Osteoporoza među pet najčešćih hroničnih bolesti 1

U Beogradu je protekle nedelje održan Simpozijum o osteoporozi, podmukloj metaboličkoj bolesti koja počinje da dobija i socijalne implikacije (u smislu invaliditeta pa tako i društvene korisnosti obolelog) i zahteva multidisciplinarni medicinski pristup.

Osteoporoza je sistemsko oboljenje skeleta, koje dovodi do smanjenja mineralne gustine kostiju (tj koštane mase) poremećaja njene arhitekture, čime predisponira nastanak patoloških preloma (naročito velikih kostiju i zglobova) a time i smanjenje fizičkih mogućnosti i autonomnosti pacijenta.

Ubraja se u jednu od pet najčešćih hroničnih bolesti u svetu, a pogađa češće žene (koje čine oko 80% od ukupno obolelih). Ni muškarci nisu pošteđeni ovog oboljenja, iako andropauza počinje oko 10 godina kasnije nego menopauza, pa i promene na kostima nastaju kasnije.

Kod žena je za količinu koštane mase odgovoran glavni hormon „ženstvenosti, mladosti i lepote“ a kod muškaraca testosteron, i ti hormoni u stvari čuvaju kalcijum, glavni gradivni mineral u kostima. Čim polni hormoni počnu padati, nastaje gubitak koštane mase.

Koštana masa se stvara do 25. godine života, i za taj proces su osim pomenutih hormona i kalcijuma, važni i drugi minerali – poput magnezijuma, fosfora, bakra, cinka, gvožđa, silicijuma i mangana, koji u zajedničkom metaboličkom sadejstvu obezbeđuju masu, kompaktnost i čvrstinu kosti.

Posle 35 godina dolazi do biološki uslovljenog gubitka koštane mase koji iznosi 0,3 do 0,5 %. To je prirodni proces kome doprinose i štetne navike poput konzumiranja alkohola, duvana, fizičke neaktivnosti, ali i pojedine bolesti i terapija istih (npr. hemoterapija, terapija kortikosteroidima itd).

Međunarodna fondacija za osteoporozu uvela je test za procenu rizika od osteoporoze, a najpouzdaniji način dijagnostike je osteodenzitometrija ili DEXA – sigurna i bezbolna metoda sa minimalnim ozračenjem.

Simptomi su dugo neprepoznatljivi i netipični u smislu bolova, smanjene pokretljivosti, a najčešće se dijagnostikuju prilikom pojave najeklatantnijih – a to su prelomi kostiju zgloba kuka, kolena i ručnog zgloba.

Terapija je farmakološka (primena tzv. bisfosfonata, koji sprečavaju resorpciju kosti) vitamina D, preparata kalcijuma, hormonske supstitucije (kod žena estrogena, a muškaraca androgenih anabolika); dok u nefarmakološku terapiju spadaju brojni suplementi crvene deteline, biljnih i životinjskih hondroitin fosfata, hijalurona, multivitamina i oligoelemenata. Raznovrsna ishrana, sunčanje i fizička aktivnost, kineziterapija i ostali vidovi fizikalne terapije su neophodan činilac. Kao i u slučaju ostalih oboljenja, ide se ka personalizaciji, tj. individuaciji dijagnostike i terapije, što je preduslov za adekvatno lečenje i socijalnu efikasnost pojedinca.

Autorka je ginekološkinja GAK Narodni front

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari