Kuvanje jeste umetnost 1Foto: Mihai Stetcu

Čuveni kanal TLC posvećen kulturi življenja emitovao je serijal “Najbolja božićna večera”, u kojoj su kuvari iz Srbije, Rumunije, Bugarske i Mađarske pripremali praznične đakonije. Srbiju je predstavljao Nenad Gladić, poznatiji kao Gastronomad, odnosno Lepi Brka.

Ako ste kojim slučajem propustili premijeru, repriza je zakazana za Božić, 7. januara, od 20 sati. Nenad se ljubazno odazvao našem pozivu za intervju.

*Vlada sveopšta pomama za kuharskim programima. U čemu je ključ?

– Dugo nisam imao odgovor na to pitanje a onda mi je jedan prijatelj objasnio da ljudi vole priče sa sretnim krajem. Sve kulinarske emisije imaju sretan kraj. Nikome ništa ne zagori, sve je ukusno i svi sretni i nasmejani. Možda je to?

*Po svetu ih ima odavno, a i kod nas polako kreću kulinarski reality programi, misliš li da degradiraju kuvanje ili ga popularišu?

– Reality programe ne volim koji god da je mizanscen. Kuvarski reality nije tu nikakav izuzetak jer akcenat skoro nikada nije na hrani već na odnosima (sukobima) između učesnika. Kuhinja je tu samo scenografija a kuvanje je nešto oko čega se stvara atmosfera sukoba. Ne razumem potrebu ljudi da gledaju takve programe kada su nam životi podjednako „živopisni“.

*Od kuhinja nekih zemalja poput italijanske i francuske su napravljeni brendovi, ima li naša kuhinja šanse, zapravo može li se reći da postoji srpska kuhinja, kojom se ponosimo i tvrdimo da se kod nas najbolje jede. Imaju li takvi stavovi uporišta u realnosti?

– Italijanska i francuska kuhinja su nastajale vekovima tako da o nekakvom „pravljenju“ brenda tu nema govora. Te dve kuhinje su se nametnule svojim kvalitetom ali i svim onim što ih okružuje. Spektakularnim gradovima i idiličnim seoskim predelima. Pravljenje brenda od srpske kuhinje nije nemoguća misija, ali da li se deklarativno neko bavi time? Kao i u mnogim drugim sferama sve se svodi na spisak lepih želja i entuzijazam pojedinaca ali tako se ne postižu rezultati na duže staze.

*U svojim emisijama približavali ste nam kuhinje drugih zemalja, ima li neke koju bi izdvojio zbog raznolikosti?

– To bi svakako bio Izrael. Izrael je zemlja doseljenika i svako je sa sobom tamo odneo nešto iz zemlje iz koje je došao. Šareniš koji se tamo može videti je neverovatan. Ima tu svega – od lokalne bliskoistočne kuhinje, severnoafričke gastronomije kao i specijaliteta iz cele Evrope. Drugim rečima, sve što volim na jednom mestu.

*Ima po svetu kuvara poput Fernana Adrije, on mi je prvi pao na pamet, koji se bave molekularnom ili kako se već zove kuhinjom. Šta o tome mislite?

– Nemam neki poseban odnos prema molekularnoj gastronomiji. Možda sam sa godinama postao konzervativan pa me trendovi sve manje zanimaju. S druge strane stalno otkrivam nova-stara jela koja mi daju inspiraciju za nove kombinacije. Svako neka radi ono što mu se dopada i ako za svoj rad ima publiku, meni je to potpuno OK.

*Neki tvrde da je kuvanje umetnost. Mislite li da je to marketinški trik da se zarade još veće pare, budući da se na hrani odlično zarađuje u svim vremenima i na svim meridijanima jer narod mora da jede?

– Kuvanje i jeste umetnost. Svako jelo ocenjujemo sa više čula nego bilo koje umetničko delo. Dobra hrana nas može učiniti srećnim, a loša nas razbesneti. Neku volimo, neku ne. Zar to pomalo ne podseća na čitanje knjige, ili recimo odlazak u bioskop? Sve se to naravno odnosi na onaj deo sveta u kojem je hrana podrazumevano dobro. Ostatak na hranu gleda kao nešto do čega se teško dolazi i nemaju uslove da kuvanje doživljavaju kao umetnost.

*Imate emisije, pisali ste i knjige, veb-sajt, planirate li pisanje nove knjige?

– Da, međutim druga knjiga čeka kraj već nekoliko godina. Nadam se da ću uskoro naći vremena da se time pozabavim.

*Po čemu ćete pamtiti svoj nastup na TLC kanalu?

– Pamtiću ga po sjajnoj ekipi sa kojom sam sarađivao na snimanju u Bukureštu. Snimajući dani su bili dugi i naporni, ali mislim da će mini-serijal „Najbolja božićna večera“ biti veoma interesantan za gledaoce ne samo u Rumuniji, Mađarskoj, Bugarskoj, i Srbiji (odakle su učesnici serijala uključujući moju malenkost), već i u drugim zemljama u kojima se bude prikazivao.

Kifle od tri vrste brašna sa aromatičnim filom od sira

*Može li za čitaoce i čitateljke Danasa neki recept ekskluzivno?

Potrebno je 700 g brašna – 400 g belog pšeničnog, 150 g integralnog heljdinog, 150 g speltinog brašna, 2,5 dl mlakog mleka (+po potrebi), kesica suvog kvasca, 1,5 kašika šećera, 1 kašičica soli, 50 g maslaca (otopljenog mlakog), 1 žumance, 1 jaje za premazivanje, Za posipanje krupna morska so i susam. Fil: 200 g sremskog sira, 1 jaje, kašičica seckane sveže majčine dušice, so i biber po ukusu. Priprema: U mlako mleko sipati šećer i kvasac. Kad se kvasac aktivira, dodati žumance i otopljeni mlaki maslac. Sve promešati i presuti u posudu sa brašnom i solju. Zamesiti testo da bude glatko i elastično (po potrebi dodati malo mlakog mleka ili brašna) i ostaviti 30-45 minuta na toplom da naraste. U posudi za mešanje sjediniti sve sastojke za fil. Od testa napraviti dve kugle, premesiti i svaku razvući oklagijom u tanak krug. Krug iseći u osam trouglova. Na osnovu svakog trougla staviti kašiku fila. Urolati u oblik kifle, premazati umućenim jajetom, posuti susamom i solju. Ostaviti da narastu još 15-20 minuta na toplom. Peći na 180℃ 15-20 minuta dok lepo ne porumene. Služiti tople.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari