par

Getty Images

Posle raskida, neki parovi naprave potpuni rez. Ali neki drugi su, u neizbežnim situacijama, primorani na zajednički život sa bivšim partnerom – a to može da postane samo još gore.

Kad je Šantal Taker raskinula sa dugogodišnjim partnerom, odmah je počela da traži novo mesto za život.

Taker (37), koja je suvlasnica stana u Londonu sa dečkom sa kojim je bila pet godina u vezi, nadala se da će je bivši partner isplatiti i otišla je čak toliko daleko da je već položila depozit za sobu u kući u kojoj živi više cimera.

Ali kad je izbila pandemija, taj aranžman je propao.

„Saglasili smo se da bi mi najlakše bilo da sačekam dok situacija sa kovidom ne postane malo jasnija“, kaže ona.

Nekoliko meseci njih dvoje je uspevalo da živi odvojeno – ona je ostala u stanu čiji su zajednički vlasnici, jer je bivši dečko Šantal Taker odlučio da ostane sa roditeljima tokom trajanja zaključavanja da bi pomagao u negovanju bolesne majke.

Ali šest meseci kasnije, kad su bile ukinute mere zatvaranja, doneli su nekonvencionalnu odluku da nastave dalje po starom.

„Znala sam da nikad neću moći da priuštim da kupim novi stan, a mogućnost da doveka iznajmljujem stan u Londonu postajala je sve manje privlačna“, kaže ona.

„Moj bivši i ja smo pričali prilično mnogo tokom tog vremena i na kraju je on odlučio da se ponovo useli u naš stan.“

Od tada Taker i njen bivši partner žive zajedno.

Spavaju u odvojenim spavaćim sobama i čak su nedavno nabavili par mačaka.

I iako je njihova odluka neobična, daleko je od toga da su u tome jedini.

Nedavno istraživanje britanske kompanije za nekretnine Zupla, u koje je BBC imao uvid, pokazuje da trećina od 500 ispitanika koji su kupili stan sa partnerom a potom raskinuli, nastavlja da živi zajedno.

Svaki osmi par čak još deli isti krevet.

Za neke, kao što je Taker, iskustvo je bilo prijateljsko, ali zapanjujućih 91 odsto bivših koji i dalje žive zajedno kažu da nisu uspeli da ostanu u diplomatskim odnosima, a 22 odsto je svoju situaciju opisalo kao „mučnu“.

I dok Velika Britanija prolazi kroz krizu troškova života, visoke kamate i stagnaciju tržišta nekretnina, mnogi parovi otkrivaju da su zatočeni u stambenim situacijama iz kojih ne mogu da plate izlaz.

Stručnjaci kažu da očekuju da se ovaj problem samo pogorša – vlasnici stanova koji su raskinuli sada žive zajedno u proseku 1,3 godine posle raskida i plaćaju u proseku nekoliko hiljada funti da izađu iz hipotekarnog kredita ili ugovora o iznajmljivanju stana.

odnosi

Getty Images
I vlasnici stanova i oni koji ih iznajmljuju podjednako su u nemogućoj situaciji – makar za sada

Finansijski motivisana odluka

Za Taker, odluka da ostane da živi sa bivšim dečkom uglavnom je bila finansijski motivisana.

Ona ističe da zarađuje značajno manje od bivšeg partnera i kaže da je bila zabrinuta da će troškovi iznajmljivanja biti neodrživo skupi, u poređenju sa isplaćivanjem hipotekarnog kredita koji trenutno deli.

Mark Patanšeti, pomoćnik direktora londonske hipotekarne agencije largemortgageloans.com, kaže da među klijentima koji mu dolaze za savet viđa sve veću zabrinutost zbog finansijskih posledica raskida.

„Viđam sve više parova koji donose odluku da ostanu da žive zajedno uprkos neslaganjima, zbog sve većih troškova razdvojenog života i buduće neizvesnosti njihovih poslova i prihoda pred pretnjom od recesije“, kaže on.

„Ovi parovi shvataju da je korisnije da ostanu u trenutnim domovima i da obnove hipotekarni kredit.“

Zuplino istraživanje pokazuje da 47 odsto parova koji još dele kredit sa bivšim partnerom ističu troškove iseljavanja kao glavni razlog za ostanak.

Pored procenta koji se plaća kad se prodaje ili kupuje stan ili raskida ugovor o iznajmljivanju, tu je i nemogućnost da se priušti da živite sami.

Podaci pokazuju da singl ljudi trpe značajno veći finansijski teret i godišnje troše više na osnovne troškove od onih koji žive u paru (u SAD, to je posebno otežano zdravstvenim troškovima).

U proteklih 10 godina, došlo je do značajnog rasta broja ljudi koji se okreću deljenju kuće kao cimeri zbog nemogućnosti da iznajmljuju stan sami.

I dok su neki možda mogli da podnesu finansijski udarac iseljavanja pre pandemije, naknadni troškovi života i pad realnih plata – ove godine je zabeležen najveći pad otkad se vodi evidencija – znače da ljudi koji su nekada možda mogli da priušte da žive sami sada nemaju drugog izbora nego da žive sa bivšim partnerima.

Najviše od svega, rapidni skok kamatnih stopa dovodi do toga da se ljudi odlučuju da sačekaju da prođe aktuelna kriza kako bi izbegli udarac viših troškova hipotekarnog kredita.

„Iako kovid više ne utiče na naše živote u istoj meri, i dalje postoje nepredvidive političke i ekonomske promenljive“, kaže Taker.

Šire posledice

I dok sve lošija ekonomska situacija primorava parove da ostanu pod istim krovom umesto da pristanu na niži životni standard, Patanšeti kaže da to može da dovede i do drugih pritisaka i stresova.

On tvrdi da se mnogi od klijenata sa kojima je razgovarao brinu kakav će trag ostaviti život sa bivšim partnerom na njihovo mentalno zdravlje.

„Najviše se brinu kako će se zajednički prihodi podeliti među partnerima ako odluče da vode odvojene živote pod istim krovom, a pogotovo ako jedna osoba zarađuje više od druge i kontroliše većinu troškova domaćinstva i doprinosi plaćanju hipotekarnog kredita“, kaže on.

„A tu je i emocionalni pritisak na jednu ili obe strane, naročito ako je jedan od partnera praktično prisiljen na ovaj aranžman zato što ne može da se iseli iz porodičnog doma.“

Sara Rejs, zamenica direktora i šefica istraživanja i politike pri britanskoj Budžetskoj grupi za žene, dodaje da situacija može da prisili partnere koji manje zarađuju – često žene – kao što je Taker da se nađu u ugroženijem položaju.

U Velikoj Britaniji, istraživanje pokazuje da je više od trećine žena finansijski zavisno od partnera, za razliku od samo 11 odsto muškaraca.

Na sličan način, Zuplina anketa pokazuje da je 46 odsto žena reklo da nisu imale ušteđevinu kad su raskinule sa partnerom, što pomisao na pronalaženje depozita za iznajmljivanje stana ili pokrivanje troškova kupovine novog čini nemogućim.

„Žene uglavnom imaju nižu platu i primanja, tako da kada raskinu sa partnerom, manje je verovatno da će uspeti da priušte plaćanje stanarine za vlastiti stan, a kamoli za njegovu kupovinu“, kaže Rejs.

Ona ističe i da se poslednjih godina situacija pogoršala.

„Žene su takođe češće doživljavale da im se plata smanji tokom pandemije, a mnoge su bile prisiljene da se zaduže.“

Iako je rast kamatnih stopa posebno teško pogodio vlasnike stanova, mnogi iznajmljivači se takođe nalaze u sličnim situacijama.

Rajan Haris (28) je ostao da živi sa bivšim partnerom u njihovom iznajmljenom londonskom stanu otkako su raskinuli ranije tokom godine.

U nemogućnosti da priušte novac da raskinu trogodišnji ugovor o iznajmljivanju, par je bio osuđen na to da ostane zajedno otkako su raskinuli u maju.

„Obojica moramo da uštedimo po 3.000 funti da bismo izašli iz ugovora o iznajmljivanju. Štedimo za to, ali uz tekuću krizu troškova života, još pokušavamo da nađemo taj novac“, kaže on.

„Iako smo se trudili da ostanemo uljudni, bilo je velikih oscilacija. Ponekad je sve prijateljski, ali onda ponekad izbegavamo jedan drugog i ne govorimo danima.“

Rajan i njegov bivši dečko isprva su delili stan sa još jednim stanarom, što znači da su prva dva meseca čak morali da spavaju u istom krevetu.

Njihov cimer je na kraju odlučio da ode, kao razlog za odlazak navevši lošu atmosferu posle raskida.

I iako je to Rajanu dalo više mesta i vlastitu spavaću sobu, on kaže da je imao problema sa najskorijim dešavanjima, uključujući ono kada je njegov bivši partner prvi put doveo nekog drugog u kuću.

„Spreman sam da se iselim čim budem mogao, ali mislim da će realno proći još nekoliko meseci“, kaže on.

„Definitivno me je nateralo da dobro razmislim pre nego što u budućnosti počnem da živim sa partnerom.“

par

Getty Images

Strahovi za budućnost

Taker je jedna od srećnica kad je u pitanju zajednički život sa bivšim partnerom.

Njen raskid je bio prijateljski i kaže da ona i njen bivši partner nastavljaju da podržavaju jedno drugo i smatraju se prijateljima.

Ali iako su ona i njen bivši trenutnu zadovoljni njihovom stambenom situacijom, ona strahuje za budućnost.

„Mislim da bi glavna motivacija za promenu bila kad bi neko od nas ušao u ozbiljnu vezu“, kaže ona.

„Moj bivši zamišlja da će na kraju početi da živi sa nekim, što mislim da je potpuno normalno.“

Ona kaže da se brine za povratak na iznajmljivanje stana i da su ona i njen bivši razgovarali o tome šta će raditi ako jedno od njih poželi da proda svoj deo stana.

„Možda bih ja mogla da ostanem u stanu i nađem cimera koji bi otplaćivao ostatak hipotekarnog kredita“, kaže ona.

I iako je Taker uspela da postigne miroljubivo rešenje, situacija je i dalje podjednako kritična za veliki procenat vlasnika stanova i iznajmljivača posle raskida.

A i ne izgleda kao da će se ova situacija skorije popraviti; neki ekonomisti spekulišu da bi rast kamatnih stopa mogao da dovede do kraha tržišta nekretnina – neki analitičari predviđaju da bi cene kuća sledeće godine mogle da padnu i za 15 odsto.

Parovi koji su zajednički vlasnici stana mogu biti primorani da ostanu u stanu dok se cene njihovog poseda ne poprave ili da rizikuju da se nađu u minusu ako se odluče da prodaju.

Za stanare, ubrzani rast kamatnih stopa ima domino efekat rasta stanarine.

I dok jaz između prihoda i troškova života postaje sve uži za one koji nisu vlasnici stanova a živeti sam u stanu je sve neodrživija opcija, mnogi bi mogli da se odluče da ostanu sa bivšim partnerom u njihovom prethodnom aranžmanu umesto da se bore sa burnim tržištem iznajmljivanja stanova i nađu neko novo mesto.

„Budućnost izgleda veoma neizvesno u finansijskom smislu“, kaže Rejs.

„Deluje malo verovatno da će se stope hipotekarnog kredita vratiti na raniji nivo, što znači veće stalne troškove stanovanja za vlasnike stanova. To će takođe otežati kupcima, naročito ženama, da dobiju novi hipotekarni kredit.“

Iako ovi strahovi i dalje ostaju na vidiku, Taker kaže da je za sada srećna što i dalje dobro komunicira sa bivšim, i što i dalje razgovaraju i prilagođavaju se životnim promenama.

„Osim što moram da objašnjavam našu situaciju skeptičnim prijateljima, bilo je prilično sjajno otkrivati novu vrstu partnerstva koja se ne zasniva na ljubavnoj vezi“, kaže ona.

„Pomoglo nam je da naučimo da doživljavamo jedno drugo kao prijatelje, ali i da budemo malo više emocionalno nezavisni“.


Pogledajte video

Na kom meridijanu živi ljubav
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari