Boris Grebenščikov

BBC / Lazara Marinković
Boris Grebenščikov je jedan od najpoznatijih muzičara iz Rusije i smatra se ‘ocem ruskog rokenrola’

Da pre skoro godinu dana nije počeo masovni egzodus iz Rusije, u kojem je u Srbiju stiglo barem 140.000 državljana te zemlje, ‘otac ruskog rokenrola’ verovatno nikada ne bi nastupio u Beogradu sa kultnim bendom Akvarijum.

Boris Grebenščikov – šezdesetdevetogodišnji pesnik, kantautor i ikona ruske pop-kulture, spokojno gricka krušku u garderobi Doma omladine u centru glavnog grada Srbije.

A kada ga iz bezbrižne dosade trgne pitanje BBC novinara o tome šta ga je dovelo u Beograd i za koga će svirati, muzičar uzdahne i zakoluta očima.

„Sviram za ljude – moguće je da će među njima biti mnogo Rusa, ja to stvarno ne bih znao“, kratko i odsečno kaže Grebenščikov, koji je nekoliko meseci ranije u intervjuu za BBC Hardtok osudio rusku invaziju na Ukrajinu, zbog čega bi u Moskvi mogao da bude krivično gonjen.

„Ali šta god uradio, nikada neću prestati da budem Rus – kulturu i jezik nosim sa sobom“, dodaje muzičar, koji poslednje tri godine živi na londonskoj adresi.

Nekoliko sati kasnije, kada se u krcatoj sali upale scenska svetla, obožavaoci počinju poluglasno da se domunđavaju.

– Da li ja umišljam, ili namerno puštaju plava i žuta svetla? – kaže dugokosi momak u kožnom prsluku.

– Pa, i meni liči na ukrajinsku zastavu, odgovara mu drugi mladić.

Na koncert su došli ljudi svih uzrasta – mlađi, stariji, krupna i sitna deca, pa i jedna beba, koja se ljuljuškala u majčinom naručju.

Osim „dobro veče“ i srdačnog „hvala“ posle svake numere, Grebenščikov publici nije uputio ni reč.

Prvi, ali možda ne i poslednji koncert ruske rok zvezde u Beogradu, održan je u sredu 25. januara – karte su brzo bile rasprodate, kažu iz Doma omladine.


Boris Grebenščikov

BBC
Igra plavog i žutog svetla obeležila je prvi nastup slavnog ruskog rok muzičara i grupe Akvarijum u Beogradu

Ko su Boris Grebenščikov i grupa Akvarijum

Boris Grebenščikov je jedan od najpoznatijih živih rok muzičara iz Rusije.

Grupu Akvarijum osnovao je 1972. godine u Sankt Peterburgu.

Ugledali su se na Bitlse, ispričao je Grebenščikov u sopstvenoj autorskoj radio emisiji Aerostat.

„Pre svega, on je veliki pesnik, a zatim i veliki rok muzičar – kulturna gromada koja je oblikovala kulturnu scenu Rusije osamdesetih i devedesetih“, opisuje ga 38-godišnji Dmitrij iz Moskve, filmski producent koji je posetio koncert u Domu omladine.

Karijeru su započeli skoro deceniju pre epohe Glasnosti, kada je u Sovjetskom Savezu došlo do političke i kulturne liberalizacije, a koju je osamdesetih godina prošlog veka predvodio Mihail Gorbačov, tadašnji vođa Komunističke partije.

Ublažavanje cenzure omogućilo im je da od andergraund benda izrastu u jednu od najpopularnijih ruskih rok grupa svih vremena.

„Grebenščikov je most među generacijama Rusa“, kaže 35-godišnji Nikolaj, umetnik iz Novosibirska, koji se u Srbiju doselio pre dva meseca.

Ponosno kaže da je bio na „svim koncertima Akvarijuma“ koji su održani u njegovom rodnom gradu, pa je odlučio da ne propusti ni beogradsko izdanje.

„Uvek bude šareno – od vršnjaka Borisa Grebenščikova, preko ljudi mojih godina, do tinejdžera“, dodaje.


Boris Grebenščikov

BBC / Lazara Marinković
Grebenčškiov kaže da Akvarijum ima još jednog člana – bebu Jodu, koji svaki nastup prati sa bine

Boris Grebenščikov

BBC / Lazara Marinković

Boris Grebenščikov

BBC / Lazara Marinković
Poslednji koncert u Rusiji Grebenščikov i grupa Akvarijum održali su 23. februara 2022. godine – samo nekoliko sati pre početka invazije na Ukrajinu

Godinu dana ranije

Pre skoro godinu dana, na istoku Evrope počeo je novi rat.

U ranojutarnjem televizijskom obraćanju, ruski predsednik Vladimir Putin je 24. februara 2022. godine objavio početak invazije na Ukrajinu.

Istog dana, prve granate pale su na Kijev i druge ukrajinske gradove.

Samo nekoliko sati ranije, Grebenščikov je održao koncert u jednom klubu u Sankt-Peterburgu.

„Cele večeri sam imao čudan osećaj da sviram u Hamburgu 1939. godine“, kaže muzičar.

Sankt-Peterburg je najveća ruska luka na Baltičkom moru, a Hamburg najveći lučki grad u Nemačkoj – oba se diče velikim brojem rečnih ostrva i mostova.

A u septembru 1939. godine, Nemačka je izvršila invaziju na Poljsku, što se smatra početkom Drugog svetskog rata.

„Nije mi bilo jasno zašto se tako osećam, a kada sam se sledećeg dana probudio – shvatio sam“, dodaje.

Od početka invazije, stotine hiljada ljudi napustile su Rusiju i raspršile se po svetu.

Grebenščikov, koji je trenutno na turneji po Evropi, kaže da se atmosfera na koncertima od tada „nije promenila“.

„Nema razlike – jednostavno, po svetu sada ima više Rusa, i to je sve“, tvrdi muzičar.

Boris Grebenščikov

BBC
Grebenščikov je skoro tri sata zabavljao publiku u prepunoj sali Doma omladine u Beogradu

‘Kultura se ne može otkazati’

U oktobru 2022. godine, Grebenščikov je u intervjuu za BBC Hardtok progovorio o sopstvenoj antiratnoj poziciji.

„Invaziju sam osudio jer sam navikao da govorim šta mislim, a ne zato što sam osećao obavezu.

„Za sve što radim, odgovaram pred bogom – ne postoji stroži sud od toga, a ljudski sud me ne zanima ni trunčicu“, kaže Grebenščikov.

Pojedini koncerti na aktuelnoj turneji su dobrotvornog karaktera – prihod odlazi na pomoć Ukrajini.

U oktobru 2022, Grebenščikov je u saradnji sa britanskim muzičarem Dejvom Stjuartom i ukrajinskim kantautorom Sergejem Babkinom objavio antiratnu pesmu „Lice u lice“ (Face to Face).

Prihod od ove pesme, čiji je tekst na tri jezika – ukrajinskom, ruskom i engleskom, uplaćuje se u fond koji je osnovao Vladimir Zelenski, predsednik Ukrajine.

Jedna od posledica rata, koji i dalje traje, jeste otkazivanje ruske kulture u pojedinim zemljama.

Do sada su se na meti našli vodka, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Aleksandar Sergejevič Puškin, drugi ruski pisci i umetnici, pa čak i senf ruske proizvodnje, pišeGardijan.

Grebenščikov kaže da na njegov rad to za sada nije uticalo, ali osuđuje ovakve poteze.

„To je apsolutna glupost – kultura se ne može otkazati“, ocenjuje.

Za sebe kaže da je „dete ruske kulture“ i smatra da je zbog toga imao „neverovatnu sreću“.

„Odrastao sam u ruskoj kulturi, vaspitan sam u ruskoj kulturi, ruski je moj maternji jezik.

„Mogu da pevam na engleskom, sanskritu, tibetanskom i raznim drugim jezicima, ali mi je najprirodnije da pevam na ruskom, jer tako bolje upoznajem samog sebe.

„Dok god sam u stanju – stvaraću i pevaću“, kaže muzičar, koji će u novembru ove godine proslaviti 70. rođendan.

Boris Grebenščikov

BBC / Lazara Marinković

‘Ne osećam se kao emigrant’

Poslednje tri godine, Grebenščikov živi u Londonu.

„Ne osećam se kao emigrant – stanujem tamo gde se osećam najprijatnije“, kaže.

Odlazak iz Rusije, pred kraj šeste decenije života, ne povezuje sa političkom situacijom u toj zemlji.

„Na preseljenju u Veliku Britaniju radio sam čitavih 15 godina – London je, po mom mišljenju, najbolji grad za život muzičara“, dodaje.

Nadam se da ću se jednog dana vratiti kući, glasi jedan od stihova pesme „Lice u lice“, u delu koji peva Grebenščikov.

Ali, ovaj roker tvrdi da ne pati od nostalgije.

„Čitava planeta je moj dom – zato nemam ni gde da se vraćam, shvatate?“, kaže s dubokom smirenošću i blagim izrazom lica.

Priklanja se stavu Dalaj Lame, tibetanskog duhovnog vođe, kojeg je pre izvesnog vremena imao priliku da upozna u Rigi, glavnom gradu Letonije.

„Mudrac je tom prilikom rekao da problema nema ako čovek prihvata običaje i kulturu zemlje u kojoj se nalazi – problemi nastaju kad počinje protiv njih da se buni.

„I ja sam sa njim saglasan“, navodi Grebenščikov.


Boris Grebenščikov

BBC / Lazara Marinković

Pratite nas na Fejsbuku, TviteruiVajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari