Zapadni Berlin: Ta divna 1990. godina 1

1. Svoj prvi pasoš u životu sam izgubio. Država se zbog toga nije naljutila na mene i dala mi je novi.

Da ga nisam izgubio, mogao bih da vam pokažem svoju fotografiju kada sam imao devetnaest godina, u modernoj košulji, kao i pečat o prelasku granice: aerodrom Šenefeld, Nemačka Demokratska Republika, 4. oktobar 1990. godine.

Tog dana dve Nemačke spojile su se u edipovskom poljupcu: othranjena kobasicama, Zapadna se sve do rebara zarila u mršavu Istočnu i s karte Evrope nestale su dve države, a umesto njih pojavila se jedna.

Za mene je taj dan počeo tako što sam dugo povraćao u toaletu berlinske devojke, a završio tako da i dalje ne želim toga da se sećam.

2.

Hiljadu devetsto devedeseta godina naše ere bila je siva i sumorna. Jedina zabava: uključiti televizor i pogledati šou reportera Nevzorova, u kojem prikazuje razbijene ljudske glave i to kako su u flaši mleka našli iskorišteni prezervativ.

Na autobuskim stanicama te godine pojavili su se ljudi koji su skupljali pikavce. Izlazite da sačekate prevoz, palite cigaretu, vidite da se iza ugla pojavio vaš autobus i bacate tek zapaljenu cigaretu… a ovi tipovi vam se bacaju pod noge i uzimaju je.

Cigarete su se 1990. prodavale na bonove. Isto kao i šećer, votka, i još mnogo toga. Mene se to nije ticalo. Pušio sam crveni “Marlboro”, nosio patike “NewBalance” i osećao se odlično.
Bio sam preprodavac: momak koji stranim turistima prodaje suvenire da ne bi morao da kupuje na talone u sovjetskim prodavnicama.

Te godine se mnogo sovjetskih momaka bavilo istim poslom kao i ja. Milicija se i dalje borila protiv preprodavaca… neke su čak strpali u zatvor… ali bilo je nemoguće zaustaviti proces.

Jedna od retkih stvari koja se još mogla kupiti u sovjetskim prodavnicama bile su zelene alge, pakovane u male metalne konzerve. Na konzervama je bila nacrtana riba. Razumete o čemu govorim, je l’? Konzerve su bile iste kao i one s crnim kavijarom, ali su koštale manje od tri centa, a stranci svejedno nisu umeli da čitaju ćirilična slova.

Poznavao sam vešte trgovce koji su prodavali alge na veliko. Jednom nedeljno “lada” s punim prtljažnikom konzervi dolazila je u Petropavlovsku tvrđavu. Stranci koji su šetali po tvrđavi su gubili glavu: Black caviar! Po 3 dolara za konzervu! Damping, mazefaka!

Prtljažnik je bio ispražnjen za manje od pola sata. Od petsto do hiljadu i po dolara čiste zarade. Neverovatan novac u zemlji koja je umirala od gladi. Jedini problem bio je taj što niko nije znao šta da radi s tim stranim novcem.

Biti uhapšen s dolarima u džepu… u to vreme to je bilo isto kao i biti uhašen s muškarcem u krevetu… i jedno i drugo značilo je sesti u zatvor nadugo. Zato je do otvaranja prvog gej-klaba u Peterburgu ostalo još četiri godine, a uzimanje dolara od stranaca bilo mi je pomalo strašno.

(Odlomak iz putopisnog romana „mASIAfucker“, prevod s ruskog Natalija Nenezić, izdavač: Arhipelag)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari