Jabu/č(el)ar(evo) 1: Jabuke u špaliru 1

Ma, ne smeta mi što nisam tako dobar reporter ko Zoran Panović nekad, koji jednom napisa da „rakija klizi niz grlo kao mače niz oluk“.

No mi za opis nekolikosatnog kišnosnežnog boravka onomad u Čelarevu u voćnjaku Delta agrara „pri“ Delta holdingu više nedostaje ono Panovićevo poznavanje „Zvezdanih staza“, „Ratova zvezda“ i inih SF filmova. Te teško mogu posle svega da taj nedostatak nadoknadim ni egzibicijom da će se ovo „lice mesta“, ako se egzibicijica ne primi šire, bar za mene, ubuduće zvati – Jabučelarevo.

Jer i pre nego što sam sa grupom srpskih i uz grupu hrvatskih „Miškovićevih plaćenika“ krenuo u taj njegov jabučar (voćnjak jabuka, Rečnik Matice srpske, knjiga 2, strana 550) nametala mi se ta kosmička slika. Od kada sam nedavno na brdu Jama(h) u mom Vražogrncu iz daljine video „postrojbe“ nekih belih stubova, pa posle saznao da je to još jedan voćnjak „deltaagraraca“, a ja mislio da je sleteo neki satelit iz pomenutog Panovićevog „sektora.“

I, ako nekome možda ova svemirska metafora deluje nategnuto ili banalno, kao da je autor „pao s Marsa“, njegova malenkost moli za razumevanje: eto i „Zemljanin“ koji zna šta je jabuka, čak ih je još u detinjstvu, dok bejaše seljače, i kalemio, mora da zastane zblanut. Kao da je vid’o Marsovce! Jer, uz sva ljubazna i pametna objašnjenja domaćina prvi put vidi jabuke u špaliru dugačkom dva miliona stabala. A sve kao u onim filmovima: postrojene, maskirane protivgradnim i protivsunčanim mrežama, spremne na feniranje i zadimljavanje (baš tih dana je bila teška borba sa zemaljsko-nebeskim „neprijateljima“ snegom i mrazom).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari