A priest minister a quick blessing to a deceased outside a church in Italy

Getty Images
Održavanje sahrana je zabranjeno u Italiji kao vanredna mera

Italija je zabranila sahrane zbog krize izazvane korona virusom. U slučaju mnogih, virus sada porodicama oduzima priliku za poslednji oproštaj.

„Ova pandemija ubija dvaput“, kaže Andrea Serato, koji radi u jednom pogrebnom preduzeću u Milanu. „Prvo vas izoluje od najbližih neposredno pre nego što umrete. Onda nikom ne dopusti da se oprosti od vas.“

„Porodice su očajne i ne mogu to da prihvate.“

„Nemaju drugog izbora nego da nam veruju“

U Italiji, mnoge žrtve Kovida-19 umiru u bolničkoj izolaciji bez porodice i prijatelja. Posete su zabranjene, zato što je opasnost od zaraze prevelika.

Iako zdravstvene vlasti kažu da virus ne može da se prenese posthumno, on i dalje može da preživi nekoliko sati na odeći. To znači da leševi moraju momentalno da se zapečate.

„Previše porodica nas moli da vidi telo poslednji put. Ali to je zabranjeno“, kaže Masimo Mankastropa, pogrebnik iz Kremone.

Mrtvi ne mogu da budu sahranjeni u najboljoj i omiljenoj odeći. Umesto toga, osuđeni su na sumornu anonimnost bolničke odore.

Ali Masimo radi sve što je u njegovoj moći.

„Spuštamo odeću koju nam donese porodica na leš, tako da izgleda kao da je obučen“, kaže on. „Majicu gore, suknju dole.“

U ovoj do sada nedoživljenoj situaciji, pogrebnici su se odjednom našli u ulozi surogat porodica, surogat prijatelja, pa čak i surogat sveštenika.

Ljudi bliski onima koji su umrli od virusa često se i sami nalaze u karantinu.

„Preuzimamo svu odgovornost u njihovo ime“, kaže Andrea.

„Šaljemo najbližima slike kovčega koji će biti upotrebljen, potom preuzimamo leš iz bolnice, pa ga sahranjujemo ili kremiramo. Nemaju drugog izbora nego da nam veruju.“

Najteža stvar za Andreu je što ne može da ublaži patnju ožalošćenima. Umesto da govori porodicama šta sve može da uradi za njih, on je sada prisiljen da nabraja šta sve više ne sme da radi.

korona virus

BBC
Banner

BBC

„Ne smemo da ih obučemo, ne smemo da ih očešljamo, ne smemo da ih našminkamo. Ne možemo da učinimo da izgledaju lepo i spokojno. To je veoma tužno.“

Andrea radi kao pogrebnik već 30 godina, baš kao i njegov otac pre njega. On kaže da su male stvari obično veoma važne za ožalošćene.

„Milovanje po obrazu poslednji put, držanje za ruku i pogled na njihov dostojanstven izgled. Kad sve to ne možete, onda vam je to veoma traumatično.“

U ovo vreme virusa, pogrebnici su često prisiljeni da se sretnu sa ožalošćenim porodicama sa druge strane zatvorenih vrata.

Rodbina i dalje pokušava da im prosledi pisane poruke, porodična nasleđa, crteže i pesme u nadi da će oni biti sahranjeni zajedno sa majkom ili ocem, bratom ili sestrom, sinom ili ćerkom.

Ali ništa od toga neće biti stavljeno u kovčege.

Sahranjivanje ličnih predmeta sada je strogo zabranjeno. Drastična mera, ali sa ciljem da se spreči širenje zaraze.

Ako neko umre kod kuće, pogrebnicima je i dalje dozvoljeno da uđu – ali to moraju da učine noseći kompletnu zaštitnu opremu: naočare, maske, rukavice, ogrtače. To je duboko uznemirujući prizor za nekoga ko je upravo gledao voljenu osobu kako umire.

Ali mnogi pogrebnici su i sami sada u karantinu. Neki su morali da zatvore firme. Vlada velika zabrinutost da oni koji se još bave mrtvima nemaju dovoljno maski ili rukavica.

„Imamo dovoljno zaštitne opreme da radimo još nedelju dana“, kaže Andrea.

„Ali kad nam ponestane, više nećemo moći da radimo. A mi smo jedno od najvećih pogrebnih preduzeća u zemlji. Ne smem ni da pomislim kako se snalaze ostali.“

Vanredni nacionalni zakon sada zabranjuje održavanje sahrana u Italiji kako bi se sprečilo širenje virusa. To je do sada neviđena mera za zemlju sa toliko snažnom rimokatoličkom tradicijom.

Barem jednom dnevno Andrea sahrani telo a da se ne pojavi niti jedna osoba da se oprosti od njega – zato što su svi u karantinu.

„Dozvoljeno je da jedna ili dve osobe prisustvuju ukopu, ali to je sve“, kaže Masimo. „Niko nema snage da prozbori čak ni par reči, tako da uglavnom vlada tišina.“

Kad god može, on pokušava to da izbegne. I zato se odveze do crkve sa kovčegom u kolima, otvori gepek i zamoli sveštenika da blagosilja telo na licu mesta.

Često se to završava za nekoliko sekundi. A onda onda ga očekuje sledeća osoba.

Undertakers place coffins on a boat in Venice

Getty Images
Smrti su preopteretile pogrebnu profesiju u Italiji

Zemlja zatrpana kovčezima

Italijanska pogrebna branša je preopterećena, a broj mrtvih je u stalnom porastu. Do 24. marta virus je ubio skoro 7.000 osoba – više nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svetu.

„Ispred našeg pogrebnog preduzeća u Kremoni napravio se red“, kaže Andrea. „Izgleda kao ispred supermarketa.“

Bolničke mrtvačnice u severnoj Italiji su pretrpane.

„Bolnička kapela u Kremoni izgleda više kao nekakvo skladište“, kaže Masimo.

Kovčezi se gomilaju u crkvama. U Bergamu, koji ima najviše slučajeva korona virusa u Italiji, morala je da se uključi vojska zato što su gradska groblja sada puna.

Jedne noći prošle nedelje, meštani su ćutke gledali kako konvoj vojnih kamiona odvozi ulicama više od 70 kovčega.

U svakom se nalazilo beživotno telo prijatelja ili komšije koje je odvoženo u obližnji grad da tamo bude kremirano. Malo je slika bilo šokantnije ili potresnije otkako je izbila epidemija.

A convoy of army trucks carrying coffins of Covid-19 victims in Bergamo

Reuters
Italijanska vojska je pozvana da pomogne u prevozu mrtvih.

Lekari i sestre širom zemlje slave se kao heroji, spasioci u najtežem trenutku za Italiju. Ali pogrebnici ne dobijaju dužno poštovanje za ono što rade.

„Mnogi ljudi nas doživljavaju kao puke prevoznike duša“, uzdiše Masimo.

On kaže da mnogi ljudi gledaju na njihov posao kao što doživljavaju Harona, zlokobnog mitološkog lađara iz podzemnog sveta koji prevozi duše sveže upokojenih preko reke koja odvaja svet živih od sveta mrtvih.

Nezahvalan i nedostojan posao u očima mnogih.

„Ali uveravam vas da mi samo želimo da pružimo malo dostojanstva mrtvima.“

#Andratuttobene – „sve će biti u redu“ – hešteg je koji trenduje u Italiji otkako je izbila kriza. Prati ga emodži duge.

Ali u ovom trenutku još nema sunca na vidiku. I iako mu se svi mole, niko ne zna kada će zaista ponovo sve biti u redu.

*Ilustracije: Džila Dastmalči


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari