postupku privatizacije, "Privatizuju sve pšto se privatizovati može" i na taj način ostvare sebi prvobitnu akumulaciju, za dalje privređivanje.Lični dohoci su polako postajali zarade, a zarade prerasle u nadnice, međutim, niko nije obraćao pažnju, na jednu ekonomsku kategoriju, koja se posprdno kvalifikovala kao relikt prošlosti, ostatak marksizma, . . .Naime, jedino radna snaga je u stanju da stvori novu vrednost, a ta ista radna snaga, ne prodaje svoj proizvod, nego svoju snagu, rad se kao kategorija izgubio, i došlo je do enormne pljačke ljudskog i kadrovskog potencijala, od početka veka pa na ovamo, da bi se danas svi , kao sa zidom suočili sa frapantnom istinom, . . . Zamajac privredne delatnosti ne može biti neobrazovani slabo plaćeni radnik, sa zaradom bliskom stotinu evra, koji treba da obnovi svoju radnu snagu, i da ostvari prostu reprodukciju, da stvori dva fizička radnika, jer retko će ko moći , a već sada retko ko može, da odvoji za srednje trogodišnje "Besplatno" školovanje, van mesta boravka svoga deteta, red veličine 2.000 evra po godini, odnosno, računajući akademsko obrazovanje, sa upisnicama, čiji iznos dostiže 100.000 dinara, aproksimativno, a troškovi ishrane smeštaje ili prevoza studenta, najmanje isto toliko godišnje, dolazimo do cifre, za uspešno okončanje studija, jednog studenta, koja prevazilazi , daleko prevazilazi. . . . i idealne ekonomske potencijale roditelja, a ukoliko se radi o jednom roditelju, tu ekonomija poražena mora da zastane.
Sve ostalo, ekonomska je kategorija, koliko para, toliko muzike, nezadovoljstva i uzaludno "Mitingovanje" ništa na bolje neće promeniti, treba se, u skladu sa posttranzicionim trendovima, okrenuti traženju sistema, koji će na pravi način rešiti pitanje odnosa rada i kapitala, u podeli viške vrednosti, inae sve preti da kolabrira, u bliskom ekonomskom kolapsu, u kome apsolutna većina odbija da bude roblje do groba prebogatoj manjini.





