Svetski dan hrane: Da li znamo šta jedemo? 1Foto: EPA-EFE / KAI FOERSTERLING

Hrana koju svakodnevno možemo videti u prodavnicama najčešće je industrijski prerađena, što znači da je koncetrovana i prepuna određenih aditiva. Konzumiranjem ovakve hrane nakon nekoliko godina može da izazove negatvine posledice po zdravlje čoveka.

Svoro sva industrijska obrađena hrana je prepuna aditiva. Smatra se da prosečan gradski stanovnil od 100 odsto hrane koju konzumira dnevno, 75 odsto konzumira industrijski prerađenu hranu. Ukoliko se ne vodi računa na godišnjem nivou možemo kroz hranu uneti i do pet koligorama aditiva.

Svake godine 16. oktobra obeležava se  Svetski dan hrane, a jedna od ključnih poruka ove godine je rešavanje problema bezbednosti hrane, kao i organizovanje raznih akcija kako bi se rešio problem ishrane kod ljudi.

Ono što se nalazi u hrani, a može da naruši naše zdravlje jesu pesticidi, genetski modifikovani organizmi i prehrambreni aditivi.

PESTICIDI

Pesticidi su proizvodi hemijskog ili bioloskog porekla namenjeni zaštiti biljaka. Da bi profit određenih poljoprivrednih industrija bio veći upotrebljavaju se zaštitna sredstva, a to su najčešće hemikalije da bi se biljke zaštiile od korova, bolesti i štetnih insekata, a glavni cilj je povećanje prinosa.

Sa stanovišta zaštite ljudi, psticide možemo podeliti na bezopasne, opasne i vrlo opasne. Njihova mana je kumulativno dejstvo. Ukoliko često konzumiramo prskano voće i povrće, mi u organizam unosimo određenu količinu hemikalija koje neće odmah pokazi akutno trovanje, ali za deset godina može da naruši zdravlje čoveka. Kumulativno dejstvo konzumiranja hrane koja je prskana pesticidima kod čoveka dovodi do nervnog poremećaja, narušavnja funkcionisanja bubrega, jetre, respiratornog sistema, pojava kancera…

U poslednjih 50 godina pesticidi i veštačka đubriva su najtraženiji proizvodi u poljoprivredi. Godine 1939.  bilo je zabeleženo samo 39 pesticida u celom svetu. Poljoprivrednici godišnje upotrebe oko 1,8 milijardi kg pesticida. Danas je registrovano oko 22.000 različitih vrsta hemijskih zagađivača planete. Jedan od njih je DDP (dihlor- difenil- tihloretan), koji je zabranjen 1970. godine u celom svetu. Reč je o insekticidu koji na biljke deluje kao kontaktni otrov, ali se taloži i u mišićima i kostima kod ljudi.

Specijalista interne medicine Ljiljana Bajić Bibić smatra da je problem kod naših poljoprivrednika nedovoljna obaveštenost o načinu na koji se koriste pesticidi, kao i laka dostupnost ovih hemikalija u poljoprivrednim apotekama.

– Poljoprivrednici kupe te hemikalije, ali se postavlja pitanje da li on pročita deklaraciju, uputstvo za upotrebu. Tu se javlja neadekvatna zaštita primene ovih pesticida tako da na Institutu za detoksikologiju WMA neretko imamo pacijente tj. proizvođače koji su to prskali, ali nisu stavili masku ili su otprilike razrađivali koncetraciju, rekla je Bajić Bibić na predavanju „Da li znate šta jedete?“, održanom u petak u Zepter Hotelu u Beogradu, u organizaciji Obrazovne televizije-eduTV, Zepter Hotela i firme Nutri Bios.

Negativne posledice upotrebe pesticida je zagađenje zemlje, površinskih i podzemnih vodenih tokova i kompletan štetni uticaj na biljni i životinjski svet.

GENETSKI  MODIFIKOVANI  ORGANIZMI

GMO je biljni ili životnjiski organizam kojem su pri uzgoju, metodom genetskog inženjeringa, uneti geni nekog drugog organizma.

Glavni cilj je veći prinos, tako da je proizvodnja ovakve hrane usresređena najviše na useve koji donose profit. Najčešće modifikovani organizmi su soja, kukuruz, uljana repa, paradajz, krompir i pamuk. Godine 1994. je proizvedena prva genetski modifikovana biljka, a to je paradajz.

Biljka ovakog sastava u sebi sadrži gen koji je otrov za insekte koji uništavaju useve, ali problem je što takva biljka sadrži i gen koji ubija pčele i leptire, čime se narušava ekološki sistem.

Još jedan problem kod ovakve hrane je, što je seme patentirano na ovaj način u vlasništvu firmi koje rade genetski inženjering. To znači da će poljoprivrednik morati svaki put da kupuje od tih korporacija seme GM hrane.

GM seme doneseno vetrom na Šmajserovu njivu

Godine 1998. kod kanadskog farmera Persi Šmajsera na njivi, pronađena je uljana repica iako je on nikada nije kupio od kompanije koja se bavila genetskim inženjeringom. Šmajser je odbio da se nagodi sa kompanijom i prizna da je namerno i bespravno posejao seme, tvrdeći da je GM seme verovatno doneseno vetrom ili se nekim drugim putem našlo na njegovoj njivi. Nakon nekoliko godina suđenja sa moćnom kompanijom slučaj dospeva pred kanadski Vrhovni sud koji odlučuje u korist kompanije.

Proizvođači u Evropi su u obavezi da na svakom proizvodu, koji u sebi sadrži GMO istaknu upozorenje o tome, dok je u Kanadi I Americi označavanje GM hrane dobrovoljno. U Evropskoj uniji, šest od 27 država odobrava upotrebu GMO hrane.

Uticaj genetski modifikovane hrane na zdravlje je veoma štetan. Ovakva hrana poveća rizik od pojave kancera, alergija, steriliteta, impotencije, dijabetesa, Alchajmerove bolesti… Sva istraživanja na ovu temu sprovedna su na životinjama. Na ovaj naćin ostavlja se prostor za manipulaciju kompanija koje proizvode takvu hranu, opravdavajući se da nije dokazano da je GMO hrana štetna za ljude.

Svetski dan hrane: Da li znamo šta jedemo? 2

Foto: Sandra Mijatović

PREHRAMBRENI ADITIVI

Aditivi su hemijske supstance koje se dodaju  hrani u toku industrijske proizvodnje. Oni ubrzavaju proizvodni proces, štite proizvod od kvarenja , nadomešćuju prirodnu boju, ukus i miris, produžava roka trajanja proizvoda čime se smanjenuje energetska vrednost proizvoda.

– Kada uđete je u jednu samoposlugu, svi proizvodi koje vidite na rafovima sadrže otprilike 300 različitih aditiva. Svaka hemijska supstanca koja se nalazi u proizvodu znajte da nema uopšte pandan u normalnom hemijskom ili strukturnom sastavu, ističe specijalista interne medicine Ljiljana Bajić Bibić.

Postoji 30 grupa različitih aditiva i oni su označeni na deklaraciji proizvoda sa početnim slovom E. Kod ovakve hrane, kao i kod hrane koja je tretirana pesticidima, postoji kumulativno dejstvo- naknadni negativni efekat na zdravlje. Konzumiranje hrane sa aditivima najčešće dovodi do  moždane skleroze, Alchajmerove bolesti…

Soli glutaminske kiseline su se na početku koristile kao pojačivači ukusa od sušenih algi. Kasnije su ljudi sintetizovali soli glutaminske kiseline, ali nisu imali kompletan strukturni sastav kakav je trebalo da ima. Zamenom jedne aminokiseline E 621, koja je drugačija u stukturi tog pojačivača ukusa  je pogubna za naše zdravlje. Soli glutaminske kiseline ima u gotovim jelima, začinskim mešavinama, kobasicama, kečapu, majonezu…

Ona je jedna od najvažnijih neurotranskriptera u nervnom sistemu, ali ukoliko ih dugo koristimo nakupe se u moždanom tkivu i dovodi do mozdanog udara.

Ljiljana Bajić Bibić smatra da su soli glutaminske kiseline glavni uzročnik raznih alergija.

– Dugo godina sam se bavila bronhijalnom astmom i znam da odmah svim pacijentima sa alergijom i alergijskom bronhijalnom astmom zabranjujemo ovaj začinski dodatak jelima. Aditivi su  najizraženiji uzročnici alergijskih reakcija bronhijalne astme, kaže Bajić Bibić.

Jedan od opasnih aditiva je E 128, kojeg je Evropska komisija 2007. godine zabranila posle 40 godina upotrebe. Reč je o sintetičkoj crvenoj boji kojom se boji mleveno meso, najčešće hamburger , kobasica i slični proizvodi. Ovaj aditiv nema minimalnu koncentraciju, jer je bilo koja njegova količina u hrani kancerogena.

Hiperaktivni poremećaj kod dece aktuelan je u poslednjih 15 godina. Ustanovljeno je da neki nutritivni faktori kao što je sećer, prehrambreni aditivi, preosteljivost alergija na hranu i nedostatak nekih aminokiseilna mogu dovesti do tog sindroma. On se najčešće javlja kod dece koja su upotrebljavalja sintetičke boje u raznim bombonama, žvakama…

Siintetičke boje koje mogu da se nađu na deklaraciji proizvoda su: E102, E104, E110, E122, E124 I E129.

Odlukom Evopskog parlamenta od 2010. godine je obavezujuće za sve članice EU da na deklaraciji proizvoda koji sadrži neku od sintetičkih boja istaknu upozorenje, da konzumacija tih proizoda  može prourokovati poremećaj aktivnosti I pažnje kod dece.  Ovo pravilo još uvek nije usvojeno kod nas.

Aspartam (APM) poznat kao E 951 je veštački, nešećerni zaslađivač koji se koristi kao zamena šećera u nekim vrstama hrane i pića. Oko 6.000 proizvoda sadrži ovaj zaslađivača, a proda se godišnje 10.000 tona. On se u metaboličkom procesu pretvara u Formaldehid koji je je kancerogen i štetan po zdravlje. Neke od bolesti koje su povezane sa aspartamom su dijabetes, Alchajmerova bolest, rak, tumori, srčani problem…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari