Velenje: Rođendan u rudniku 1

Usred trga u Velenju stoji taj monumentalni spomenik Titu. Odmah pored je spomenik žrtvama fašizma. Velenje ne zaboravlja. Beše to neznatno selo, a onda su mu tepali „dete socijalizma“. Ima sve. Rudnik, zamak, tvrđavu, skijašku skakaonicu usred grada, jezero, reku Paku, besplatan javni prevoz, legende, vešticu, zmaja.

Ima i „Gorenje“. Razvoj duguje rudniku, gde se stvarao najdeblji sloj uglja na svetu. Sav lignit se koristi za termoelektranu gde se proizvede 30 do 50 odsto slovenačke struje dnevno. Zahvaljujući rudniku, formiralo se i veštačko jezero, ali legende nastaju same tako jedna kaže da u jezeru živi zmaj Pozoj. Druga legenda vezana je za divan zamak koji se uzdiže na brežuljku i kaže da se u njemu pojavljuje veštice Kunjigunda, koja je danas inspiracija za veliki festival po kom je Velenje takođe prepoznatljivo. No, vratimo se u pedesete godine minulog veka kada je u gradu bilo jedva hiljadu ljudi ali je odlučeno da se tu napravi velika rudarska kolonija i počeli su stizati mladići. Industrijalizacija je mogla da počne. A vizija je bila moderni grad u prirodi, u parku, kao suprotnost teškom radu rudara u rudniku, u tami i prašini. Danas je tu i Muzej rudarstva u kome je čak i bend Lajbah održao koncert, a mogu se organizovati i rođendani. Drugim rečima, rudnik je centar života Velenja. Tito je veoma voleo Velenje, svuda ga hvalio, sve važne zvanice dovodio baš tu kako bi se divili „čudu“. Biće da su zato i građani Velenja 1981. godine prihvatili da imenu grada prethodi „Titovo“, što je trajalo do proglašenja nezavisnosti Slovenije. Ali i danas je ostao Titov trg, divan park u centru grada, gde se nalazi i Dom kulture i skulptura prvog plana grada, koju sa visine od desetak metara posmatra upravo Tito. „Najviši Tito na svetu“, kako vele, kopija je spomenika iz Kumroveca, rodnog grada predsednika SFRJ. Moji prijatelji Slovenci misle da je to jedini spomenik Tita koji je ostao na nekom trgu na prostorima one Jugoslavije. I baš odatle, 3. juna, na Dan rudara, kreće povorka do stadiona FK „Rudar“ i to je veliki praznik u Velenju. I, da, naravno, „Gorenje“. Ima li ikoga sa prostora nekadašnje zemlje da nema nešto proizvedeno u „Gorenju“ iz Velenja?! Kompleks je danas veličine tri fudbalska terena, a proizvede dnevno 10.000 kućanskih aparata. Nadomak Velenja je Topolšica, jedna od najčuvenijih banja. Treba li reći da je priroda zanosna. No, ovde je i muzej koji u samo jednoj sobi ali uz izvanrednu prezentaciju prikazuje kako se nemački general za Jugoslaviju Aleksandar Ler predao grupi od desetak partizana koja ga je razoružala 9. maja 1945. godine baš na ovom mestu gde je potpisao i kapitulaciju svoje vojske.

Prolazimo pored Trbovlja, koje je od seoceta izraslo u još jedan privredni gigant, sa termoelektranom koja je imala najveći dimnjak u Evropi. Zvuči neverovatno priča da je godinama Slovencima bilo isplativije da uvoze ugalj iz Indonezije, a onda kad su želeli da grade novu fazu termoelektrane, ekolozi su rekli da je dosta i sve je stalo. Mnogi danas umesto u termoelektrani rade u fabrikama za preradu otpada.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari