Berlin: Sećanja na tešku prošlost 1

Berlin je idealan za tumaranje. To je ono što mi treba, jer kretanje je majka stvaralaštva. Takoreći iza svakog ćoška nalazi se neko iznenađence. Mada, Berlin nije ništa očaravajuće poput mediteranskih gradova.

Skroman grad, na prvi pogled. Iako na Guglu možeš da se spremiš za tumaranje, ne praktikujem takve stvari. U tom slučaju izostaje spontanost, a i otupljuju se istraživačka čula.

I tako, dok je u Evropi jedno ubistveno toplo leto, ovde je danas skoro jesen: cedi se kiša sa drvoreda ispred. To sam od jutros videla kroz prozor. Idealno vreme, prelaz iz leta u jesen, kad osetiš da stvari poprimaju drukčiji tok. A tumaranje mi je neophodno od jutros kako kažem za inspiraciju.

U ovoj ulici živim odnedavno, nije nešto uzbudljiv kraj, svi mogući saloni automobila su u njoj. Trenutno nemam ni biciklu, pa me ni saloni ne zanimaju. Tu su porche, audi, mercedes i volkswagen, doduše oni su napolju parkirali lepe nove bube, volim da vidim stvari iz detinjstva koje su dospele u moderno doba. Da imam neke paruštine, kupila bih jedan. Preko puta zgrade je duži kompleks od opeke, nekadašnja fabrička hala, tako mi se čini, gde su radnje i kafei sa pogledom na rečicu (da ne kažem kanal).

Kao što tumaram ja, po njoj tumaraju turistički brodovi. Vrlo pitomo. Onda sam prešla reku i preko puta zašla u ulicu Levetzowstrasse. Tu je jedan ozbiljan drvored (uostalom kao i u mojoj sadašnjoj ulici) i odjednom, preda mnom se otvorilo nešto nestvarno. Oborilo me. Nasred trotoara stoji tek tako: prava pruga i vagon, sa mermernim sabijenim telima vezanim žicom, a pored je mrežasti, prilično visok zid od gvožđa, ko zna koliko metara, na kome su urezani datumi deportacija u Aušvic. Sa tog mesta u Berlinu, Jevreji su tih i tih datuma bili deportovani vagonima. A ovo je memorijal. (U Berlinu se ispred svake zgrade iz koje su deportovani ljudi, nalaze metalne kocke kaldrme sa imenima žrtava iz te zgrade). Tu gde je sada ovaj memorijal, nalazila se pre rata sinagoga, koju sam upravo našla na Guglu: bila je veličanstvena, sa četiri kolonade. Prvo stradanje doživela je na Kristalnu noć, a onda je srušena u bombardovanju. I sada, jedna paralela: Beograd je drugi grad u Evropi koji je rešio Jevrejsko pitanje na Hitlerov način, što znači da su Jevreji u Beogradu bili pobijeni na brzinu, u toku 1942 već je poslat raport u komandu. Beograd do danas, 75 godina kasnije, nema nijedan memorijal u tom smislu. A logori su bili: Staro sajmište, danas naselje u kome stanuju ljudi kao da tu nikad ništa slično nije postojalo, Topovske šupe, Banjica i Milišićeva ciglana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari