Branko Zebec

Getty Images

Branko Zebec zaslužuje da bude upamćen kao jedan od najvećih trenera jedne epohe, a mnogi ne znaju za njega.

Bio je pravi taktički genije, a njegova priča je posebna i tragična.

Zebec je kao trener vodio Bajern do prve titule šampiona nemačke Bundeslige 1969, a isti uspeh ostvario je i deset godina kasnije na klupi Hamburga.

U značajnoj meri uticao je na karijere brojnih fudbalskih zvezda, a Paul Brajtner – jedan od samo četvorice igrača koji su dali golove u dva finala Svetskih prvenstava – opisao ga je kao najboljeg trenera sa kojim je radio.

Zebec je bio teška i komplikovana osoba, a za sebe je govorio da je diktator. Ipak, imao je sopstvene probleme sa kojima se borio.

Podsmevali su mu se što mu se dešavalo da zaspi na klupi za vreme utakmica ili kada se pod dejstvom alkohola pojavljivao na konferencijama za medije i davao bizarne izjave.

Ali bio je jedan od najzaslužnijih što je Bajern postao sila u evropskom fudbalu.

Nažalost, njegova karijera i život, završili su prerano zbog alkoholizma.

Oni koji se sećaju Zebeca, uglavnom ističu njegove vrline. Jedan od njih je i legendarni golman Bajerna, Sep Majer.

„Kada je Bajern osvojio šampionsku titulu i kup 1969, to je bio početak onakvog kluba kakvog znamo danas“, kaže Majer za BBC Sport.

„Zebecove zasluge u tome su ogromne. On je udario temelje i odigrao važnu ulogu u stvaranju velikog Bajerna. Bio je vrhunski strateg“, dodaje on.


Pogledajte video o „fudbalskom čudu“ iz Bačke Topole

Klub iz Bačke Topole ušao je u Superligu i već u prvoj sezoni izborio izlazak u Evropu.
The British Broadcasting Corporation

Tu „duplu krunu“ u sezoni 1968/69 malo ko je očekivao.

Tada Bajern nije važio za vrhunski klub, a prethodnu titulu su osvojili 1932, još pre formiranja profesionalne Bundeslige.

Ipak, nakon što je Vilhelm Nojdeker, predsednik Bajerna, doveo talentovanog hrvatskog trenera u leto 1968, stvari su se brzo promenile.

Zebec je imao 39 godina kada je postao trener Bajerna, a preporučio ga je prethodnik na toj funkciji i zemljak, Zlatko Čajkovski.

Obojica su bili važni igrači reprezentacije Jugoslavije tokom 1950-tih. Zebec je bio i kapiten na Svetskom prvenstvu 1958.

Branko Zebec

Getty Images
Zebec (levo) na utakmici Jugoslavija – Francuska

Predsednik Nojdeker je verovao je da Bajernu potrebna snažna ličnost na klupi kako bi u klubu stvorila pobednički mentalitet.

Ali čak i on je bio iznenađen Zebecovom odlučnošću.

Zebec je brzo doneo promene u Bajern.

Uveo je stil igre sa mnogo dodavanja i strpljenja, koji je ugledni novinar lista Kiker Rajmund Hinko, opisao kao „tiki-taku pre tiki-take“.

Našao je najbolju poziciju u ekipi za Hansa Georga Švarcenbeka, pošto ga je pomerio sa levog beka na mesto centralnog odbrambenog igrača. A to je pomoglo da Franc Bekenbauer uz njega stasa u jednog od najboljih defanzivaca svih vremena.

Za Zebeca je odbrana bila važnija nego napad, a njegov Bajern je igrao vrlo oprezno u ligi u kojoj je tada bilo mnogo otvorenih utakmica.

Ipak, i u takvoj postavci stvari, Zebec je izvukao najbolje iz Gerda Milera i njegove snalažljivosti u protivničkom kaznenom prostoru.

I tako je ovaj napadač postao prava „mašina za golove“ – dao ih je 30 na isto toliko prvenstvenih mečeva u sezoni 1968/69.

Bajern je te sezone završio prvi, sa osam bodova više od drugoplasiranog Ahena.

„To je bilo veliko iznenađenje, pogotovo što je trener koristio samo 13 igrača tokom cele sezone“, objašnjava Hinko.

Branko Zebec and the 1968-69 Bayern Munich team

Getty Images
Zebec sa ekipom Bajerna koja je osvojila „duplu krunu“ 1969.

Fizička sprema bila je presudna. Zebecovi treninzi su bili „po zlu poznati“ među fudbalerima.

„Terao je igrače da mnogo, mnogo trče, čak i kada je sneg bio do kolena. Neki su bili toliko iscrpljeni da su padali u nesvest“, kaže Hinko.

„Branko je bio teška i tvrdoglava osoba – ali je imao veliki autoritet. Umeo je da bude i osećajan i prijatan u razgovorima. Bio je introvertan čovek, sa blagim osmehom i dobrim smislom za humor“.

Ali voleo je i stvari koje nemaju baš mnogo veze sa sportom.

„Voleo je i alkohol. Vino, pivo, konjak, votku, rum“.

U to vreme, mnogi treneri su umeli da popiju po neku čašicu alkohola, tako da Zebecov problem nije odmah bio uočljiv.

Bilo je lakše ismevati ga. Zebecu su, iza leđa, dali nadimak Fernet-Branko, po italijanskom proizvođaču likera Fernet-Branka.

Zebec je bolovao i od dijabetesa, a nakon što je 1970. imao komplikovanu operaciju pankreasa, lekari su mu zabranili da pije alkohol.

Zavisnost od alkohola bila je razarajuća, a ozbiljne zdravstvene probleme ni on, ni okruženje nisu shvatali ozbiljno.

„Poštovali smo ga, bez obzira da li je bio pijan ili ne“, priseća se Brajtner, koji je sarađivao sa Zebecom 1977. u Ajntrahtu iz Braunšvajga.

„Imao sam sreće da radim sa mnogim vrhunskim stručnjacima kao što su Miljan Miljanić i Udo Latek, ali Zebec je bio najbolji“, objašnjava on.

Kaže da ovu tvrdnju mogu da potkrepe i Bekenbauer i Miler.

„Branko je bio oštar, ali korektan i pošten. Prema svakom igraču je imao isti odnos, nije ih delio na zvezde i na mlade. Možda je bio diktator, ali je bio dobar diktator“, kaže Brajtner.

„Bio je nepredvidiv. Ponekad bi nam saopštio da imamo dva treninga u jednom danu, a onda bi ih otkazao, pa vi svi seli da popijemo kafu. Bio je drugačiji, jedinstven i zato sam ga voleo“.

Dodaje da su svi znali za Zebecove probleme.

„Oni su počeli u Bajernu, ali nije bio naš posao da probamo da mu pomognemo“.

Branko Zebec

Getty Images
Zdravstveno stanje mu se ubrzano pogoršavalo zbog problema sa alkoholom

Problemi nisu nestali ni kada je Zebec dobio otkaz u Bajernu u martu 1970. Njegov stil je bio previše autoritaran za upravu kluba.

Insistirao je na tome da sve odluke donosi sam, a to je posebno bio problem za predsednika Nojdekera i tim-menadžera Roberta Švana.

Takvo Zebecovo ponašanje bilo je tolerisano dok je Bajern bio na vrhu, ali je uprava kluba iskoristila prvu priliku da se otarasi Zebeca.

U sezoni posle Bajernovog osvajanja duple krune, Borusija Menhengladbah je došla do prve titule šampiona Nemačke u klupskoj istoriji.

A Borusiju je predvodio fudbaler Ginter Necer, koji je uvek imao visoko mišljenje o Zebecu, iako nikad kao igrač nije sarađivao sa tim stručnjakom.

Osam godina kasnije, Necer je postao sportski direktor Hamburga i njegova najvažnija odluka je bila da dovede Zebeca za trenera u leto 1978, kada je klub bio u velikoj krizi.

Hamburg je prethodnu sezonu završio na desetom mestu u Bundesligi, a napadač Kevin Kigen koji je došao godinu dana ranije, bio je blizu odluke da ode.

Između angažmana u Bajernu i Hamburgu, Zebec je trenirao Štutgart, Hajduk iz Splita i Ajntraht Braunšvajg.

Kao i u Bajernu, Zebec je u Hamburgu odmah udario sopstveni pečat. Klub sa severa Nemačke postao je prvak Bundeslige, Kigen je dao 17 golova i dve godine zaredom osvojio prestižnu nagradu Zlatna lopta.

Feliks Magat, fudbaler sredine terena Hamburga u to vreme, priseća sa kako je to izgledalo.

„Niko nije znao u kom pravcu idemo, a neki su se čak plašili da će Hamburg da ispadne u drugu ligu. Čak ni najveći optimisti nisu sanjali i šampionskoj tituli“.

„Zebec je bio najzaslužniji za uspeh. Njegov glavni cilj bila je pobeda i naučio nas je kako da igramo da bi to nje došli. Bio je veoma inteligentan, a od prosečne ekipe napravio je najbolji tim u Evropi“.

Hamburg's team photo of 1978

Getty Images
Zebec sa ekipom Hamburga u leto 1978.

Zebecovi treninzi i dalje su bili veoma teški.

„Naš trening centar Ohsencol bio je veličine četiri fudbalska terea“, kaže Džimi Hartvig, nekadašnji fudbaler Hamburga.

„Zebec nas je terao da trčimo 60 krugova oko celog centra na 35 stepeni. Bilo je veoma teško, ali smo znali da ćemo napredovati. Bio je jedan od najiskrenijih ljudi koje sam poznavao – strog kao otac, ali je umeo da sluša“.

U drugoj sezoni u Hamburgu, malo je nedostajalo da Zebec donese klubu pehar Kupa evropskih šampiona.

Prvak Nemačke je u finalu takmičenja u Madridu nadigrao engleski Notingem Forest, ali je tim trenera Brajana Klafa dao jedan gol i nekako uspeo da sačuva mrežu do kraja meča.

Italijanski dnevni list Gazeta delo Sport u izveštaju sa utakmice istakao je da je Forest pokazao kako engleski klubovi mogu da igraju čuveni italijanski odbrambeni „katenačo“ stil.

„Nema sumnje da su Zebec i Klaf bili najuticaniji treneri te epohe. Obojica su bili jake ličnosti, sa jasnim idejama i principima. Zbog toga su čak obojica umela da uđu u sukob sa predsednicima klubova“.

Kako je Klaf sa Forestom te sezone osvojio Kup šampiona, Zebecovo najveće dostignuće ostala je pobeda od 5:1 u revanšu polufinala nad madridskim Realom, na čijoj klupi je sedeo još jedan jugoslovenski stručnjak, Vujadin Boškov.

A još značajni događaj odigrao se četiri dana pre utakmice sa Borusijom, kada je Hamburg imao prvenstveni okršaj sa Borusijom Dortmund.

Branko Zebec

Getty Images
Zebec na utakmici protiv Borusije Dortmund

Zebeca nije bilo kada je klupski autobus krenuo ka stadionu Vestfalen u Dortmundu, jer se napio i uspavao.

Kada se probudio, rešio da sopstvenim kolima otputuje u Dortmund, ali ga je policija zaustavila i na alko-testu Zebec je imao 3,25 promila u krvi.

Sa tolikom količinom alkohola u krvi, ljudi se uglavnom onesveste.

Policija mu je zaplenila automobil, ali je Zebec uzeo taksi i stigao na vreme na stadion, gde mu je dozvoljeno da sedne na klupu Hamburga.

To je bila velika greška, jer su fotografije Zebeca kako spava na klupi dospele na naslovne strane nemačkih novina.

Do tog trenutka, klub je nekako uspevao da sakrije Zebecov porok od očiju javnosti, ali sada je to bilo nemoguće.

Zato je, s obzirom na okolnosti, fenomenalna pobeda nad Realom nekoliko dana kasnije dobila dodatno na težini. Ali Zebecova zvezda počela je da tamni jednakom brzinom kao što je zasijala.

Hamburg je te sezone ostao bez titule prvaka Nemačke, koju je osvojio Bajern, a situacija za Zebeca se pogoršala.

On se u julu na treningu pojavio pijan, a klub ga je saopštenjem upozorio da će u slučaju još jednog sličnog incidenta biti primoran da raskine saradnju.

Takav incident desio se u decembru 1980, kada se Zebec pijan pojavio na konferenciji za medije posle pobede nad ekipom Minhena 1860.

Odgurnuo je Necera da bi seo na stolicu i to je bilo to. Hamburg je raskinuo ugovor sa njim, a sportski direktor je bio šokiran.

„Znao sam za probleme sa alkoholom i pre nego što smo ga angažovali, ali nisam baš shvatao koliko je ozbiljno. Ta priča sa njim je uticala ne mene više nego bilo šta drugo u fudbalu. Bio je sjajan i zato sam tužan što nisam mogao da mu pomognem“, priznao je Necer.

Branko Zebec

Getty Images
Bekenbauer i Zebec na konferenciji za novinare u Hamburgu 1980.

Ljudi bliski Zebecu bili su svedoci trenerskog i životnog sunovrata.

Bio je izrazito talentovana osoba, imao je različita interesovanja. Sjajno je igrao šah, bio je odličan đak, matematika i fizika su mu išle od ruke.

Mogao je da ubedi fudbalere da urade sve za njega, ali nije bio u stanju da pobedi alkoholizam.

Zebec se, doduše, nije tako lako predao.

U leto 1981. godine, preuzeo je Borusiju Dortmund, napravio organizovanu ekipu i uprkos prosečnom igračkom kadru, izborio plasman u evropski Kup UEFA.

Navijači se zaljubili u njega, ali uprava kluba nije želela da mu produži ugovor, a problemi van terena su postajali sve veći.

Poslednji nemački klub koji je Zebec vodio bio je Ajntraht Frankfurt, sa čije klupe je otišao u oktobru 1983.

Prespavao je na klupi utakmicu sa berlinskom Hertom koju je Ajntraht izgubio i uprava kluba je reagovala veoma brzo.

Kako bi sprečili još jedan skandal na konferenciji za medije posle utakmice, ekonom je umotao Zebeca u ćebe i „prošvercovao“ ga sa stadiona pored novinara.

U klupskom autobusu niko nije primetio da je ubačen i tepih. Bio je to katastrofalan, groteskan odlazak iz fudbala genijalnog čoveka koji je u jednom trenutku došao do vrha.

Ali njegov uticaj je veliki, tvrdi Magat.

On je postao trener, strog i zahtevan, a osvojio je sa Bajernom dve titule prvaka Nemačke, kao i jednu sa Volfzburgom, što je bilo veliko iznenađenje 2009.

„Zebec je najvažniji čovek u mojoj karijeri i njegove ideje su osnova trenerskih principa za koje se zalažem“, navodi Magat.

„Kao i Branko, ja želim da stvaram ekipe kroz naporan rad i posvećenost koji će omogućiti svakom fudbaleru da napraduje i kao pojedinac“.

Tužno, ali Zebec nije doživeo da vidi kakav je Magat postao trener. Preminuo je 1988. u 59. godini, a pobedio ga je jedini protivnik kojeg se plašio za života.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari