I u spomenutoj emisiji „Okruženje“ sam govorio o onomu o čemu i u kolumnama pisanim ciljno za Herzegovina.IN, koje su izazvale i izvjesni interes, ali i „buku i bijes“ tzv. nadirućih prostaka, tih „bahatih budala“, kako ih je jedne prilike nazvao Zdenko Jelčić, ugledni glumac podrijetlom iz Čapljine.
Najodvratnije su mi reakcije onih koje vam ne daju da se ćutite, primjerice, i Hrvatom, ako niste posve slijep za zločine počinjene u ime tog istog hrvatstva. Takvima je uzaludno objašnjavati da je (auto)viktimizacija posve siguran put prema transagresijskim politikama, te da se tim putem ne može stići u krug civiliziranih naroda!
Moj dragi kolega Ivo Cvitković traži u međuvremenu od konobara olovku kako bi mi potpisao upravo izašlu knjigu „Sociološki pogledi na naciju i religiju III“ (Fojnica, 2017, str. 436), treću u nizu novijih priloga sociologiji nacije i religije, a trideset i neku u svojem plodnom profesorskom životu. Dok listam knjigu razmišljam kako smo mi u BiH bruka od države, ako i ponajbolji sociolog religije i u BiH i u Regiji, redoviti član ANU BiH (i predsjednik Odbora ANU BiH za sociologiju) mora pribjeći „samoizdavanju“, dakle objavljivati vlastite knjige o svom trošku. Ivo Cvitković me proteklih godina počastio nizom recenzija, pa je i u ovu svoju knjigu uvrstio recenziju moje knjige „Mukotrpno do političke moderne“.
S okolnih mostarskih bandera nas gledaju plakati s Thompsonovim likom, a s ulice dopire dreka prebučnog pokretnog razglasa, iz automobila koji kruži gradom i poziva publiku na stadion da uživa domoljubne pjesme u korist „haških uznika“. Razmišljam kako je lijepo što sutra neću biti u Mostaru, kad se konačno pojavljuje konobar s olovkom i pitanjem: „Profesore, što mislite o koncertu?“ Pa kad mu velim da sam već napisao što sam imao reći, on veli: „Čitao sam šta ste napisali i ja nekako tako razmišljam: bio sam u ratu ovdje u Mostaru i nagledao se i mrtvih i ranjenih, dosta mi je manipulacija i vjerom i nacijom!“ O koncertu tobožnje podrške „haškim uznicima“ u međuvremenu se svatko u BiH očitovao, izuzev onih koji su iz pozadina njime manipulirali. Takvi bi najradije da se „šestorka“ nikad i ne vrati iz Den Haaga te da oni budu dok su živi „borci za nacionalnu stvar“ s visokim plaćama i drugim benefitima, jer im je u „demokraturi“ kao „bubrezima u loju“! Potom se na putu do Beograda pitam: možda i nije u Mostaru sve otišlo u Honduras, ako i konobari čitaju što pišu profesori koji nisu mainstream, nego kontrakultura, kako bi to formulirao Edward Wadie Said?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
