Šta je to koučing-trening životrnih veština 1

Život postaje sve složeniji.

Nije lako izaći sa njim na kraj, održati kvalitet života, uskladiti različite potrebe, stići sve, obezbediti materijalnu egzistenciju, zadovoljavajući ljubavni život, stabilnost porodice, biti dobar roditelj…Neki ljudi u tome uspevaju, neki ne uspevaju. Šta razlikuje jedne od drugih? Neke sposobnosti, znanja i veštine neophodne za nošenje sa životom. Učenje tim životnim veštinama je osnovna delatnost trenera životnih veština, ili life coacha.

Šta je life coaching?

Profesija “life coach” je još uvek relativno nova i razvila se neverovatno brzo tokom poslednjih desetak godina. Nedavna istraživanja u SAD pokazala su da je “coaching” postao najzastupljeniji “kućni posao” (posao koji ljudi rade van institucija, samostalno) u poslednje dve godine. Zašto je “life coaching” profesija u tako velikoj ekspanziji? Znamo da zakoni tržišta, ponude i tražnje, određuju rast ili opadanje određenih delatnosti. Da nema tražnje, ne bi bilo ni toliko ponude.
Najbolji način da se objasni šta životni trener radi jeste da se koristi jednostavna definicija: Životni trener, poznajući proces i sredstva promene, pomaže ljudima da ostvare pozitivne promene u njihovim životima. Ove promene mogu biti u oblasti zdravlja, ličnog razvoja, međuljudskih odnosa, karijere, finansija, emocija, duhovnosti…Važno je napomenuti da nije svaki životni trener vešt u svim oblastima. Većina životnih trenera je specijalizovana u određenim oblastima života.
Po definiciji ICF (Internacionalne Coaching Federacije) koučing je “ profesionalni odnos koji omogućuje ljudima i organizacijama da postignu izvanredne rezultate u svojim životima, karijeri, biznisu, da poboljšaju produktivnost i kvalitet života”.

LJudi se obraćaju životnim trenerima iz različitih razloga: za pomoć u usmeravanju karijere, povećanju uspešnosti u poslu ili zadovoljstva poslom, da bi poboljšali odnose sa porodicom i partnerima, da bi naučili veštine roditeljstva koje će dobro doći i detetu i roditelju, da pronađu spiritualno značenje života, ili iz želje da se „srede“. U koučingu je svrha izvući ono najbolje iz nekoga i omogućiti mu da donese odluke koje će mu poboljšati život, pomoći mu da bude proaktivan umesto pasivan i reaktivan, kreativan u pristupu ostvarivanju svojih ciljeva.

Šta life coaching nije

Life coaching nije psihoterapija ni psihološko savetovanje, nije mentorstvo. Životni treneri, generalno:
– pomažu ljudima da sebi bolje postave ciljeve, i da ih dostignu,
– podstiču i ohrabruju svoje klijente da učine više negoli su sami nameravali,
– pomažu svojim klijentima da se bolje fokusiraju na cilj kako bi ga što pre postigli,
– opskrbljuju klijente sa alatima, potporom i strukturom da postignu više.

Coaching nije psihoterapija niti psihološko savetovanje. Ove profesije su usmerene uglavnom na rad sa dubljim problemima u ličnosti klijenta i prevazilaženje tih problema. Bavljenje ovim profesijama podrazumeva kompleksnu edukaciju stručnjaka u kojoj su nezaobilazni elementi poznavanje psihopatologije i metoda rada sa psihičkim problemima ljudi. Edukacija iz lifecoachinga ne zahteva tu vrstu znanja, mada su ona poželjna i za osobe koje se ozbiljno bave coachingom kako bi mogli da prepoznaju izvesne psihopatološke pojave i sugerišu klijentu neki psihoterapijski ili savetnički tretman.

Ko su life coachevi

Delatnošću životnog trenera se bave ljudi koji dolaze iz različitih profesija. To su najčešće predavači, terapeuti, savetnici, treneri, menadžeri, oni koji se bave ljudskim resursima (HR menadžeri), humanitarni radnici, ljudi koji se bave raznim uslužnim delatnostima, lekari, fitnes treneri, osobe koje se bave različitim oblicima alternativne medicine…Mnogo ljudi pristupa profesiji životnog kouča, posle sopstvenog koučinga, uživajući i „profitirajući“ od tog iskustva, te su tako inspirisani da pomognu drugima na sličan način. Životni koučing nudi potencijalno nagrađujuću dodatnu ili alternativnu karijeru ljudima različitih profesija. I mnogo ljudi u biznisu, institucijama, menadžmentu i orgnizacijama svih vrsta uče kako da postanu koučevi kako bi obogatili svoje dosadašnje uloge sa veoma posebnim veštinama, metodologijama i filozofijama koje podrazumeva koučing.
Veoma bitno pitanje, međutim, ko je kvalifikovan da se bavi ovom delatnošću. Može li svako ko misli da ima smila za podučavanje I pomoć ljudima da bude životni trener. Kako će oni koji potraže uslugu trenera životnih veština znati da li je ta osoba adekvatno obučena za pružanje usluge koju nudi.

“Poplava koučeva“

Na pisanje ovog teksta navelo me je to što me u poslednje vreme ljudi iz medija često pitaju šta mislim o „poplavi raznoraznih koučeva“, vredi li to ičemu, da li je koučnig nuđenje ljudima raznoraznih lakih puteva do sreće, ispunjenosti, uspeha…nekakva moda…? Pošto sam na funkciji predsednika dva ozbiljna strukovna nacionalna udruženja koja se bave razvojem i regulisanjem kriterijuma za bavljenje ovom delatnošću, „UPSKS-udruženje za psihoterapiju, savetovanje i koučing Srbije“ i „Evropski savet za koučing i mentorstvo – Srbija“, osećam obavezu da kažem svoje mišljenje o tome široj javnosti.

Koučing je ozbiljna delatnost

Koučing, ili trening životnih veština, je već duži niz godina prihvaćen kao ozbiljna delatnost usmerena na pomoć ljudima da u većoj meri razviju svoje potencijale. Na putu je da postane prihvaćena profesija, zakonski regulisana u nekim evropskim državama. Izučava se i predaje na svetskim univerzitetima, pa i na našim. U nastavnom programu je i na nekoliko fakulteta na studijama psihologije. Međutim, pošto još nema zakonske regulative, o tome ko se može baviti koučingom, jer koučing nije u zvaničnoj nomenklaturi zanimanja, ovom delatnošću se bave i ljudi koji za to imaju adekvatnu edukaciju, i oni koji su samozvani koučevi, bez edukacije koja zadovoljava standarde odavno propisane od evropskih i svetskih udruženja za bavljenje ovom delatnošću. Bavljenje ovom delatnošću bez edukacije nije protivzakonito (ako je davalac usluga registrovan pod nekom šifrom iz zakonika, obično kao neki oblik neformalne edukacije, i ako plaća porez). Nije protivzakonito, ali da li je korisno ljudima, ili može biti i štetno? Na to ću pokušati da dam odgovor.

Koučing je ozbiljna delatnost ako su koučevi adekvatno obučeni

Na zapadu puno ljudi i kompanija koristi usluge koučeva. I kod nas ih je sve više. Ali, šta je to adekvatna edukacija za kouča?. Evropski standardi kažu da je potrebno da kouč ima minimum 450 sati neke akreditovane edukacije da bi postao „senior“, i oko 500 sati supervizirane prakse od strane nekog kouča koji ima status supervizora. Ta obuka obično traje 3-5 godina (zajedno sa supervizijom). Nije malo. Za to vreme se može završiti i fakultet. Obučeni kouč zna dobro šta je njegovo polje delovanja (nije psihoterapija, psihološko savetovanje, ne bavi se „patologijom“, ozbiljnijim emocionalnim problemima…ne upada u polje drugih profesija koje se bale psihološkom pomoći.) i dobro poznaje metodologiju rada sa ljudima. Kod nas postoji nekoliko akreditovanih programa za obuku koučeva koji su po standardima evropskog udruženja za koučing i mentorstvo i internacionalne koučing federacije.

Kako prepoznati dobro edukovanog kouča

Pored uvida u to kakvu je edukaciju završio neko ko nudi usluge kouča ili edukacije iz koučinga (da li je na spisku neke od pomenute dve nacionalne organizacije ili akreditovanih škola) dobro edukovanog kouča možete prepoznati i po tome šta ne radi, ili šta ne nudi u reklamiranju i predstavljanju svoje usluge:

Dobro edukovani kouč: Ne nudi laka rešenja za kratko vreme. Ne postoji ni brza i laka edukacija za koučeve. Ne garantuje vam promenu. Ne nudi vam da će vas on promeniti bez vašeg truda i volje. Ne deli vam savete šta i kako treba da uradite u svom životu. Ne predstavlja sebe kao uzor. Ne sudi o vama i ne nameće svoje vrednosti.

Kompetentan kouč:

-Ne nudi laka rešenja za kratko vreme. Za nedelju dana, mesec dana, u tri, pet, sedam…koraka do samopouzdanje, sreće, prosvetljenja…Takvo nešto ne postoji. Više od tri decenije radim sa ljudima, edukovao sam se iz raznih psihoterapijskih i koučing pravaca, tražio taj „čarobni štapić za lako i brzo menjanje ljudi“, i nisam ga našao. A baš sam se trudio. Nisam ga našao zato što ne postoji. Ne postoji brza i laka promena. Ne postoji ni brza i laka edukacija za koučeve. Ako vam neko ponudi nešto tipa: „postanite vrhunski kouč za mesec dana, ili tri, ili pet…“, obmanjuje vas. Ništa što je stvarno vredno ne dobija se ni brzo ni lako. Pogotovo ne veštine potrebne za rad sa ljudima na njihovom menjanju.

-Ne garantuje vam promenu. Psihoterapeut, psihološki savetnik i kouč, ako je dobro edukovan, zna da nije automehaničar koji može da garantuje da će da popravi auto. Automobil nema slobodnu volju, ne opire se promeni, „ne zabušava“..i sve je do majstorove veštine i znanja, i dobrog alata i delova. Kako možete garantovati nekome željenu promenu ako promena zavisi više od njega nego od vas? Možete ako ne razumete suštinske aspekte pomoći ljudima, pa verujete da ste nekakav čarobnjak, ili ako hoćete da ih obmanete ne biste li im uzeli novce. Dobri koučevi vas ne zavode, ne obećavaju nešto što nisu sigurni da mogu da ispune. Mogu samo da vam ponude svoje veštine i znanja o tome kako se ljudi menjaju i razvijaju i ponuditi vam da zajedno radite na tome. Uz vaš veliki trud. Ne nude im da će vas oni promeniti bez vašeg truda i volje.

-Ne deli vam savete šta i kako treba da uradite u svom životu. Dobar kouč ne misli da zna šta je najbolje za vas. On zna kako da vam pomogne da što bolje razumete sebe, da dobro promislite o različitim mogućnostima, putevima, rešenjima, kako biste vi, uz njegovu pomoć, došli do toga šta je najbolje za vas. On ne preuzima odgovornost za vaše životne izbore. Ne bira umesto vas usmeravajući vas savetima da uradite nešto što je, po njemu, dobro za vas. Postoji, doduše, jedna deltnost koja je bliska koučingu, a zove se mentorstvo. Mentor je osoba koja je ekspert u nekoj oblasti i može vam davati i neke konkretne savete vezane za to kako se postiže uspeh u toj oblasti u kojoj je ekspert.

-Ne predstavlja sebe kao uzor. Ne samoreklamira se, ne priča vam priče o tome kako je i on bio manje uspešan, pa se prosvetlio, ili naučio neku tehniku, pa sad vama nudi da budete kao on…ako ga budete sledili i slušali (i platili, naravno). To rade vođe sekti, a ne edukovani koučevi. Cilj koučinga nije da postanete kao neko, već da budete što bolja verzija sebe.

-Ne sudi o vama i ne nameće svoje vrednosti. Dobro edukovani kouč je vrednosno neutralan. To ne znači da on nema svoj sistem vrednosti, već da prihvata da druga osoba može imati drugačiji sistem vrednosti. Neće vam davati vrednosne procene vaših ponašanja, suditi o tome kakav ste vi čovek kad radite ovo ili ono. NJegov posao je da vam pomogne da što bolje osvestite sebe, svoje obrasce ponašanja, one koji su efikasni i koji nisu, one koji dovode do vašeg razvoja i one zbog kojih stagnirate u nekoj oblasti života. Na vama je procena da li je to dobro ili loše, da li to hoćete ili nećete da menjate.

Što manje znam, to manje znam da ne znam

Ovo vam govorim iz ličnog iskustva. Najviše sam verovao u svoje psihoterapeutske sposobnosti kad sam najmanje znao o ljudima i psihoterapiji. Što sam više saznavao, postajao sam svesniji koliko toga ne znam. Neznalice su nekritične. Danas, posle nekoliko desetina hiljada psihoterapijskih i koučing seansi, uhvatim sebe kako se osećam kao početnik pred svakim novim klijentom, jer o njemu ne znam ništa. Tek treba da naučim. Svi su ljudi različiti. Ja sam neznalica koja je svesna toga da ne zna, ali zna kako može da sazna. Znam ja dobro šta piše u knjigama, razne teorije ličnosti, bezbroj tehnika za rad sa ljudima…i to dobro dođe, znači nešto. Ali ne dolaze mi na seanse ljudi iz tih knjiga, već neki novi, drugačiji ljudi…I znam da ću svaki put morati da smislim nešto što odgovara baš toj osobi, što će baš toj osobi omogućiti da se razvija. Pred svakim novim klijentom sam amater koji brzo uči. Zato ne verujem profesionalcima koji su mnogo sigurni u sebe, jer verujem da onda ne poznaju suštinu rada sa ljudima, da su dozvolili sebi da poveruju kako su „ljudomehaničari“.

Šta bih mogao da vam ponudim kao zaključak? Koučing je ozbiljna i korisna delatnost. Vredi potražiti usluge dobrog kouča, može vam dota pomoću u tazvoju vaših kapacitete. Vredi se edukovati za trenera životnih veština ako imate talenta za to. Ali, ne dajte se zavesti marketingom onih koji vam pod nazvom koučung i kouč nude nešto što ne ispunjava visoke standarde ove delatnosti. Nadam se da sam vam preneo neke kriterijume za „razdvajanje žita od kukolja“. Vi birate.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari