Čak i pre nego što, danas uobičajeno, doletim u Rim na velelepni aerodrom „Leonardo da Vinči“, utisak je isti: spoj lepote Mediterana i nečeg grandioznog. Uočavam, uz mediteransko zelenilo, objekte jarkih boja: crvene, žute…

Zatim, između blokova zgrada soc-realističkog izgleda, ostatke većih građevina. Smeštamo se u stari hotel u blizini Trga nezavisnosti. U okolini restorani, barovi i picerije za svačiji ukus, kriterijum i džep. Večera u tradicionalnom restoranu sa pastama i domaćim pivom. Konobar izgovara rečenice na srpskom. Ustajem rano i džogirajući obilazim: pjacu Navone, Španske stepenice, fontanu Di Trevi… Kolektivni obilazak palate Kvirinale, gde je nekada bilo sedište pape, a sada predsednika Republike, pomaže mi da shvatim deo zapleta, istorije i veličine Italije. Uveče, stižem do Pjaca del Popolo, parka Borgeze…

Sutradan posećujem Forum Romanum sa Koloseumom. Popodne na trgu ispred Železničke stanice Termini čekam autobus na liniji 40 za Vatikan. Jeftina tipska karta, stari sistem overe u zglobnom autobusu nisu bili dovoljni znaci da će mi neko od putnika u trenutku ulaska u bus i overe karte, ukrasti telefon iz džepa sakoa. Sve je bilo lepo i nadrealno, kao kod nas kada imate i vremena i para za ekskluzivni užitak. Svi raspoloženi, i onaj što mi je „ljubazno“ pomagao da otkucam kartu. I oni koji su me okružili i jako me podsetili na grupu tamnoputih i drugih stranaca, izbeglica i migranta, što sam ih prvu noć jedva primetio kod starog spomenika između Terminija i Trga Republike. Ako mi je najverovatnije, neko od njih uzeo telefon, kako se nisam setio da to čine da prežive i da se prehrane!?

U trenutku dolaska pred Vatikan, odlučio sam da odustanem od posete i prijavim slučaj. Iz principa. Od početka se sa tim nisu saglasile moje kolege, pa smo se privremeno rastali. Pitao sam vozača za adresu policijske stanice i on me je uputio u Via del Falco. Tamo su mi rekli da nisu nadležni i uputili me u PS u blizini trga gde se nalazi Apelacioni sud i tužilaštvo. Portir u Ministarstvu pravde mi kaže da su i njega pokrali na istoj stanici, a komentar dežurnog u PS je bio : „Samo mobilni?“. Čekao sam skoro sat da me primi uniformisani policajac, pa sam na kraju sam popunio prijavu. Nema opravdanja za moju neopreznost, ali iznad svega, shvatio sam zašto je poseta Vatikanu izostala. Treba praktičnije, više i posvećenije da radim/o za pravnu državu i jednake šanse svih ljudi za posao i dostojanstven život. To se dešava i rešava u profesiji i u svakodnevici, a ne u Vatikanu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari