Charles Darwin

Getty Images
Čarls Darvin

Slavni prirodnjak Čarls Darvin proveo je poslednje godine života razbijajući glavu pokušajima da reši enigmu koja ni dan danas nije u potpunosti rasvetljena.

Njegovim rečima – ovaj „krajnje uznemirujući fenomen“ ugrozio je Darvinov najveći doprinos nauci: teoriju evolucije.

U knjizi Poreklo vrsta, objavljenoj 1859. godine, Darvin je izneo teoriju evolucije koja funkcioniše „samo kroz očuvanje i akumulaciju malih nasleđenih modifikacija koje su od koristi po biće.“

Ukratko, nije verovao da su tokom procesa prirodne selekcije moguće bilo kakve velike ili nagle evolutivne promene.

„Prirodna selekcija potire verovanje u konstantni nastanak novih organskih bića ili u velike i nagle modifikacije njihove strukture“, napisao je Darvin.

Ali njegova kasnija istraživanja – uglavnom usredsređena na botaniku – dovešće u pitanje teoriju evolucije i mučiće Darvina narednih dvadeset godina – sve do kraja života.

Ugrožena teorija

Kad je Darvin otkrio da se neke materije ne razvijaju u skladu sa njegovim uverenjem da u evoluciji nema „skokova napred“, od muke je krenuo da piše nekolicini kolega od poverenja.

Misteriozna šuma u magli

Getty Images
Biljke su doživele velike promene pre 130 miliona godina – što je dovelo do pojave oko 300.000 novih vrsta

Od 1875. pa sve do smrti 1882. godine, vodio je rasprave koje i danas inspirišu botaničare.

„Koliko možemo da procenimo, ubrzani razvoj svih viših biljaka predstavlja gnusnu misteriju“, napisao je Darvin 1879. godine Džozefu Hukeru, direktoru Kju Gardensa – ključne britanske institucije za botanička istraživanja i edukaciju.

„Upravo sam pročitao esej Džona Bola. Prilično je smeo“, piše slavni naučnik komentarišući studiju irskog stručnjaka za floru evropskih Alpa u pismu poslatom 22. jula 1879.

Darvina je mučilo iznenadno pojavljivanje angiospermi iliti cvetnica – koje je opisivao kao „više biljke“.

Njegov šok potiče od pretpostavke da evolucija ne može da bude brza i velika.

Intelektualno poštenje

Darvinova frustracija – i fascinacija – nastankom i ranim širenjem cvetnica postala je legendarna.

Vilijam Fridman, profesor organske i evolucione biologije na američkom Univerzitetu Harvard, napisao je 2009. godine esej analizirajući Darvinovu korespondenciju sa Hukerom.

„Darvin je bio duboko uznemiren onim što je smatrao naglim poreklom i krajnje ubrzanom stopom diversifikacije cvetnica u srednjem periodu Krede“, kaže Fridman.

Tokom većeg dela istorije Zemlje, angiosperme naprosto nisu postojale. A onda, najednom, samo su se stvorile. Odakle su došle? Gde je dokaz da su se razvile iz ranijih, primitivnijih biljaka?

Ilistracija cveta i voćke

Getty Images
Biljke koje doprinose našoj ishrani su voće i povrće

„Najbolja stvar u vezi sa Darvinom je njegovo intelektualno poštenje“, kaže Fridman.

„Iz pisama se vidi da je zbunjen, ali kaže da neće sakriti ovu misteriju pod tepih – uprkos tome što ga dovodi do ludila.“

„Verovatno nema nijedne grupe organizama koja je toliko zaokupila Darvinovu pažnju“, kaže Fridman za BBC. „Od svih velikih grupa biljaka, cvetnice su se najskorije pojavile na Zemlji.“

Istraživanje Džona Bola koje je Darvin nazvao „smelim“, pokazalo je da su se cvetnice pojavile iznenadna i činilo se da je u njihovom razvoju preskočeno nekoliko evolutivnih koraka, kao što je diversifikacija.

Angiosperme su se pojavile pre nekih 130 miliona godina i uspele da se brzo razgranaju u više od 350.000 različitih vrsta – postavši tako najraznovrsnija grupa na planeti.

„Kad pomislite na neku baštu – većina biljaka su cvetnice. Kad pomislite na voće i povrće koje jedemo – većina potiče od cvetnica“, kaže Fridman.

Više od 200 godina naučnici su spekulisali o neverovatnoj raznolikosti i uspehu angiospermi koje čine osnovu našeg sistema ishrane i delimično su zaslužne za raznolikosti među životinjama.

„Neka budu bele rade“

Reprodukcija Lusi, ime koje se daje ženskom skeletu Australopithecus afarensis.

Getty Images
„Prirodna selekcija potire verovanje u konstantni nastanak novih organskih bića ili u velike i nagle modifikacije njihove strukture“, napisao je Darvin

Darvina nije toliko brinulo iznenadno poreklo i diversifikacija cvetnica, već „najekstremniji izuzetak od njegovog čvrstog uverenja da priroda ne pravi skokove“, kaže Fridman.

„Jedna moguća teorija je da su cvetnice naprosto ‘stvorene'“, kaže Fridman pozivajući se na kreacionističku teoriju – verovanje da je svet stvorio bog ili neka druga natprirodna sila.

„Drugim rečima, angiosperme nisu rezultat evolucije, već ih je stvorio bog koji je jednog dana rekao: ‘Bum! Neka budu bele rade. Bum! Neka budu magnolije. Bum! Neka bude trava'“, kaže on.

Fosili stari 130 miliona godina ukazuju na to da je proces bio baš toliko brz.

Ali Darvin je ponudio drugačije objašnjenje.

Izgubljeni kontinent

Ilustracija HMS Bigl

Getty Images
Čarls Darvin je plovio svetom brodom HMS Bigl

„Pomislio sam da je možda tokom dugog perioda istorije postojao jedan mali izolovani kontinent na južnoj hemisferi koji je poslužio kao rodno mesto angiospermi“, napisao je Darvin u pismu Džozefu Hukeru.

Darvin je i sam priznao da je to „žalosno slaba pretpostavka“, ali ju je zasnovao na onome što je saznao putujući na HMS Biglu od 1831 . do 1836. godine – istražujući obale Južne Amerike i putujući oko planete. Vratio se kući kada je imao 27 godina.

Razmišljao je o još jednoj mogućnosti.

„Objašnjenje leži, verujem, u izuzetnoj nesavršenosti geoloških zapisa“, piše dalje Darvin.

„Prevashodno se mora stalno imati na umu kakvi su sve prelazni oblici, u teoriji, morali nekada da postoje.“

Drugim rečima, fosili koji beleže svaki korak evolucije cvetnica možda su negde tamo – samo ih još nismo našli.

„Darvin nije rešio misteriju, ali je odbio da veruje u čuda. Umesto toga, on se oslanjao na empirijske metode, racionalno mišljenje i univerzalne zakone prirode“, kaže Fridman.

„Gnusna misterija danas

Žena miriše cveće

Getty Images
Poreklo angiospermi je još uvek misterija za naučnike

„Voleo bih da vidim kako je čitav ovaj problem rešen“, napisao je Darvin u pismu Hukeru.

Međutim, „nije poživeo dovoljno dugo“, kaže Fridman koji istražuje poreklo i diversifikaciju angiospermi.

„Iskopali smo vredne fosile koji su nam pomogli da razumemo rane faze diversifikacije kod cvetnica. Došlo je do velikog napretka u poslednjih 30 godina.“

Nedavno objavljeno istraživanje pokazalo je da su se angiosperme ipak razvijale relativno postepeno.

Otprilike 350.000 poznatih vrsta cvetnica čini oko 90 odsto svih živih biljnih vrsta.

Svet bez njih ne bi izgledao onako kako danas izgleda.

A opet – odgovora na neka ključna pitanja nema ni danas. Kada su nastale i odakle su one potekle? Zašto su tako spektakularno uspešne? Kako je nastala osnovna struktura cveta?

„Gnusna misterija se nastavlja“, kaže Fridman.

DO NOT DELETE – DIGIHUB TRACKER FOR [49095906]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari