Beograd (1): Uoči snimanja Okruženja

Sve se odvija pod pokroviteljstvom Europske komisije, ali se ne radi o jeftinom PR-u, nego o kritičkom promišljanju „eurologa“ i „Proeuropljana“ iz Regije zainteresiranih za ovom vrstom edukacije. Šarmantna voditeljica i urednica TV emisije „Okruženje“ Zvezdana Kovač, koja se u Regiji već prepoznaje kao zaštitno lice ovog projekta, bila je i voditeljica i TV emisije de facto posvećene političkoj (ne)kulturi u „zemljama ZB“. O temi „Zašto je na Balkanu sve politika?“ razgovarali su književnik Balša Brković i mlada politologinja dr. sc. Jovana Marović (oboje iz Podgorice), Vlado Varušić, novinar „Jutarnjeg lista“ (iz Zagreba), Rade Radovanović, suosnivač „Danasa“ (iz Beograda), i ja. U vezi s temama kojima se „Okruženje“ bavi zadnjih šest godina, bavim se osobno duže od dvadeset i šest godina: prvo kao dopisnik iz Zapadne Europe za više medija u BiH i u Srbiji (Danas, Helsinška povelja, Peščanik), pa potom i kao profesor europskih integracija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Cijelo vrijeme o svom trošku, bez ičije podrške i pokroviteljstva, naravno, da bih poslije svega skoro zašutio o temama o kojima sam ispisao 15 knjiga i na stotine stručnih priloga, primjerice u „Danasovom“ prilogu „Plave strane“ i drugdje. TV emisija „Okruženje“ u kojoj sam sudjelovao trebala bi se emitirati u svim zemljama bivše SFRJ i u Albaniji, u listopadu. U BiH bi i ovu šestu seriju trebao emitirati BHT1, bh. javni servis (BHR1 i BHT1), ako mu uskoro signal ne bude ugašen, jer je već dugo u financijskom kolapsu, pri čemu su mu glavni dužnici tobožnji javni servisi u Republici Srpskoj i Federaciji BiH (RTRS i FTV), svojevrsne stranačke propagandne centrale dominantnih politika u Banja Luci i u Sarajevu.

Dan uoči snimanja „Okruženja“ u Beogradu ugodno ćaskam sa akademikom Ivom Cvitkovićem u blizini Gradskog stadiona u Mostaru o dobrim knjigama i rijetkim kolegama od duha i integriteta kakav je posve sigurno profesor Đuro Šušnjić. NJega spominjemo u dijelu razgovora o nenadvladanim totalitarizmima te o tomu kako se forsiranjem narativa u svim „zemljama ZB“ samo o „komunističkim zločinima“, to jest zločinima u ime „klase“ (ideologije i politike) postiglo ono što se i željelo: potisnuti ili posve ignorirati užasne zločine počinjene u ime rase (vjere i nacije). Otuda i vrijedi razmisliti o temeljnoj tvrdnji u Šušnjićevoj knjizi „Teorije kulture“ da duhovne vrednosti nisu deo sistema te se radi o moći bez duhovnosti ili, možda, o sukobu autoritarnosti i demokracije, kako brilijantno uočava Đorđe Vuković u knjizi „Kontekst političke kulture“ (FPN, Banja Luka, 2014).