Džoker

Warner Bros
Džokerov smeh je izveštačen i uznemirijuć, ali on ne može da mu se odupre.

Upozorenje: Tekst sadrži spojlere.

Nervozan, uplašenog pogleda i drhtavog glasa, Artur Flek pokušava da se sabere pre nego što započne radni danu u klubu komedije Gotam Sitija.

Ali Džokeru, kako želi da ga drugi oslovljavaju, reči ne dolaze lako: kada pokuša da govori, iz njegovih usta izbija oštar i naporan smeh koji ne može da kontroliše.

Taj isti izveštačeni, uznemirujući smeh preplavljuje lika u ključnoj sceni filma Džoker, koji se nalazi na reperotaru bioskopa širom sveta već mesec dana.

Jedne večeri, na povratku kući metroom, maskiran u klovna, Flek je svedok scene u kojoj trojica mladih bogataša zlostavljaju ženu. To kod njega izaziva napad smeha.

Joker laughing

Warner Bros
In one of the scenes of the movie, Arthur Fleck has a laughter fit inside a bus

Sukob

Pretpostavljajući da se Flek smeje njima, momci ga surovo prebijaju. On reaguje tako što iz džepa izvlači revolver i ubija ih.

U tom trenutku, publika već zna da Flek pati od neodređene mentalne bolesti.

Kako bi se nosio sa simptomima, uzima sedam različitih lekova, vodi dnevnik i redovno posećuje socijalnu radnicu.

Ali da li zaista postoji bolest koja izaziva nekontrolisane napade smeha?

U slučaju lika koga u filmu glumi Hoakin Finiks, može biti reč o gelastičnoj epilepsiji – nazvanoj po grčkoj reči za smeh (gelastikos).

„To je veoma redak oblik napada, koji predstavlja svega 0.2 odsto svih tipova napada“, kaže za BBC Fransisko Havijer Lopez, koordinator grupe za epilepsiju Španskog društva neurologa.

Hoakin Finiks

Getty Images
Finiksova gluma je zaradila brojne simpatije

„To je smeh koji se javlja u neprijatnim situacijama. Pacijent nije srećan, ali on ili ona ne mogu da ga kontrolišu“, dodaje Lopez.

Najčešći uzrok ovog tipa epilepsije je mali tumor na mozgu – hipotalamički hamartom.

Pogađa hipotalamus, deo mozga zadužen za mnoge važne funkcije, od regulisanja telesne temperature, do upravljanja emocijama.

Dodatni stres

Ali smeh takođe mogu da izazovu i tumori na čeonom ili temporalnom režnju.

Često se dešava da pacijenti u ovakvom stanju imaju napade.

„Gelastični napadi predstavljaju dodatni stres, jer ako neko ima tipičan napad i izgubi svest, ništa se ne dešava“, kaže Lopez.

Ilustracije mozga

Getty Images
Određeni tipovi tumora mogu da izazovu napade smeha

„Međutim, ukoliko ste svesni i počinjete da se smejte u neprikladnim situacijama, to predstavlja veliku patnju.“

Ovakav tip epilepsije se često kontroliše lekovima, a u nekim slučajevima se doktori odlučuju i za operaciju.

Ukoliko se stanje ne proveri, napadi mogu da se javljaju i svakodnevno, ali ako se kontrolišu, mogu se smanjiti na jedan ili dva mesečno, pa čak i da se izgube, u zavisnosti od slučaja.

Kako je Lopez objasnio, ovaj problem je češći kod starijih pacijenata, nego kod dece.

Takođe može predstavljati rane simptome demencije.

Nasilje

Iako bolest nije učestala, neurolog kaže da se seća barem tri takva slučaja tokom karijere.

Hoakin Finiks kao Džoker

Warner Bros
Stručnjaci tvrde da ne postoji veza između bolesti i nasilja.

Seća se da je jedan pacijent radio kao advokat, koji bi „pre svakog suđenja morao da upozori sudiju da boluje od specifičnog poremećaja i da će verovatno imati krizu, kako njegove napade prouzrokuje stres.“

Što se tiče nasilja, koje, kako se film odvija, postaje neizostavni deo života Artura Fleka, Lopez tvrdi da ne postoje veze sa bolešću.

Emocionalna inkontinencija

Sa druge strane, neurolog tvrdi da gelastična epilepsija ne mora da bude jedini uzrok neželjenog i nekontrolisanog smeha.

Takođe postoji i pseudobulbarni efekt (PBA), takođe poznat i kao emocionalna inkontinencija, koji može da izazove epizode smeha ili plača.

„Termin se odnosi na nekontrolisane izlive emocija koje nisu u skladu sa socijalnim kontekstom i mogu biti suprotne od onoga kako se osoba oseća“, kaže neuropsiholog Endi Tajerman.

„Osoba može jako da bude stresirana zbog nečega što je doskora bilo samo blago uznemirujuće.“

Epizode PBA su povezane sa neurološkim bolestima i povredama. Istraživanje iz 2013. godine procenjuje da barem 1.8 miliona Amerikanaca pati od PBA.

„Ali te epizode se češće javljaju kod starijih pacijenata sa neurodegenerativnim bolestima“, kaže Lopez.

„To su stariji pacijenti u poslednjim stadijumima bolesti, što ne može biti slučaj sa Džokerom.“


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari