žena s maskom čita novine na ulici

Reuters

Možda razumljivo, pandemija Kovida-19 izgurala je mnoge druge međunarodne priče iz aktuelnih vesti.

Globalna je, smrtonosna je i višeznačna, postavlja razna pitanja, ne samo oko toga kako ćemo reagovati na prvobitnu krizu, već i u vezi sa načinom na koji ćemo organizovati naša društva i voditi poslove.

Od izbijanja krize neki veliki međunarodni problemi ostavljeni su po strani i sada bi moglo biti prekasno da se pozabavimo njima. Neki drugi su u međuvremenu postali mnogo akutniji. A neke vlade koriste distrakciju pandemije Kovida-19 da realizuju dugogodišnje ambicije.

Evo pet problema na koje moramo da obratimo pažnju u nedeljama i mesecima pred nama.

Obnovljena trka u nuklearnom naoružavanju?

Novi Sporazum o strateškom smanjenju naoružanja, iliti Novi početak, koji ograničava daleke domete nuklearnog arsenala kojim SAD i Rusija prete jedni drugima, ističe početkom februara sledeće godine. Sve je manje vremena da se on obnovi. Ovo je poslednji od velikih sporazuma o kontroli naoružanja nasleđenih iz Hladnog rata koji još uvek opstaje.

Putin i Tramp 2019.

Reuters

Bez njega, postoji opravdana bojazan da odsustvo ograničavanja i manjak transparentnosti mogu da dovedu do nove trke u nuklearnom naoružavanju. Činjenica da se grade oružja kao što su neverovatno brzi nadzvučni projektili daje ovoj pretnji novu dimenziju opasnosti.

Rusija deluje spremno da obnovi sporazum, što bi samo po sebi trebalo da je jednostavno u proceduralnom smislu. Trampova administracija, međutim, deluje rešeno da odustane od sporazuma Novi početak ukoliko ne bude mogla da ga proširi tako da on obuhvati i Kinu. U Pekingu ne postoji apsolutno nikakvo interesovanje za ulazak u ovaj režim. A sad je već ionako prekasno da se napravi nacrt sveobuhvatnog novog dokumenta.

Dakle, ukoliko se Vašington ili makar nova administracija ne predomisli, izgleda da bi sporazum Novi početak mogao da ode u istoriju.

Pojačane tenzije sa Iranom?

Spor oko američkog povlačenja iz sporazuma o nuklearnom naoružanju koji treba da ograniči nuklearne aktivnosti Irana preti da dobar sporazum napravi lošim.

Trenutno je na snazi široki embargo Ujedinjenih nacija koji sprečava da države prodaju razne vrste naprednog naoružanja Teheranu. Ali prema rezoluciji UN-a koja podržava ovaj nuklearni sporazum, taj embargo na naoružavanje ističe 18. oktobra ove godine. Iranski predsednik Hasan Rohani već je upozorio da će, ukoliko SAD uspe u nameri da obnovi embargo, biti „ozbiljnih posledica“.

Međutim, male su šanse da će Rusija pristati na produžavanje embarga na naoružavanje. U kom će slučaju Tramp želeti da se Evropljani pozovu na mehanizam u nuklearnom sporazumu koji vraća mnogo šire ekonomske sankcije protiv Irana (iste one koje su u najvećoj meri bile ukinute posle postizanja sporazuma).

Trampov početni potez je, u najmanju ruku, izuzetan. SAD su izašle iz sporazuma i od tada samo povećavaju pritisak na Teheran. Iran je prekršio mnoge od uslova sporazuma, ali ne nužno na načine koji nisu ispravljivi.

Sada, međutim, izgleda kao da administracija želi da kaže da bi Iran trebalo da se drži sporazuma koji je SAD napustila ili da se suoči sa ponovnim sankcijama. To je pokušaj Trampove administracije, kao što je rekao jedan viši bivši zvaničnik iz Obaminog vremena, „da istovremeno zadrži kolač i da ga pojede.“

Odnosi između SAD-a i Irana će se još više pogoršati, a postojeće tenzije između Amerike i ključnih evropskih saveznika samo će se pojačati. A nije da je embargo na naoružavanje značajno promenio regionalno ponašanje Irana niti njegovu sposobnost da naoružava posrednike.

Izraelov pokušaj aneksije na Zapadnoj obali?

Dugoročna izraelska serijska predizborna kampanja privedena je kraju tako što je ugroženi premijer Benjamin Netanjahu ostao na položaju, makar na neko vreme, posle sporazuma o podeli vlasti sa jednom od glavnih opozicionih stranaka.

Uprkos sudskim slučajevima koji su pokrenuti protiv njega – zapravo, možda baš zbog njih – Netanjahu predlaže kontroverznu nacionalističku agendu koja podrazumeva želju za pripajanjem više oblasti na Zapadnoj obali koju je Izrael okupirao, praktično ih pretvorivši u trajni deo Izraela.

To će najverovatnije jednom za svagda uništiti svaku šansu za „rešenje dve države“ – uprkos odredbi za njega u mirovnom planu Donalda Trampa – koje je bilo sve slabija nada mnogih koji žele da vide trajni mir između Izraela i Palestinaca.

Sami Palestinci već oštro protestuju, a nekoliko evropskih vlada i sa drugih mesta pozivaju na oprez, u nekim slučajevima govoreći o potencijalnim sankcijama ukoliko se nastavi sa ovakvom politikom. Kao i uvek, stav Trampove administracije biće ključan. Hoće li ona praktično dati zeleno svetlo za taj potez ili će pozvati na uzdržanost?

Svakako izgleda kao da je Netanjahu bio osokoljen odlukama predsednika Trampa da podrži Izraelovo pripajanje okupirane sirijske Golanske visoravni i da preseli američku ambasadu u Jerusalim. Aktuelni stav Amerike je dvosmislen, uz nagoveštaje da će podržati pripajanje u oblastima Zapadne obale uz uslov da Izrael pristane na pregovore o palestinskoj državi.

palestinci i izraelci

Reuters

Neki analitičari veruju da bi, nakon što je iskoristio pitanje aneksije da mobiliše nacionalističku podršku tokom izborne sezone, Netanjahu mogao da pronađe način da odustane od toga. Možda će mu Amerikanci u tome pomoći, budući da ne postoji način da tvrdokorni izraelski nacionalisti žele da vide bilo kakvu palestinsku državu.

Ali, u svakom slučaju, očekuje nas trnovit period.

Bregzit: Nije nestao

Ovo je izraz koji su mnogi od nas u međuvremenu maltene zaboravili.

Ali sat otkucava: prelazni period posle izlaska Velike Britanije iz Evropske unije ističe 31. decembra. Pregovori o uslovima njihovog budućeg odnosa počeli su pipavo, ali ne postoji nikakva naznaka da vlada premijera Borisa Džonsona uopšte razmišlja o bilo kakvom odlaganju ili produžetku prelazne faze.

eu i velika britanija zastave

PA Media

Međutim, pandemija je promenila čitav kontekst Bgrezita, pogotovo izazvavši ekonomske probleme od kojih bi oporavak mogao da traje godinama. Čini se da je u Velikoj Britaniji mali apetit za oživljavanje stare rasprave. Vremena za to ionako više nema.

Bregzit u 30 sekundi
The British Broadcasting Corporation

Iako prvobitna reakcija Evropske unije na krizu sa Kovidom-19 nije predstavila savez u posebno povoljnom svetlu, do određene mere on se oporavio. Neće nestati. A ni sama Velika Britanija nije dala sjajan primer u rukovanju krizom.

Izlazak Velike Britanije iz EU predstavljaće pritisak za obe strane. Možda će dovesti do većeg konsenzusa kojim će se rukovoditi njihov budući odnos. Ali izmučena ekonomskom recesijom i krećući se u mnogo manje prijateljski nastrojenom svetu, ključne ekonomske i diplomatske odluke – koliko podržati Amerikance? koliko se suprotstaviti Kini? – imaće po Veliku Britaniju mnogo ozbiljnije posledice.

Klimatske promene: Stvarno krupan problem

Globalna reakcija na pandemiju na neki način je test poligon za sposobnost međunarodne zajednice da se izbori sa najvećim i najsloženijim međunarodnim izazovom od svih – klimatskim promenama.

U pogledu saradnje, iskustvo sa Kovidom-19 do sada je pokazalo vrlo mešovite rezultate. A tenzije koje će verovatno opstati i u post-pandemijskom svetu u velikoj meri će dodatno komplikovati stvari.

Vraćanje „procesa“ borbe protiv klimatskih promena na pravi kolosek je jedna stvar – ključni sastanci, kao što je klimatska konferencija UN-a Cop26 koja je trebalo da bude održana u Glazgovu u novembru, odloženi su do sledeće godine.

Ali ostaje pitanje do koje mere se promenio međunarodni mentalitet? Hoće li postojati obnovljeni osećaj hitnosti i cilja? I koliko će novi svetski poredak dozvoliti da se ide daleko sa ubrzanim napretkom u vezi sa ovim strašno složenim pitanjem?


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari