Kalmikija (2): Zgrade u sovjetskom stilu 1

U stepi biljke rastu samo tamo gde je i čovek koji bi ih negovao i zalivao tokom leta, kada nema padavina.

Jedan dugačak bulevar vodi automobile i pešake ka centru koji se ne razlikuje mnogo od periferije. Autobusi ne postoje; javni prevoz je prepušten privatnicima koji u tu svrhu koriste žuta kombi-vozila, maršrutke, kako bi povezivali različite delove grada. U vreme najveće saobraćajne gužve, ovaj javni prevoz je pod opsadom: u svakom kombiju putuje čak i do 20 osoba koje sede ili stoje, naslonjene jedna na drugu. Moguće je osetiti topao dah drugih putnika na vratu, rukama, a na sedištima dugo ostaju tragovi znoja. Policija se u to ne meša, možda zato što maršrutke imaju zatamljena stakla pa se spolja ne može videti kako je unutra. Zgrada vlade i gradska kuća izgrađene su od armiranog betona u sovjetskom stilu. S druge strane, Federalni univerzitet Kalmikije smešten je u oronuloj zgradi koja potvrđuje slabo interesovanje Moskve za ovu republiku. Malo dalje nalaze se bioskop i nacionalno pozorište. Između njih je veliki i prostrani trg u čijem se središtu, na istom mestu gde se u vreme SSSR-a uzdizala statua Lenjina, sada nalazi lepa pagoda. U njenom centru je smešten ogroman „točak molitve“, odnosno cilindar koji se okreće oko sopstvene ose i koji sa donje strane ima drške. Prolaznici pokreću valjak – postupak koji je jednak izgovaranju mantre, to jest molitve. Slični točkovi nalaze se čak i izvan „Hurula“, grandioznog budističkog hrama koji je svečano otvoren 2005. godine a koji se nalazi na svega par stotina metara od gradskog centra. Kalmikija je multietnička regija sa budističkom većinom, što čini njenu prestonicu i retka naseljena mesta stepe jedinstvenim mestom na svetu koje je, nažalost, gotovo potpuno nepoznato na Zapadu, uprkos tome što se nalazi u Evropi. Kalmici su narod mongolskog porekla; dok su još uvek živeli u stepama Centralne Azije, došli su u kontakt sa tibetanskim budizmom koji se raširio ubrzo nakon smrti vladara i osvajača DŽingis-kana. Monasi su vrlo brzo započeli širenje budističkih ideja među narodom koji je većinom pripadao animizmu. Mongoli su za kratko vreme prihvatili novu veru, ali su zadržali elemente tipične za prethodnu religiju. Budizam je imao veoma pozitivan uticaj na društvenom nivou: stvorio je duhovno jedinstvo između različitih klanova i smanjio razlike među klasama unutar kolektiva. „Ten Dri“, ili osnova Zakonika koji je napisao Džingis-kan, napušten je i zamenjen prvo „Velikim kodeksom“ koji je ujedinio različite mongolske stanovnike u jedno pravo državno jedinstvo, a mnogo kasnije „Zakonom stepe“ koji se pojavio 1640. godine. Oba zakonika su izuzetno moderni, svetovni i ne predviđaju smrtnu kaznu. Mongoli su nekad bili nomadi, ali su delom to i danas. NJihova teritorija je obuhvatala celu stepu, a neka plemena su stigla sa svojim krdima sve do Kavkaza, gde su osnovali Kalmički kanat.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari