Vupertal (2): Grad vazduha i vode 1

Poput svih urbanih centara Rurske oblasti i Vupertal je ugostio krajem XIX veka bezbroj tekstilnih fabrika iz čijih se dimnjaka dim širio svuda i činio vazduh nepodnošljivim.

Međutim, danas je gradska uprava veoma posvećena problemima životne sredine i mikrokontaminacija praktično ne postoji. Svuda, pa i u centru, čak i na zidovima kompanije Bajer koja se nalazi na zapadnom obodu grada i predstavlja, posmatrana iz visećeg tramvaja, veoma složeni splet zelenih cevi koje povezuju niske zgrade i laboratorije večito zamagljenih prozora, rastu mahovina i lišajevi da potvrde odličan kvalitet vazduha. Sveži zapadni vetrovi koji stalno duvaju severom Nemačke doprineli su da Vupertal postane vazdušni grad koji deluje kao da želi da dostigne, zahvaljujući dimnjacima koji streme nebu i visećem tramvaju, nebeske visine. Vupertal je grad vazduha i vode, snažno prikovan za tlo; on je raskrsnica ova tri prirodna elementa ali takođe, zahvaljujući Valdfriden parku, predstavlja i savršeni spoj prirode i kulture: lipa, javor, ariš, hrast, bukva, kesten i bagrem se naizmenično smenjuju pa čak i mešaju sa velikim statuama i savremenim skulpturama. Zimi se park čini ogoljen; vetar trese grane, među kojima ostaju zapetljani beličasti stratokumulusi koji povremeno ispuste krupne kišne kapi. Ponekad se promoli sunce i obasja sloj humusa i suvog lišća koji otežavaju korake posetilaca čija stopala tonu u meki tepih i ne dopiru nikad do čvrste sigurnosti tla.

U jednoj ogromnoj vitrini na obodu parka džinovska gomila cveća, koja formira nepravilan oblik piramide, crveni se među smeđim drvećem i beličasto-plavim nebom. Cveće deluje kao pravo, ali je zapravo od plastike. Unutar postavke Peter Pabst pušta intervju sa Nemačkom državnom televizijom. Pabst je arhitekta koji živi i radi u Koloniji i koji je godinama osmišljavao scenografije za predstave Pine Bauš, koreografkinje i osnivačice čuvenog plesnog teatra Tanztheater koji se nalazi upravo u Vupertalu. Snažno prijateljstvo vezivalo je, više od dvadeset godina, arhitektu i Pinu Bauš, koja je umrla 2009. godine. Upravo zbog toga, Pabst je odlučio da napravi instalaciju posvećenu prijateljici. Gomila cveća je scenografija za predstavu „Der Fensterputzer“ (Perač prozora) koju je, 1997. godine, Pina Bauš postavila na scenu. Instalacija se nastavlja u stakleni paviljon koji služi za privremene postavke. U paviljonu se nalaze ogromni zastori koji podsećaju na jedra, pričvršćeni za plafon i paralelno postavljeni jedni naspram drugih. Posetioca pogodi momentalan osećaj svežine, skoro kao da se nalazi na brodu koji više ne plovi po vodi već po vetrovitom vazduhu Vupertala, u istoj ravni sa vrhovima brda i nazubljenim krošnjama drveća.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari