Polovne gume ubijaju, zar ne? 1Foto: Aleksandar Todorović

Nažalost, kod nas se polovni pneumatici i dalje nalaze u prodaji kod brojnih vulkanizera, koji ih nude kao očuvane kvalitetne pneumatike. Takve gume su opasne po život.

Tekst i foto: Aleksandar Todorović, urednik Testoviautomobila.net i Najboljiauto.com

Iako je još pre nekoliko godina donet zakon kojim se zabranjuje uvoz polovnih guma, one su i dalje prisutne na tržištu. Tragedija je još izraženija ako se ima u vidu da se mnogo više proda polovnih nego novih guma. Iako je mnogo puta do sada iznošeno da su takvi pneumatici opasni, naši vozači teraju po starom i kupuju gume koje su došle sa zapadnoevropskih otpada. Ako takav pneumatik montirate na automobil koji sa lakoćom postiže maksimalnu brzinu od 200 km/h, možete misliti kakve posledice može da izazove pucanje pneumatika pri datoj brzini.

Na žalost, takvih primera je u crnim hronikama mnogo, ali većina vozača misli „neće se to desiti baš meni“. Mnogi kupci takvih guma pravdaju svoj izbor nedostatkom novca, pa smo mi proverili da li uopšte može da se uštedi.

Posetio sam nekoliko vulkanizera koje nude najjeftinije pneumatike u gradu, i utvrdio da cene polovnih pneumatika nisu ni tako male. Recimo, tražio sam pneumatik dimenzija 185/65 15 ili širi, i dobio sledeće cene: polovne gume koštaju od 1 500 do 3 500 dinara, i to uglavnom Michelin, Continental, Good Year, Dunlop. Naravno, sa kupovinom takve gume ne dobijate nikakvu garanciju, osim što vam je zagarantovano da ste stavili glavu u torbu.

Danas kada imate mogućnost da kupite pneumatike i na više rata, nije toliko nedostižna cena od oko 5000 dinara za nove pneumatike za one kupce koji nisu zadovoljni kvalitetom domaćih pneumatika, koji su još i jeftiniji.

Kako bi što bolje obradio ovu temu, konsultovao sam se sa najvećim stručnjakom u ovoj oblasti na našim prostorima, prof. Gradimirom Danonom, ali i profesionalnim vozačem Pavlom Komnenovićem, koji je ceo život vezan za automobil i pneumatike. Interesovalo me je odakle toliko polovnih pneumatika kod nas, kao i to da li su ti polovni pneumatici bolji od naših novih. Ja vam ukratko prenosim ono na čemu je profesor insistirao.

Polovne gume ubijaju, zar ne? 2

Profesor je istakao da se ovde zapravo radi o pneumaticima koji se uvoze po principu „prazno za puno“. Ovo znači da naše tržište kupuje pneumatike sa zapadnoevropskog otpada. Gume koje na taj način dolaze kod nas nisu prošle nikakav vid kontrole. Pošto se kod nas dosta špekuliše o kvalitetu tih guma, preneću vam ono što je prof. Danon napomenuo,. Gume koje idu na otpad, po profesorovim podacima dolaze na osnovu tri načina. Prvi: skidaju se sa karamboliranih automobila, drugi: dolaze iz raznih servisa koje je neko zamenio zbog defekta i treći: skidaju se sa automobila koji su suviše stari da bi sa našli u prometu.

Profesor Danon je istakao i činjenicu da kod nas vlada mišljenje da su te gume skinute sa vrhunskih automobila i da su tamo automobilisti toliko razmaženi da menjaju ispravne pneumatike svaki čas. Takve pneumatike je moguće uspešno protektirati, kako kaže g. Danon, ali samo se ako se to uradi profesionalno i to na mestima koja imaju mogućnost za tako nešto. Izneo je i podatak da je prošle godine uvezeno 300.000 pneumatika radi protektiranja, a da je u stvari protektirano samo 1500. Ono gde naši vozači najviše greše su upravo pneumatici, jer se oslanjaju samo na vizuelni pregled istih, a još gore je što nisu stručni ni za vizulnu kontrolu istih.

Onaj bitniji deo gume (tzv. karkasa), od koje zavisi u kakvom je stanju pneumatik, nedostupna je oku. Ako svi već dobro znamo da je kupovina polovnog automobila rizik, on se ipak značajno smanjuje sa postojanjem servisne knjižice. Pregledom iste može se utvrditi koliko se bivši vlasnik pridržavao servisnih intervala, i da li je došlo da nekog značajnijeg kvara, te na taj način obratiti pažnju na pojedine delove automobila. Kod polovnog pneumatika ne dobijate nikakve podatke o tome šta je ta guma preživela. Moderni pneumatici napravljeni za velike brzine nisu tako otporni na defekte i loš kolovoz kako se ponekad misli. Guma koja može da izdrži 220 km/h je tanka i veoma nežna za vožnju preko ivičnjaka i rupa. Promene koje dolaze na pneumatiku često nisu vidljive, te se kupac lako prevari i pomisli kako je sa gumom sve u najboljem redu. Neki to shvate kasno, tek posle doživljene tragedije. Još je gore što su time ugroženi i oni učesnici u sobraćaju koji održavaju svoje vozilo i kupuju nove pneumatike. Saobraćajna policija sprovodi kontrolu pneumatika samo vizuelno, tj. meri dubinu šare, koja ponekad ne ukazuje na lošu gumu.

Pored dubine šare, na stanje pneumatika utiče i to koliko je pneumatik star, jer se elastičnost gume vremenom smanjuje, čak i ako je automobil garažiran. Oslanjati se samo na dubinu šare je u potpunosti nedovoljno.

Ako sve dobro sračunate, doći ćete do zaključka da kupovinom polovne gume samo bacate novac, a glavu stavljate u torbu – i to ne samo svoju. Bilo kakva nova guma može bez ikakvih problema da izdrži nekoliko godina, čak i do osam godina, pod uslovom da vodite računa o načinu na koji vozite, a polovna teško. Ako mislite da ste napravili dobar posao i platili „samo“ 2000 dinara za polovnu gumu koja je na zapadu plaćena 2 eura, onda se varate.

Sve ovo važi i za sportske automobile, samo je kod njih još izraženije. Nadam se da ste shvatili moju želju da vam u najkraćim crtama objasnim zašto kupovina polovne gume nije rešenje ni za koga, pa ni za uvoznike istih, jer se i zakoni u pravosuđu menjaju, te tako trgovac koji je prodao loš pneumatik i na taj načun celu porodicu odveo u smrt može da pored moralnih konsekvenci plati i onu drugu, novčanu.

Prof. Danon, kao i proslavljeni as Pavle Komnenović, skrenuli su mi pažnju na jedan isti detalj, a odnosi se na podatak da se svim pneumaticima utiskuju reperi istrošenosti (TWI) prema kriterijumumima razvijenih zemalja. Na osnovu ovih repera, vozači bi jednostavno mogli pratiti stepen istrošenosti gume i na vreme ih zameniti.

Profesor ističe da nije dovoljno imati iste pneumatike samo na istim osovinama, jer se pneumatici u mnogome razlikuju, čak i kada su istih dimenzija, jer čak u okviru istog proizvođača postoji nekoliko vrsti pneumatika koje se značajno razlikuju. Takođe je istakao da kupci olako menjaju proizvođača pneumatika, a to nije baš preporučljivo.

Radi se o sledećem: kada se jedan automobil konstruiše, prolazi kroz niz testova kako bi se dobio najpovoljniji odnos stabilnost-potrošnja, a često i sam proizvođač pneumatika zna da u saradnji sa proizvođačem automobila konstruiše u potpunosti nov pneumatik koji u mnogome unapređuje perfomanse datog automobila. Vozač ne zna da znatno menja ponašanje svog vozila promenom pneumatika, i bez ikakvog razloga je uveren da, ako je kupio gumu iste širine i istog profila, nije promenio ponašanje svog vozila na putu.

Profesor ističe da se kupcu gotovo daje i prevelika sloboda pri izboru pneumatika, te naglašava da je to veoma ozbiljan posao, i da prodavci ne prilaze dovoljno ozbiljno toj problematici. Možete misliti koliko ste tek nebezbedni sa polovnim gumama za koje nemate nikakvu garanciju, a jedino što vam je zagaranovano takvom gumom jeste gumi defekt.

Polovne gume ubijaju, zar ne? 3

Porazgovarao sam i sa našim najtrofejnijim vozačem Pavlom Komnenovićem o problematici polovnih pneumatika da bi dobio mišljenje i iz drugog ugla, i prenosim vam njegovo mišljenje.

Prvo što je Komnenović naglasio bilo je „Guma glavu čuva“, te da su za njega „polovne gume – katastrofa“, i da one mogu da se montiraju jedino na kolska kola, pa da čak i tada dolazi do problema. Po njegovom mišljenju, guma je jeftina u odnosu na ljudski život, te je stoga naglasio da, bez obzira na kvalitet i snagu vozila, treba uvek kupovati kvalitetne i, naravno, nove pneumatike.

Komnenović se takođe osvrnuo na zakonske propise i naveo primer da guma, koja ima dubinu šare od 3 mm, ispunjava bez ikakvih problema zakonske propise, ali da takva guma ne može ni po čemu da se uporedi sa gumom koja ima šaru 7 mm – pogotovo na mokrom kolovozu, kada je akvaplaning na pomenutoj dubini šare veoma izražen.

Ali, kako kaže naš veteran, nije bitna samo dubina šare, već i tvrdoća gume – tzv. compound. Jer, upravo od vrste smeše zavise i perfomanse gume, za svaku stazu je drugačija guma, a bitan faktor kod izbora guma je vrsta i temperatura podloge, odnosno staze.

Komnenović ističe da pored problema šara postoji i ne manje bitan problem, a to je što su stari pneumatici po njegovim rečima „truli“, jer guma vremenom pod uticajem česte promene temperature, direktnim uticajem svetlosti i odlaganjem na vlažnim mestima gubi svoja fizičko-hemijska svojstva. Dolazi do debalansa kako guma stari i menja se raspored mase, a takve guma se mnogo brže debalansira. Izuzetno je važno kada su gume proizvedene, i taj podatak je uvek utisnut na pneumatiku – broj nedelje i godine proizvodnje. Tako da, i kada kupujete novu gumu, vodite računa kada je proizvedena, jer redak je slučaj da su pneumatici tako dobro uskladišteni da ne menjaju svoje karakteristike ni posle tri godine. Komnenović vam savetuje da ne morate kupovati pneumatike sa oznakama HR ako vaš automobil ne može da razvije više od 170 km/h, jer sa takvom gumom ne dobijate ništa osim što ćete je platiti skuplje.

Na kraju je zaključio: „Svako pametan će skinuti polovne pneumatike sa svog automobila“, i podsetio da je jako bitno da serviser prilikom redovnog servisa pregleda gume i da obavesti o tome vozača.

Iz njegovog iskustva, pošto i sam poseduje Opelov servis, svakog klijenta obavesti o stanju guma na njegovom vozilu. On ističe da je to njegova dužnost, jer po njegovom mišljenju ima puno vozača koji jednostavno ne znaju u kakvom su im stanju pneumatici, a ne radi se o činjenici da ne žele da ih zamene ili da nemaju novca. Zato on podseća da je bitno da bar na istoj osovini budu iste gume. Naveo nam je i primer da polovne gume mogu da eksplodiraju i dok vozilo stoji na semaforu, jer je guma pod stalnim pritiskom, a elastičnost stare gume je znatno manja. Ističe takođe da guma vrlo često može biti oštećena a da se to ne vidi, i da je oštećenje moguće utvrditi samo detaljnim pregledom. I, na kraju, po njegovom mišljenju polovna guma ne bi trebalo da bude ni u rezervi. Isto tako je naveo da većina vozača kupuje takve pneumatike iz siromaštva, i da, ako već moraju da voze sa takvim gumama, voze polako i obazrivo. Što se tiče domaćih pneumatika, njegovo je mišljenje je da Tigrovi pneumatici nisu loši i da su svakako mnogo bolji od polovnih guma.

Dakle, jedno je sigurno, a to je da nećete uštedeti ni dinar kupovinom polovne gume. Ako pogledate koliko potrošite za polovne gume u periodu od tri-četiri godine, lako ćete doći do računice da ste za taj novac mogli priuštiti i nove pneumatike, da i ne govorimo o opasnosti u koju dovodite ne samo sebe i članove svoje porodice, već i druge učesnike u saobraćaju. Ako već morate da štedite, ne štedite na gumama, jer to može zaista biti pogubno.

I za kraj, pročitajte opet ovu izjavu profesora Danona, jer ja iz mog iskustva, i posle testiranih preko 560 automobila (mislim na vožnju po različitim uslovima puta od bar 1.000 km) i to na različitim gumama, mogu da vam potvrdim da se karakteristike guma veoma razlikuju. Ja niti mogu, niti smem da vam preporučim gume marke Tigar, jer da su one kvalitetne Mercedes bi ugrađivao te pneumatike na svoje automobile. Imajte na umu da nemate više Jugo ili Renault 4, već mnogo snažnije, brže automobile, za koje je potrebno da imate gume vrhunskog kvaliteta. Najgora stvar koju možete da uradite je da štedite na gumama. Dobra šara ne znači i da je guma dobra! Ako vi smatrate da je za vašu porodicu dovoljno dobro da na svoj auto montirate pneumatike kao što su Sava ili Tigar, vi tako učinite. Ponekad samo par metara odlučuju o životu i smrti vaše porodice. Ja samo želim da vaša porodica uvek stigne bezbedno na odredište. Hvala vam što me čitate, verujem da će vam ovaj tekst koristiti.

„Prof. Danon ističe da kupci olako menjaju proizvođača pneumatika, a to nije baš preporučljivo. Radi se o sledećem: kada se jedan automobil konstruiše, prolazi kroz niz testova kako bi se dobio najpovoljniji odnos stabilnost-potrošnja, a često i sam proizvođač pneumatika zna da u saradnji sa proizvođačem automobila konstruiše u potpunosti nov pneumatik koji u mnogome unapređuje perfomanse datog automobila. Vozač ne zna da znatno menja ponašanje svog vozila promenom pneumatika, i bez ikakvog razloga je uveren da, ako je kupio gumu iste širine i istog profila, nije promenio ponašanje svog vozila na putu“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari