SAD: Thank you for asking 1

„Kako se zove tvoj prijatelj?“, pitao me je stjuard dok je proveravao jesu li putnici vezani, neposredno pošto je avion iz Vašingtona poleteo za Rali, glavni grad Severne Karoline.

Zbunjeno sam ga posmatrao nekoliko trenutaka dok nije prasnuo u smeh pokazujući mi na prazno sedište pored moga. To je bila prva šala koja me je snašla u aprilu ove godine, kada sam doputovao u SAD na turu „Američke inovacije i preduzetništvo“ u organizaciji Centra za stranu štampu Stejt departmenta. Navela me je na zaključak o neposrednosti Amerikanaca.

Mislim da prvi utisci jesu bitni, a ovaj je svakako bio pozitivan. U Severnoj Karolini, koja je bila moja prva „stanica“, dočekala me je višednevna kiša uz stalna upozorenja na poplave. To me je prinudilo da na recepciji hotela u Raliju redovno pozajmljujem kišobran. Zbog moje upornosti osoblje je na kraju počelo da koluta očima, što me je kasnije podstaklo da ozbiljno posumnjam u svoju inovativnost i preduzimljivost. Šta ću, nisam želeo da kao suvenir iz Amerike donesem kineski kišobran za nekoliko desetina dolara.

U Severnoj Karolini, mi novinari iz 17 zemalja sa gotovo svih kontinenata, obišli smo pored ostalog tamošnji državni univerzitet. Domaćini su bili radosni kada su shvatili da smo među učesnicima programa bili i nas dvojica novinara iz Srbije – odmah su nam pokazali punjač za električne automobile koji je projektovao jedan inženjer našeg porekla.

Sa kišovite istočne obale SAD, put nas je dalje vodio u sparni Teksas. Videli smo 5,5 kilometara dugačko trkalište Formule jedan (Circuit of The Americas), na obodu Ostina. Jedan od „motoa“ tokom čitavog našeg boravka u SAD bila je rečenica „Thank you for asking!“ (hvala što pitate) ponosnog vodiča, bivšeg oficira vojske, koju je, iako nije pitan, izgovorio desetak puta tokom kratkog obilaska trkališta.

Liberalni Ostin, „plavo ostrvo u crvenom moru“, (to jest grad pod vlašću demokrata u većinski republikanskom Teksasu) grad je koji najbrže raste u Americi. Talenti iz inostranstva su potrebni američkoj nauci i ekonomiji, pa su mnogi ljudi s kojima smo razgovarali, u medijima, kompanijama i na univerzitetima, bili zabrinuti zbog stava prema imigraciji koje zastupa aktuelni predsednik SAD. U softverskoj kompaniji JackRabbit videli smo dostignuća kao što je Apple sat pomoću kojeg se upravlja dronom.

Za kraj, Kalifornija. U San Dijegu, gde smo bili smešteni, obišli smo mnoge startapove i obrazovno-istraživačke institucije kao što je Skrips institut za okeanografiju osnovan 1903, jedna od vodećih ustanova te vrste u svetu. Najviše pažnje poklonjeno je prezentaciji uređaja za istraživanje morskog dna.

U američku preduzimljivost još jednom sam se uverio na kraju ture. U sitne sate, po povratku sa oproštajne žurke u hotelsku sobu, popio sam vodu iz mini-bara. Cena flašice pet dolara. Ujutro sam video račun provučen ispod vrata. Na recepciji sam ostao uskraćen za odgovor otkud su znali da sam popio vodu. Nema veze, platio Stejt department.

Ostajem u kontaktu s koleginicama i kolegama iz celog sveta – Kolumbije, Brazila, Indonezije, Vijetnama, Rusije, Slovenije… Nemac Kristof slikao je u San Dijegu ogromnu skulpturu „Bezuslovna predaja“, nastalu prema čuvenoj fotografiji „Poljubac“, simbolu završetka Drugog svetskog rata posle kapitulacije Japana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari