Boško Obradović i Dragoljub Mićunović

Anadolu Agency/Medija centar
Boško Obradović i Dragoljub Mićunović – opoziciona previranja

„Huliganstvo preko Tvitera“ i „lažni partijarh demokratije“.

Ovo nisu reči političkih protivnika, već onih koji bi, makar na papiru, trebalo da sarađuju unutar opozicionog Saveza za Srbiju.

Boško Obradović, lider Dveri, napisao je za Dragoljuba Mićunovića da je, između ostalog, „lažni disident“, a osnivač Demokratske stranke mu je odgovorio da njegov pokret „nikada nije uzimao za ozbiljno“.

„To je narcizam malih razlika“, kaže za BBC na srpskom Bojan Klačar iz Cesida.

„Niko nije spreman da pređe preko linije lične sujete.“

„Jahanje popova“ i „huliganstvo preko Tvitera“ – šta se dogodilo

Sve je počelo kada je Mićunović, nekadašnji predsednik Demokratske stranke, rekao da je bojkot izbora besmislen – izbori se održavaju na proleće, a političari Saveza za Srbiju se ne slažu oko toga da li bi na izborima trebalo učestvovati.

Obradović je ovu izjavu oštro kritikovao napisavši na Tviteru.

„Da li je moguće: od komuniste, jahanja popova i Golog otoka, preko lažnog disidenta i dogovora sa Miloševićem, do večnog koristoljublja lažnog patrijarha demokratije i dila sa Vučićem“, napisao je lider Dveri.

https://twitter.com/BoskoObradovic/status/1218855028208873474

Reagovala je poslanica Aleksandra Jerkov i predsednik Demokratske stranke Zoran Lutovac.

https://twitter.com/AleksJerkov/status/1218869908609687553

https://twitter.com/ZoranLutovac/status/1218875527341232128

Mićunović je kasnije rekao da veruje da je došao trenutak da Demokratska stranka preispita ostanak u opozicionom savezu.

„O tome će se sigurno raspravljati na stranačkim organima. Ja sam, naravno, za to da demokrate izađu. Nisam bio ni za to da u Savez ulaze“, rekao je Mićunović za Večernje novosti.

Mićunović je za Politiku rekao da Dveri „bukvalno žele da nateraju Demokratsku stranku i još neke članice Saveza za Srbiju na opredeljenje koje bi bilo u antievropskom duhu“.

Klačar misli da su nedavni događaji reakcija na iznuđeni pokušaj stvaranja široke koalicije.

„Nisam siguran da li je u pitanju balkanska narav ili odsustvo iskustva, koje postoji u zemljama u kojima se opozicioni zanat kuje već više stoleća“, kaže Vladimir Goati, politikolog i direktor u organizaciji Transparentnost Srbija.

Na opozicionom nebu Srbije, sukobi su sevali od početka višestranačja.

Zbog unutarstranačkih nesuglasica u periodima kada su stranke bile u opoziciji, formirane su neke od najvećih srpskih parlamentarnih partija, poput vladajuće Srpske napredne stranke.

Kako danas, tako i nekada, ove razmirice sprečavaju lidere opozicije da formiraju bilo kakav ozbiljan blok koji bi ‘stao na crtu’ i bio kontrateža vlasti.

Beograd, 2. septembar 2018.

FoNet
Dragan Đilas, Vuk Jeremić i Boško Obradović su među najistaknutijim liderima Saveza za Srbiju

Opozicija nekad i sad – sličnosti i razlike

Poređenje opozicionog delovanja od pre 30 godina u Jugoslaviji i danas u Srbiji je teško, kaže Goati, ali ipak može da se napravi.

„Današnje razmirice slične su nekadašnjim kada opozicione stranke nemaju veze mnogo jedna sa drugom ideloški“, misli Goati.

„Kao što u Savezu za promene ili koaliciji Zajedno nije bilo mnogo sličnosti među opozicinarima, tako i danas DS nema mnogo veze sa Dverima u okviru koalicije Saveza za Srbiju“, dodaje on.

Opozicija je „danas po malo nerazumna i nestrpljiva i zaboravlja da je i ranije morala da čeka da dođe na vlast i to deset godina“, kaže za BBC Čedomir Čupić, profesor sa Fakulteta političkih nauka.

Goati takođe veruje da „u opozicionom čekanju problemi brzo izbiju“, ali kaže i da postoje razlike između sporenja unutar koalicije pre skoro 20 godina i danas.

„Razlika je što je tada najveći sukob izbio nakon eliminisanja glavnog protivnika, odnosno nakon što su se zajedno borili protiv Slobodana Miloševića.

„Sada se to događa dosta ranije“, kaže on.

Najveća razlika u opoziciji pre i posle 2000. godine je što ona pre nije imala teret vlasti, misli Klačar.

„Kada je dolazilo do ujedinjenja opozicije u odbrani izborne volje – napori su urodili plodom“, ocenjuje on.

„Primer za to su studentski protesti i 5. oktobar 2000. godine. Druga razlika je što je tokom devedesetih bilo više strateškog principa u radu opozicije nego danas“.

Istorija opozicionih saveza u Srbiji može se podeliti na nekoliko perioda – svaki period obeležilo je ujedinjavanje ili raskol između onih koji žele na vlast.

1. Radikali i DEPOS

Devedesete je obeležilo formiranje nekoliko ideološki raznovrsnih koalicija.

Srpska radikalna stranka (SRS), na čelu sa Vojislavom Šešeljem, nastala je odvajanjem od Srpskog pokreta obnove.

Nakon što je Vuk Drašković došao na čelo SPO-a, Šešelj je napustio stranku i naredne godine sa Tomislavom Nikolićem osnovao SRS.

Drašković i Šešelj su u prvoj deceniji višestranačja u Srbiji uglavnom bili opozicionari, ali ni to, kao ni kumstvo, nije sprečilo da njihove sukobe na političkoj sceni.

Uporedo sa odvajanjem radikala, dolazi i do stvaranja demokratskog bloka – Demokratski pokret Srbije (DEPOS) okupio je SPO, Novu Demokratiju, ali i Srpsku liberalnu stranku Koste Čavoškog i Demokratsku stranku Srbije Vojislava Koštunice.

Osnovan je 1992. godine, u vreme uličnih protesta, kada je opozicija zahtevala izbore na svim nivoima.

Ipak, koalicija će propasti samo godinu dana kasnije.

„Iz DEPOS-a je prvi izašao Koštunica“, kaže Goati.

„U pitanju je bila negativna koalicija, a slične pogodbe nastavile su se i kasnije.

„To je okupljanje ljudi koji se u ključnim stvarima ne slažu, ali su tu jer imaju zajedničkog protivnika. Istorija govori da je takva koalicija nekada neohodna da bi se pokrenuli ljudi“, kaže on.

Dragoljub Mićunović koji je bio u DEPOS-u, u razgovoru za Nedeljnik 2018. izjavio je da je „DEPOS bio ogroman promašaj, gde je jedna grupa ljudi iz DS-a šurovala sa vladikama, prestolonaslednikom, akademicima na račun nekog opšteg ujedinjenja“.

2. Koalicija ,,Zajedno“

Naslednica DEPOS-a u istoriji udruživanja srpske političke scene je koalicija Zajedno koju su činili Demokratska stranka, Građanski savez Srbije, Srpski pokret obnove i DSS.

Koalicija je nastala pred izbore 1996. godine.

Na izborima za parlament koalicija nije najbolje prošla, ali je osvojila vlast na izborima u desetinama lokalnih samouprava. Ipak, te rezultate Miloševićev režim nije priznao, pa su započete demonstracije koje su trajale više od tri meseca.

Protesti širom Srbije ujedinili su predstavnike svih slojeva društva.

Pod pritiskom, Milošević je priznao poraz u Beogradu, ali je sukob između Vuka Draškovića i Zorana Đinđića uslovio raspad i ove koalicije. SPO se povukao.


Pariz, 1996. godine

Getty Images
Lideri koalicije Zajedno bili su rado viđeni gosti i stranih diplomata – ova slika zabeležena je u Ministarstvu inostranih poslova Francuske

3. SAVEZ ZA PROMENE

Sledeći je nastao Savez za promene koji je ponovo okupio stranke opozicije pre bombardovanja Jugoslavije 1999. godine. Po završetku bombardovanja dolazi do novog talasa protesta širom zemlje.

Najveći miting, pre 5. oktobra 2000, bio je u avgustu 1999. godine.

Glas javnosti je tada pisao da je na iznenadni dolazak Vuka Draškovića većina okupljenih odgovorila povikom „izdaja“.

Devedesetih je bilo i kvazi opozicije koje je bila priklonjena vlasti, kaže za BBC na srpskom Čedomir Čupić.

„I Vojislav Šešelj je u jednom trenutku bio deo opozicione koalicije, a tu je i primer Nove demokratije, stranke koja je prvo bila u koaliciji sa demokratama, a onda ušla u Vladu sa Slobodanom Miloševićem.“

Omladinski pokret Otpor pojavio se 1998. godine i imao značajnu ulogu u kampanji protiv Miloševića i demonstracijama u Beogradu.

„Glavna stvar sa Otporom jeste što je napravio razliku među opozicijom i povezao je teškim rečima, poput one – izdajnik.

„Tada više nije bilo povlačenja – ili si sa nama ili si protiv nas – to je bila parola“, dodaje Čupić.

Beograd, 1996. godine

Getty Images
Vuk Drašković, Vesna Pešić i Zoran Đinđić predvodili su proteste na ulicama srpskih gradova 1996. godine

Nove partije iz DS

U poslednjih 30 godina, Demokratska stranka bila je najveći rasadnik novih partija.

Najveći broj onih koji su napustili stranku, to su učinili dok DS nije bio na vlasti:

  • Dragoljub Mićunović je zbog sukoba sa Zoranom Đinđićem napustio stranku 1994. godine i osnovao Demokratski centar
  • Čedomir Jovanović je 2004. godine isključen iz DS-a. Osnovao je Liberalno-demokratsku partiju
  • Zoran Živković 2012. napušta DS, a naredne godine osniva Novu stranku
  • Boris Tadić je nakon izlaska iz DS-a osnovao Socijaldemokratsku stranku, Dragan Đilas danas vodi Stranku slobode i pravde, dok je Borko Stefanović kratko vreme bio lider Levice Srbije
  • Iz DS-a su izašli i Vuk Jeremić i Aleksandar Šapić. Prvi vodi Narodnu stranku koja je deo Saveza za Srbiju, dok je Šapić lider Srpskog patriotskog bloka (SPAS)

4. Stvaranje SNS

Danas najmasovnija i vodeća Srpska napredna stranka takođe je nastala rascepom unutar tada opozicione Srpske radikalne stranke.

Tadašnji šef poslaničke grupe i potpredsednik radikala Tomislav Nikolić je u septembru 2008. prvo podneo ostavku, a zatim oformio poslanički klub „Napred Srbijo“.

Razlog je bila obustava najavljene podrške radikala Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji.

„Radikali se jesu raspali, ali sa njima je bio drugi problem – SNS je izašao sa promenjenom ideologijom“, kaže Goati.

Od tada je ova partija, dodaje Goati, postala „važno pribežište za različite grupe ljudi“.

„Tu je gornji deo na vlasti i donji deo partijske piramide, koji se priključio SNS, a po svojim osobinama je i dalje pri ideologiji radikala“, kaže on.

Vučić i Nikolić

ANDREJ ISAKOVIC
Sadašnji i bivši – Vučić se te 2008. godine nekoliko nedelja premišljao da li da ostane uz Šešelja ili ode sa Nikolićem

Vlast skupa, opozicija razjedinjena

Stranke u opoziciji između 2000. i 2012. godine „bile su ideloški mnogo više različite nego danas, pa je na neki način postojao balans“, misli Klačar.

Paradoks je, kaže Klačar, da je od 2012. godine opozicija nastupala razjedinjeno, a da je za to vreme SNS pravio velike koalicije, kao na primer na izborima 2017.

„Sada vladajuću koaliciju čini dve trećine ljudi koji izlaze na izbore“, dodaje on.

„Na sceni deluje 15 opozicionih stranaka, a niko ne može da bude ozbiljan protivnik pojedinačno“.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari