Severnokorejska vojnikinja na obali reke Jalu, u zelenoj uniformi sa puškom na leđima gleda u kameru (2014)

Reuters
Severnokorejska vojnikinja na obali reke Jalu (2014)

Bivša vojnikinja kaže da je život za žene u četvrtoj najvećoj armiji sveta bio toliko težak da bi većina momentalno prestala da ima menstruaciju. A silovanje je, kaže ona, bio sastavni deo života mnogih sa kojima je služila.

Gotovo 10 godina Li So Jeon spavala je na donjem krevetu na sprat, u sobi koju je delila sa više od dve desetine žena. Svaka žena dobila je mali set fioka u kojima je držala uniforme. Na tim fiokama svaka je držala po dve uramljene fotografije. Jedna je bila slika osnivača Severne Koreje Kima Il Sunga. Druga je bila njegovog danas pokojnog naslednika Kima Džong Ila.

Vojsku je napustila pre više od jedne decenije, ali i dalje se živo seća mirisa betonske kasarne.

„Poprilično smo se znojile“, kaže ona.

„Dušek na kom smo spavale bio je napravljen od pirinčane ljuske. I tako bi se svi telesni mirisi uvlačili u dušek. On nije bio napravljen od pamuka. Zato što je to pirinčana ljuska, sav znoj i drugi mirisi bi se zadržavali. Nije prijatno.“

Jedan od razloga za to bilo je stanje u kom su se nalazila kupatila.

„Kao ženi, jedna od najtežih stvari bila mi je što ne možemo lepo da se istuširamo“, kaže Li So Jeon.

„To je zato što nije bilo tople vode. Povezali su crevo sa planinskim potokom i puštali vodu direktno iz creva.“

„Kroz crevo bi nam stizale žabe i zmije.“

Ćerka univerzitetskog profesora, So Jeon, koja sada ima 41 godinu, odrasla je na severu zemlje. Mnogi muški članovi njene porodice bili su vojnici, a kad je glad devedesetih desetkovala zemlju, dobrovoljno se prijavila u vojsku – vodeći se mišlju o svakodnevnom zagarantovanom obroku. Na hiljade drugih mladih žena učinilo je isto.

„Glad je dovela do posebne ugroženosti žena u Severnoj Koreji“, kaže Jieun Baek, autorka Severnokorejske skrivene revolucije. „Više žena moralo je da postane radna snaga i više njih postale su žrtve zlostavljanja, pogotovo uznemiravanja i seksualnog nasilja.“


Verovanje prebezima

Džulijet Morilo i Jieun Baek kažu da je svedočanstvo So Jeon veoma slično drugim svedočanstvima koje su čule, ali upozoravaju da se prema prebezima mora pristupati s oprezom.

„Ogromna je potražnja za informacijama o Severnoj Koreji“, kaže Baek. „To ljude maltene nagoni da medijima pričaju preuveličane priče, naročito ako uz to ide lep honorar. Mnogi prebezi koji ne žele da budu u medijima veoma su kritični prema ‘prebezima od karijere’. Valja to imati na umu.“

Informacije iz zvaničnih severnokorejskih izvora, s druge strane, vrlo verovatno su čista propaganda.

Li So Jeon nije bila plaćena za intervju koji je dala za BBC.


Ispočetka, zadojena osećajem patriotizma i združenih nastojanja, sedamneastogodišnja Li So Jeon uživala je u životu u vojsci. Bila je impresionirana fenom koji je zadužila, mada je neredovno snabdevanje električnom energijom značilo da je imala malo koristi od njega.

Dnevna zaduženja za muškarce i žene bila su otprilike ista. Žene su obično imale neznatno kraće režime fizičke obuke – ali od njih se isto tako očekivalo da obavljaju dnevne obaveze kao što su čišćenje i kuvanje od kojih su muški vojnici bili izuzeti.

„Severna Koreja je tradicionalno društvo kojim dominiraju muškarci i u njemu su na snazi tradicionalne rodne uloge“, kaže Džulijet Morilo, autorka knjige Severna Koreja u 100 pitanja, objavljene na francuskom. „Žene su i dalje tukong unjeongsu, u bukvalnom prevodu ‘vozačice poklopca šerpe, što znači da treba da ‘ostanu u kuhinji gde im je i mesto’.“

Seksualno zlostavljanje žena „često“ u Severnoj Koreji

Iz Srbije do Severne Koreje na dva točka

Hakeri ukrali podatke severonokorejskih dezertera

Naporna obuka i istanjene zalihe hrane ostavile su traga na telima Li So Jeon i njenih koleginica regrutkinja.

„Posle šest meseci do godinu dana službe, ne bismo više imale menstruaciju zbog neuhranjenosti i stresnog okruženja“, kaže ona.

„Vojnikinje su govorile da im je drago što više nemaju menstruaciju. A govorile su to zato što je situacija bila toliko loša da ako bi još imale menstruaciju, bilo bi im mnogo gore.“


Ko su prebezi?

  • Otprilike 70 odsto severnokorejskih prebega su žene – što je činjenica koju neki vezuju za veću stopu nezaposlenosti među ženama
  • Više od polovine njih su u dvadesetim i tridesetim, delimično zato što je mlađim osobama lakše da preplivaju reke i izdrže mukotrpno putovanje

So Jeon tvrdi da im tokom njene službe vojska nije obezbedila higijensku opremu za menstruaciju, tako da ona i njene koleginice često nisu imale drugog izbora nego da ponovo upotrebljavaju već korišćene uloške.

„Žene do današnjeg dana koriste tradicionalnu belu vatu“, kaže Džulijet Morilo. „Ona mora da se pere svake noći van vidokruga muškaraca, tako da žene ustaju ranije kako bi ih prale.“

I upravo se vrativši sa terena gde je pričala sa nekoliko vojnikinja, Morilo može da potvrdi da njima zaista često izostane menstruacija.

„Jedna od devojaka sa kojima sam pričala, koja je imala 20 godina, rekla mi je da je vežbala toliko intenzivno da joj je menstruacija izostala dve godine“, kaže ona.

Iako se Li So Jeon prijavila u vojsku dobrovoljno, 2015. godine objavljeno je da sve žene u Severnoj Koreji posle osamnaeste moraju da služe vojni rok od sedam godina.

Istovremeno, vlada Severne Koreje preduzela je neobičan korak najavivši da će se u većini ženskih jedinica deliti vrhunski brend ženskih higijenskih pomagala po imenu Daedong.

„To je možda bio način da se iskupe za uslove iz prošlosti“, kaže Jieun Baek. „To saopštenje možda je usledilo kao želja da se ispravi taj naširoko poznati fenomen da su uslovi za žene nekada bili veoma loši. To je možda bio pokušaj da se podigne moral i navede više žena da pomisli: ‘Vidi ti to, staraće se o nama.'“

Vrhunski kozmetički brend Pjongjang Prodakts takođe je nedavno deljen u nekoliko ženskih avijatičarskih jedinica, posle poziva Kim Džong Una 2016. godine da se severnokorejski proizvodi za negu lepote takmiče sa globalnim brendovima kao što su Lankom, Šanel i Kristijan Dior.

Uprkos tome, vojnikinje koje služe na selu nemaju uvek pristup zasebnim toaletima, a neke od njih rekle su Morilo da često moraju da obavljaju nuždu pred muškarcima, zbog čega se osećaju posebno ugroženo.


Vojnik rok u Severnoj Koreji

  • Žene u Severnoj Koreji moraju da služe minimum sedam godina vojske, dok muškarci služe 10 – to je najduži obavezni vojni rok na svetu
  • Procenjuje se da uniformu nosi oko 40 odsto žena uzrasta između 18 i 25 godina – što je brojka koja će, očekuje se, samo rasti, budući da je vojni rok za žene postao obavezan pre samo dve godine
  • Vlada tvrdi da na vojsku troši oko 15 odsto budžeta zemlje, ali ekspertske grupe smatraju da bi ta cifra mogla da bude i do 40 odsto
  • Nadareni studenti u posebnim veštinama – na primer, u sportu ili muzici – mogu biti oslobođeni služenja vojske

Seksualno uznemiravanje, kažu i Baek i Morilo, posebno je rasprostranjeno.

Morilo kaže da kad je pokrenula temu silovanja u vojsci pred vojnikinjama u aktivnoj službi, „većina žena je rekla da se to dešava drugima“. Nijedna nije rekla da ga je lično iskusila.

Li So Jeon kaže da nije bila silovana tokom služenja vojske između 1992. i 2001. godine, ali da mnoge njene drugarice jesu.

„Komandir čete ostao bi u svojoj kancelariji pri jedinici posle isteka radnog vremena i silovao potčinjene vojnikinje. To bi se dešavalo iznova i iznova, u nedogled.“

Iz Vojske Severne Koreje tvrde da seksualno zlostavljanje shvataju ozbiljno, sa sve zatvorskim kaznama u trajanju i do sedam godina za muškarce koji se proglase krivim za silovanje.

„Ali najčešće niko nije spreman da svedoči. I tako muškarci često prolaze nekažnjeno“, kaže Džulijet Morilo.

Vojnikinje u koloniu drže oružje

Reuters

Ona dodaje da je prećutkivanje seksualnog zlostavljanja u vojsci duboko ukorenjeno u „patrijarhalnim stavovima u čitavom društvu Severne Koreje“ – istim onim stavovima prema kojima žene u vojsci obavljaju većinu svakodnevnih domaćinskih obaveza.

Žene iz siromašnog okruženja regrutovane u brigade inženjerije i smeštene u male neformalne barake ili kolibe, posebno su ugrožene, kaže ona.

„Porodično nasilje i dalje je naširoko prihvaćeno i ono se ne prijavljuje, tako da je isti slučaj i u vojsci. Ali zaista želim da istaknem činjenicu da ista vrsta kulture (uznemiravanja) vlada i u južnokorejskoj armiji.“

Li So Jeon, koja je služila kao narednik u jedinici veze blizu granice sa Južnom Korejom, konačno je napustila vojsku sa 28 godina. Osetila je olakšanje što je dobila priliku da provodi više vremena sa porodicom, ali je shvatila i da nije spremna za život van vojske i imala je finansijskih problema.

Ona je 2008. godine odlučila da prebegne u Južnu Koreju.

Prilikom prvog pokušaja, uhvaćena je na granici sa Kinom i poslata na godinu dana u zatvorski logor.

Prilikom drugog pokušaja, ubrzo nakon što je izašla iz zatvora, preplivala je reku Tumen i prešla u Kinu. Tu se ne granici sastala sa posrednikom, koji je sredio da je preko Kine prebace do Južne Koreje.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari