Brisel (2): Dva slučajna susreta 1

Pratim nepoznatog čoveka u nepoznatom gradu. Brisel… Toliko raznih priča o tom gradu u poslednje vreme.

Oprečnost svega što sam čula o ovom gradu podstaklo je moju želju da ga vidim. I da sa strepnjom ide za nepoznatom osobom – gore, dole, levo, desno i sve dublje u grotlo metro stanice. Prosto sam iznenađena da neko može biti tako fin i kulturan prema strancu. I da namerno „izgubi“ svojih deset minuta vremena kako bi me odveo do metro stanice, za koju sam pitala. Što se mene tiče, najbitnije je da mi pokaže pravi smer.

Kao i svaki turista u nepoznatom gradu prilikom dolaska sa aerodroma pokušala sam na osnovu mobilne aplikacije da pronađem metro stanicu kako bi otišla u ranije rezervisani hotelski smeštaj. Koliko god nešto delovalo „lagano“ na aplikaciji, ipak u stvarnosti je drugačije. Meni je poseban problem da odredim smer. Došla sam do jedne od brojnih stanica i pitala ljude da li je to smer u kome treba da idem. Kategorički su to negirali i pokušali da objasne da moram da uđem u samu stanicu metroa. Samo objašnjenje je bilo konfuzno. I tu počinje moj najveći utisak o Briselu. Mladić koji je pokušavao da mi objasni a zatim i shvatio da je to jako teško za objasniti, rekao mi je da ga pratim. S trenutkom nesigurnosti „da li treba pratiti nepoznatu osobu u nepoznatom gradu“ odlučujem se da ipak krenem za njim. Ipak smo okruženi brojnim ljudima na stanici. Odlazak do stanice i pravog smera trajao je desetak minuta. Sve vreme mi je nepoznati mladić objašnjavao, dole, levo, desno… ovde kupuješ kartu, kako se koristi aparat za kupovinu karata, gde se ulazi, pa sve do stanice i sa kratkim objašnjenjem da metro stiže za šest minuta i gde mogu da to gledam. Objasnila bih sigurno, ali da vodim nekog na stanicu… ne znam. Nisam sigurna. U svakom slučaju prvi utisak o Briselu je bio neverovatan da je neko odvojio deset minuta svog vremena kako bi me odveo do stanice, i zatim nastavio svojim putem. Mislila sam da je to izuzetak. Onda je došao dan povratka za Beograd i ponovo odlazak na aerodrom iz hotelskog smeštaja. Isto sve, ali u suprotnom smeru.

Odlazim na metro stanicu i deluje mi da sam na dobrom putu i da ću uspeti da se snađem. Prepoznajem metro stanice na okačenom panou, kroz koje sam prolazila pri dolasku i naziv početne, koja mi je ovog puta cilj. Ulazim u metro, a onda prva, druga, treća stanica – i potpuno nepoznati nazivi. Te nazive ne prepoznajem. Pitam devojku koja sedi pored mene da li se krećem u pravom smeru. Ona negira, što me ostavlja potpuno zbunjenom. Ona vidi tu zbunjenost i objašnjava mi gde da čekam metro koji ide u smeru koji ja želim. Shvatam je da je to negde „gore“ i da moram da se popnem. Razmišljam o tome kako ću zakasniti za autobus za aerodrom, jer su polasci na pola sata. Videvši kako sam se zbunila nakon njenog objašnjenja i kako krećem ka izlazu, odjednom ustaje i ona i kreće sa mnom. Objašnjava mi usput da će me ona odvesti do stanice. Sada definitivno nije reč o slučajnosti. Ljudi su više nego pristojni u Briselu i druželjubivi. Odvela me je „gore“ i rekla mi gde da sačekam metro, koji stiže za minut. Na moje zahvaljivanje ona je samo odmahnula glavnom, kao da se to podrazumeva – da se ljudima izađe u susret i pomogne im se kada su izgubljeni u nepoznatom gradu. To je mene opet ostavilo bez teksta. Bez zadržavanja otišla je u drugom smeru uz žurbu, jer je sišla sa metroa da bi mi pokazala pravi smer. Zato sam želela da pišem o Briselu kroz dva slučajna susreta. Briselske atrakcije zato su, ovog puta, ostale u pozadini potpuno zasenjene druželjubivim ljudima. Ljudima kojima nije teško da skrenu sa svog puta kako bi usmerili nepoznatu osobu. Tada sam shvatila da smo mi kao nacija izgubili mnogo toga, nakon svega što nam se dešavalo prethodnih decenija. A da možda to nismo ni primetili. Da smo izgubili deo poštovanja i prema drugima i prema sebi. O Briselu zato nisam pisala kao o gradu sa nizom turističkih atrakcija koje svakako treba videti. Većinu tih atrakciju i spisak kao i istorijati se mogu pronaći na internetu i raznim sajtovima. Poseta Briselu na mene je ostavila najveći utisak zbog ljudi koje sam sretala u gradskom prevozu i koji su mi pokazali pravi smer. Nepoznati ljudi u nepoznatom gradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari