Erin i Kristian

BBC
Erin i Kristian

Kristian R. ima 46 godina i živi u Beogradu.

Erin V. ima 25 i živi u Zagrebu.

Obojica sa suprugama.

Međusobno se poznaju i sarađuju.

Obojica ne mogu da imaju biološku decu.

Obojica su imali ozbiljne psihološke krize u odrastanju.

Obojica nisu znali šta im je, ali su osećali da „nešto nije u redu“.

Ovo nije priča o Srbinu i Hrvatu, ovo je priča o interseks osobama.


Šta je interseks?

  • Termin koji obuhvata više od 40 dijagnoza osoba koje su rođene ili u nekom trenutku života im se ispolje biološke osobine koje se ne uklapaju u tipično muške ili tipično ženske.
  • Postoji mnogo mogućih varijacija, koje se odnose na atipične genitalije, hromozome i hormone.
  • To nema veze sa nečijim rodnim identitom ili seksualnom orijentacijom.
  • Ipak, i oni se suočavaju sa stigmom, pravnom diskriminacijom, a često su prinuđeni i na operacije, baš zbog ovih karakteristika.
  • Ako ste se susreli sa dužim nizom slova LGBTI – oni su ovo I. Skraćenica se tada odnosi na ljudska prava lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans, interseks osoba.
  • Interseks ne treba mešati sa transrodnim osobama, čiji se rodni identitet razlikuje od pola sa kojim su rođeni, pa se tokom života mogu odlučiti i za medicinsku korekciju pola.
  • Prema podacima Ujedinjenih nacija između 0.05 i 1.7 odsto stanovništva rađa se sa odlikama interseksa – toliko je i riđokosih na svetu.

Nejasnoće od detinjstva

„Od rođenja hoće da me uguraju u devojčicu, a nešto se tu ne slaže. Svi me zovu dečakom, a imam žensko ime.

To ime ja ne doživljavam kao svoje i svi me vide kao dečaka, a moji roditelji se, pak, ne bune na to, niti to vide kao problem“, započinje priču za BBC Kristian.

I Erinu su pri rođenju odredili ženski pol, ali je on odmalena o sebi govorio u muškom rodu. Sve do polaska u školu.

„Ipak, nastavio sam kod kuće tako da pričam, mami i tati je to bilo simpatično“, ističe Erin za BBC.

Danas sebe smatra muškarcem, kao i transrodnom osobom.

Radi kao dostavljač hrane, kao u i nevladinoj organizaciji Trans aid za pomoć trans i interseks osobama u Hrvatskoj.

Erin

BBC
Erin sebe smatra muškarcem, kao i transrodnom osobom.

I dalje je jedini koji se u ovoj zemlji izjašnjava kao interseks.

Kristian je, pak, jedini koji se tako izjašnjava u Srbiji.

Šta je bilo s telom – „ne znam“

Obojica sumnjaju da su u detinjstvu bili podvrgnuti nevoljnim operacijama.

„Šta se desilo mom telu, o tome se ćuti“, kaže Kristian.

Da je nečega bilo – dokazuje ožiljak.

„Imam ožiljak, ali ne znam od čega je. Taj ožiljak mi je smetao da vozim bicikl“.

S tim se izborio tako što bicikl i danas vozi – stojeći.

„Među prvima sam vozio mauntin bajk u Beogradu, voleo sam biciklizam. Ali dugo nisam savladao to, jer mi je bilo bolno da sedim i vozim“.

S druge strane, piškio je sedeći, a imao je jako veliku želju da to radi – stojeći.

„Nikad neću zaboraviti tu sliku – jedan moj drugar stoji i piški, a ja gledam, iako mi se mnogo piški“.

Jako mu je bilo teško što majku i oca nije mogao da pita sve što ga je zanimalo.


Način na koji se roditelj odnosi prema činjenici da je njegovo dete interseks osoba uticaće na to koliko će i kako njihovo dete to prihvatiti, kaže za BBC na srpskom doktorka Katarina Maksimović, specijalista psihijatrije u KBC Dr Dragiša Mišović.

Jedna od najvažnijih stavki je biti otvoren prema svom detetu, razgovarati sa njim u skladu sa uzrastom, kao i slušati šta dete govori o svojim potrebama i osećanjima.

Važno je da dete oseća da ga roditelji vole i u potpunosti prihvataju baš takvog kakav je.

U nekim sredinama, sklonost da se od dece kriju informacije dovodi do toga da dete rođeno sa odlikama interseksa otkrivajući da su njegovi najbliži bili neiskreni doživi to kao traumatično iskustvo koje može voditi u dugoročni problem sa poverenjem.

Porodice koje su razvile način otvorene komunikacije sa svojom decom o njihovoj različitosti, veoma su pozitivan uticaj imala na samopouzdanje svoje dece i kasnije adolescenata, psihološku stabilnost i u perspektivi bolju funkcionalost.


Sa kojim spoljašnjim organima je rođen Kristianu više nije presudno da sazna.

Testisa nije bilo, bar ne – koliko je njemu poznato.

Kristian

BBC
Kristian

„Ne znam da li se neko time igrao. Iskreno, sumnjam da sam rođen sa nekim mikropenisom ili sa nečim što podseća na to, a da je to skraćeno da bih bio devojčica“.

Balkan se u odnosu prema interseks osobama ne razlikuje mnogo od ostatka sveta.


Kakva je situacija u svetu?

  • 2012. Evropska komisija je objavila tematski izveštaj „Diskriminacija trans i interseks osoba po osnovu pola, rodnog identiteta i rodnog izražavanja“, koji je po prvi put ispitao situaciju diskriminacije interseks osoba u Evropi.
  • 2013. Parlamentarna skupština Saveta Evrope ušla je u istoriju donošenjem rezolucije o telesnom integritetu interseks dece
  • Iste godine Specijalni iizvestilac UN o torturi saopštio je da „operacije koje, bez saglasnosti pacijenta, unormaljuju genitalije podležu pod termin torture“
  • 2017. međunarodne organizacije Hjuman Rajts Voč i Inetrekt tražile su da se „zabrane sve hirurške procedure, koje se bezbedno mogu odložiti, na deci sa atipičnim polnim“
  • 2018. Nemačka je uvrstila interseks osobe u zakone – ljudi mogu da se prijave kao interseks i da im to piše u dokumentima, od početka 2019.
  • 2019. okupljena je radna grupa lekara i interseks aktivista u Velikoj Britaniji koji se zalažu da da se za svaku operaciju ovog tipa na deci traži saglasnost
  • 2019. Kenija je na zvaničnom popisu prikupljala podatke i o interseks osobama

Upitnici u pubertetu

Zbunjenost iz detinjstva pubertet je samo pojačao.

Kristian je u tinejdžerskom periodu suočio roditelje sa svojim dilemama. Gotovo bezuspešno.

„Tog ručka se sećam, kao da smo nožem isekli vazduh kad sam ih pitao za to“, objašnjava i rukama „seče“ vazduh.

„Od njih potpuni ignor – ništa, ništa, ništa. A sam sam u porodici, nemam braće i sestara“.

Tada se Kristian ne identifikuje ni kao muško ni kao žensko, osim što je „formalno morao da bude žensko“.

„Mene svi znaju po nadimku, gotovo niko nije znao pravo ime. Skoro svi me u školi doživljavaju kao dečaka, jer sam androgino izgledao“.

Dečak ili devojčica? Na ovo pitanje je nekada teško odgovoriti

Party Delights
Dečak ili devojčica? Na ovo pitanje je nekada teško odgovoriti

Izostali su uobičajeni simptomi puberteta.

„U leto kad su svi porasli od pet do 15 centimetara, ja sam porastao jedan centimetar. I dan danas slično izgledam kao neka kocka“, kaže Kristian u šali.

Ni Erin se nije razvijao ni kao vršnjaci, ni kao vršnjakinje.

„Nisam dobio ni menstruaciju, niti su mi rasle grudi. Nito sam kao dečaci dobijao brkove i dublji glas. Iznad glave mi je stalno stajao upitnik“, kaže Erin.

„Dok sam bio u osnovnoj školi to me nije mnogo brinulo, jer je mama rekla `ima vremena`.

Međutim, u srednjoj školi to je postalo jako stresno za mene“, ističe on.

Muškobanjasta devojka i pokušaj samoubistva

Iako je odrastao u Bjelovaru, upisao se u srednju pomorsku školu u blizini Rijeke – jer je želeo da bude „kapetan broda“.

„Tamo sam bio jedino žensko s 34 dečaka u razredu i tek tad sam shvatio da ne izgledam kao oni.

„Govorili su da sam muškobanjasta devojka, ali da sam jedan od njih. Međutim, znao sam da to nije tako“, navodi Erin.

Zbog zdravstvenih problema vraća se u rodni grad i tamo upisuje turističku školu, u odeljenje u kom su većina bile devojčice.

„To mi je bilo još gore. Bilo me je sram što samo ja nemam mentruaciju, da sam počeo lagati da je imam.

To je bilo užasno stresno“, ističe Erin.

Erin

BBC
Erina su u različitim optičarskim radnjama percipirali različito – kao muškarca i kao ženu

Tada lekari odlučuju da mu uvedu terapiju ženskim hormonom estrogenom – kako bi mu izazvali ciklus.

„Tek tad sam se osetio skroz krivo, ali je to nisam preispitivao.

„Ko sam ja da se protivim kad je doktor tako rekao“, ističe momak iz Hrvatske.

A stalno su ga, kaže, lečili po principu `aj da probamo, pa ako prođe, prođe`.

„Niko mi nije objasnio šta mi je, niti me je neko nekad pitao kako se osećam“.

A osećao se vrlo loše. Toliko loše da se u srednjoj školi povukao u sebe i pokušao samoubistvo.

Posle toga krenuo je i na psihoterapije.


Vreme kada treba uključiti psihološku podršku detetu rođenom sa odlikama interseksa je individualno, navodi doktorka Maksimović.

Najosetljiviji period je adolescencija (nekada tek sa započinjenjem puberteta neke od pomenutih odlika dolaze do izražaja i javljaju se prvi simptomi.)

Period adolescencije podrazumeva brojne izazove, a kod osoba koje se na bilo koji način razlikuju ovaj period je još i teži, te je neretko upravo tada potrebno uključivanje psihologa i psihoterapeuta.

Tada uticaj vršnjaka i sredine postaje sve značajniji, a diskriminacija i stigmatizacija uzimaju maha, te oni često doživljavaju i vršnjačko nasilje.

Osoba se oseća ranjivom, odbačenom, nedovoljno vrednom, razvija simptome depresije, autodestruktivnosti ponekad čak i do pokušaja suicida.


Ćutanje kao beg

U srednjoškolskom uzrastu Kristian je konačno shvatio da se njegova fizionomija i njegov osećaj ne poklapaju.

„Shvatio sam da nešto radi, nešto ne radi, ali se ne uklapa u sliku“, napominje.

Ono što je znao sa sigurnošću je da mora nešto da promeni.

„Znao sam da moram uraditi neku korekciju koja će mi pomoći da imam neki drugi organ“, ističe on.

Ni to nije imao kome kod kuće da kaže – mama mu se razbolela u tom periodu, a umrla u njegovoj 19. godini. S ocem i dalje nije o tome razgovarao.

Znalo je svega dvoje ili troje drugara.

„U tom periodu ja sam jako puno ćutao, bio vrlo asocijalan“, kaže Kristian.

Sa 19 godina rešio je da napravi drugu promenu na svom telu.

U to vreme u bivšoj Jugoslaviji besni rat i uvedene su međunarodne sankcije.

Kristian

BBC
Kristian se u periodu adolescencije povukao u sebe i dosta ćutao

„Ona prva operacija je bila nevoljna, imamo neke ideje šta su seckali, a ovu drugu sam ja inicirao.

„Tada smo utvrdili da su unutra verovatno bili zakržljali jajnici i zakržljala prostata“.

Ćutao je gotovo pet godina – i pre i posle operacije.

„Krivo mi je što su ljudi pogrešno shvatili moje ćutanje. Ja tad nisam imao ni želudac, ni petlju, ni neki drugi organ da sebe opravdavam“.

Posle operacije promenio je čitav krug ljudi.


Eksperimentalni kunići

O interseksu kao i metodama lečenja često ni lekari ne znaju mnogo.

To potvrđuju obojica sagovornika BBC, iako se Erin lečio nedavno – dve decenije posle Kristiana.

Kako kaže Kristian, tada se nisu radili svi medicinski protokoli kao danas, a on je bio jedan od prvih operisanih pacijenata.

„Radili su oni nama svašta, bili smo im kao eksperimentali kunići“.

Uprkos ili zahvaljujući tome, on dobija penis – funkcionalan.

S druge strane, Erina su, u nizu medicinskih analiza i metoda, pored hormonske terapije izveli i „diletaciju“ – proširivanje vagine.

„I to su rekli da se mora napraviti. A šta ako ja ne želim proširenu vaginu?

Ponašaju se kao da zdravo telo podrazumeva i neke mere“.

Lekari su se, kaže, vrlo nehumano prema njemu odnosili.

„Dešavalo mi se da ležim u bolnici, oni dođu dignu plahtu i dozivaju kolege `hej, dođi da vidiš ovo, ja ovo nikad nisam video`.

„Zvuči suludo, a meni je to bilo normalno. Sad kad vratim film, pomislim Isuse bože, šta su meni radili“.

I niko mu nije objašnjavao čemu se toliko čude.

„Da neću imati decu saopštili su mi usputno – kao da kažu imaš prišt na nosu. Tad sam imao 16 godina, pa su valjda mislili da mi nije vreme“, dodaje Erin.


`Neću da budem zdrava žena`

Prvo pozitivno iskustvo sa lekarima Erin je imao prošle godine, kada mu je endokrinološkinja rekla da je sa njim sve u redu.

„Na toliko lep način mi je objasnila sve o interseksualnosti, sa mnogo saosećanja.

Nije znala da ja znam. Ona mi je prvi put rekla da je sa mnom sve u redu“, prepričava Erin.

Iz ordinacije je izašao u suzama.

„Da mi je to neko rekao 10 godina ranije verujem da bi moj život potpuno drugačije izgledao.

„Ne bih morao sam da se obrazujem i da doslovno ja informišem lekare o tome“, ističe Erin.

U bliskoj prošlosti nudili su mu da bude „zdrava žena“.

„Neću to, hoću da budem zdrava interseks osoba“, podvlači.

Posebno se užasava kada interseks nazovu poremećajem.

„Čim kažete poremećaj, to znači da tu nešto treba popraviti – a interseks osobe nisu poremećene, mi smo različiti“, podvlači Erin.


Koliko interseks dece se rađa na Balkanu?

  • Albanija – brojke variraju svake godine. Tokom 2013. godine rođeno je devet, 2014. godine dve, a 2015. godine pet interseks beba
  • Bosna i Hercegovina – nema podataka, pretpostavka je da se pacijenti šalju u veće zdravstvene centre, poput Beograda
  • Kosovo – nema zvaničnih brojki, ali je načelnik Klinike za ginekologiju i akušerstvo u Prištini izjavio nedavno da se godišnje kod njih rodi otprilike 11.000 beba, pri čemu je u poslednje tri godine rođeno po jedno interseksualno dete, prenosi portal Kosovo 2.0
  • Makedonija – postojeće zdravstvene ustanove ne razmenjuju informacije o broju interseks beba i dece. Ne postoji ni medicinski tim niti interni protokoli o tretmanu koji se odnose na interseks. U jednom intervjuu, makedonski lekar je izjavio da je u praksi dužoj od jedne decenije imao tri slučaja interseks tinejdžera – svi su identifikovani kao devojčice.
  • Srbija – nema zvanične statistike, ali je doktor Vladimir Kojović, urolog i dečiji hirurg sa Instituta za majku i dete, za BBC na srpskom izjavio da oni imaju „osam do deset novih slučajeva godišnje, iz celog regiona“
  • Hrvatska i Crna Gora – nisu bile deo izveštaja, niti ima dostupnih podataka u medijima

Podaci iz Izveštaja Ujedinjenih nacija za razvoj iz 2017.


Stalna želja za uklapanjem

Želju, koju ima od detinjstva – da promeni ime, Erin je ispunio tek pre godinu i po dana.

„Kad sam napunio 18 godina nisam odmah promenio, mislio sam možda ću se navići, iako sam i pre osnovne škole govorio da je ružno.

„Bilo me je strah, ne kako će ljudi reagovati, već nisam hteo da se još više izdvajam, jer znam da sam različit od svih koje poznajem. Hteo sam se uklopiti što više“.

Decu ne bi trebalo prisilno gurati u određeni pol - ilustracija

Getty Images
U akronimu LGBTI – interseks osobe su ovo I. Skraćenica se tada odnosi na ljudska prava lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans, interseks osoba.

Išao je kod psihologa, ali tek posle viešemesčnih nesanica i noćnih mora.

„Žena me je naterala, ni ona više nije mogla da spava od mene“.

Ipak, ni terapeutu nije odmah rekao da je interseks, ali vremenom se otvorio.


Evropski zakoni na Balkanu

Erin i njegova supruga vezu su započeli pre nekoliko godina kao devojke, a pre dve godine sklopili su životno partnerstvo.

Hrvatska je 2014. godine, godinu dana pošto je postala članica Evropske unije, donela Zakon i životnim partnerstvima, koji se odnosi na istopolne zajednice.

Međutim, uskoro im predstoji „razvod“, jer je on u procesu „promene oznake pola“.

To je u Hrvatskoj moguće uz saglasnost lekara i socijalnih radnika, i bez hirurških operacija.

Kada postane i zakonski muškog pola njihovo istopolno partnerstvo prestaće da važi, pa će morati da se razvedu i sklope „običan“ brak.

„To sve moramo platiti. A šta ću ako se ona predomisli u međuvremenu?“, kaže kroz smeh i u istom dahu dodaje:

„Smejem se, a plače mi se. Umesto da usklade zakone, oni su zakomplikovali sve“.


Telo=zapis

Kristian i dalje ima osećaj da njegovom telu nešto nedostaje.

„Moje telo ima neke mehanizme kao da je nešto postojalo – kroz neke grčeve ili nešto.

Imam radnu teoriju da je naše telo jedinstveno i da nosi zapis – pamti svaku vrstu povrede ili ekstremne traume, koja je iskočila iz svakodnevice“.

Tada započinje priču o integritetu i autonomiji tela, koju smatra nepravedno zapostavljenom u javnosti.

„Ona važi za sve delove tela, a posebno za genitalije. Ljudi se tu kulturološki podeljeni – striktno na muškarce i žene – kao mačem, a mi smo tu negde između“.

Kad kaže mi – misli interseks osobe, iako živi život „običnog muškarca“.

„Većina nas smo i muškarci i žene. Zašto nemamo slobodu da ostanemo različiti, sa kakvim god genitalijama?

Ko to osporava i ko to diktira?“

Za interseks ljude kroz istoriju govorilo da su božanska bića, kao i čudovišna.

„Ali su time opet stavljana u posebnu kategoriju, koja umesto da povezuje dva sveta, odvaja ih“, kaže Kristian.

Iako se ovim pitanjima bavi dugo ipak poznaje samo jednu osobu koja živi kao interseks – da nije operisan i to momak iz Amerike.

Na pitanje može li interseks osoba, kao takva, da živi na Balkanu, ima blago pesimističan odgovor.

„Ja bih voleo“, kaže Beograđanin.

Na ovo pitanje Erin odgovara sigurnije.

„Zdravorazumski pomisliš prvo ne, ali mislim da jeste moguće“.

Navikao na neprijatnosti

Poenta je, dodaje, da svako ima svoju granicu – koga doživljava muškarcem, koga ženom.

U sat vremena su ga u četiri optičarske radnje prodavačice drugačije videle.

Prajd šetnja Beograd

BBC
LGBTI populacija je jedna od najdiskrimisanijih grupa na Balkanu

„Jedna me je odmah odvela gde su ženski modeli, a druga posle 15 minuta mi je s vrata rekla `Izvolite, gospodine`, a nikome se nisam predstavljao“, navodi Erin.

On je doživeo i brojne jako neugodne situacije, bio je i žrtva nasilja, posebno posle retkih pojavljivanja u medijima.

„Tužno je reći, ali navikao sam na to.

„U Bjelovaru su me dečaci od 16 godina prozivali, `aj sad pokaži da si muško`. I počnu me gurati. Njih šestorica, a ja treba da se pobijem da dokažem da sam muško“, navodi Erin.

Spirala tišine

Kristian u aktivizam ulazi u tridesetima, a već više od dve decenije on je spona između lekara i zajednice intreseks osoba.

Direktor je nevladine organizacije Spektrum i član brojnih međunarodnih organizacija koje se bave ovom tematikom.

„Problem je što ljudi i dalje nisu spremni da pričaju o tome. Ćuti se zato što su genitalije nešto posebno“, navodi Kristian.

Erin smatra da to ne bi trebalo da bude razlog za stid.

„Sramiš se toga, jer se o tome ne priča, a generalno nije nikakav problem.

I deci je to lako objasniti – `postoje dečaci, devojčice i neki treći`, kao u drugim slučajevima gde ima varijacija“, navodi Erin.

Medicinski je, dodaje on, nametnuto da svako mora da se oseća kao muško ili kao žensko.

„Umesto da shvatiš – drugačiji si i to je to.

U školi su i deca sa klempavim ušima ili zubima koji vire napolju – te razlike su vidljive, ali svi znamo da je svako poseban na svoj način“, kaže Erin.

Prvi Balkanski trans inter marš
The British Broadcasting Corporation

Obojica apeluju da bi lekari trebalo da prekinu s praksom – operacija interseks osoba bez saglasnosti.

„Svako ima pravo da odlučuje šta će sa svojim telom“, podvlači Kristian.

„Devojka koja ima testise nije manje žena“, ističe.

„Niko neće dete od šest godina koje ima veliki nos odvesti na plastičnu operaciju da se koriguje ili devojčici od 13 godina povećati grudi.

Ili da dete od pet godina kaže želim da menjam pol i imam pimpek, ko bi to ispunio? Ali ako si interseks, onda je to normalno i niko ne pravi problem“, ističe Erin.

Kako okolina reaguje?

Kada kažu da su interseks – ljudi na to reaguju različito.

„Neki su šokirani, jer ne znaju da to postoji.

„Mnogi zamisle bradatu ženu ili muškarca sa grudima, a interseks osobe izgledaju kao i sve druge“, opisuje Erin, koji želi upisati Fakultet za rehabilitaciju.

Njega su neretko pitali „šta imaš u gaćama“.

„Budu jako zbunjeni i moraju znati da li ja imam penis ili vaginu.

A kad ja njih pitam šta imaju i kako to izgleda, koliko je dugačko i široko – tek tad shvate koliko je to glupo pitanje“, navodi.

Kad saznaju da ima ženu, tek tad krenu brojna pitanja.

„Bez pardona pitaju – A kako se seksate? Odlično, a kako se vi seksate? Ta su mi omiljena“, dodaje Erin.

Neznanje je tu, kaže Kristian, dodatni problem.

Tela su, dodaje, svedena na gentitalije, a to je najčešće mali deo.

„Šta je komad mesa – penis ili vagina, od nekoliko centimetara?

Zaboravlja se da ne pričamo sa genitalijama, već sa osobama“, zaključuje Kristian.


Neznanje najveći problem

Analiza doktorke Katarine Maksimović, specijaliste psihijatrije

S obzirom da se radi o fenomenu koji nije učestao osnovni problem jeste neznanje, tačnije nedovoljna informisanost koja je više nego pogodno tlo za razvoj predrasuda i stigmatizacije, osude okoline.

Na Balkanu, nažalost, nije jednostavno odgajati dete kao rodno neutralno, dete koje nije ni dečak ni devojčica, odgovarati na pitanja rodbine i komšiluka ,,Da li je to dečak ili devojčica?“ sa ,,Ni jedno ni drugo/ Još uvek ne znamo“ ili samo prećutati odgovor.

Kada se rodi dete se rodi sa ambivalentim genitalijama – savet je da se da rodno neutralno ime.

Roditeljima je važno reći da na rođenju ne znamo šta se dešava u mozgu i ne može se predvideti da li će rodni identitet biti u skladu sa polom.

Ako stručnjaci smatraju da je medicinski tretman neophodan, roditelje treba obavestiti o zdravstvenim posledicama i rizicima obavljanja intervencija, a posebno, mogućnost odlaganja operacija koje nisu od vitalnog značaja do trenutka kada je to pravovremeno – jer je to najbolji ishod za pacijenta.

Postoji nekoliko teorija vezanih za vreme formiranja rodnog identiteta, no smatra se da se jezgro rodnog identiteta formira od treće godine života.

Kod dece sa interseks odlikama može se upravo u tom uzrastu desiti da je pojavi nesklad između ekspresije rodnog identiteta i pola pripisanog po rođenju, a u narednom period posebno u pubertetu ovaj nesklad postaje izražniji.

Taj nesklad je veoma, veoma često uvod u psihološke traume.


Novi život s kratkom kosom

Erin uskoro započinje tranziciju hormonskom terapijom.

„Ranije sam imao dugu kosu. I sada mi je želja imati dugu kosu, ali mi je važno da me ljudi doživljavaju kao muškarca, pa sam odlučio da ću nositi kratku“, kaže Erin.

U obzir dolazi i hirurška promena pola.

U svemu ga supruga potpuno podržava.

„Kad sam se jednom pitao da li sam ja normalan, žena mi je rekla – `ti si totalno nenormalan, zato se i volimo`.


Za pomoć i podršku interseks osobe iz regiona mogu se obratiti Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i detetaSrbije Dr Vukan Čupić u Beogradu, kao i nevladinim organizacijama xyspectrum.orgu Srbiji itransaid.hru Hrvatskoj.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari