Maya, Mónica y Gabriela

Marcos González / BBC
Maja, Monika i Gabrijela su bile , Mónica y Gabriela raznih oblika nasilja nad ženama u severnoj državi Nuevo Leon

Prošetajte se samo nekoliko minuta ulicama centra Montereja i videćete i do četiri fotografije nestalih osoba.

Tu su i murali sa licima i imenima onih za koje se još ne zna gde su.

Oni se nalaze na svakoj banderi, na svakom ćošku.

To su svakodnevni znaci krize kroz koju prolazi Monterej – i čitava država Nuevo Leon u severnom Meksiku: prema zvaničnim brojkama, nestalo je više od 6.000 ljudi.

Ali tek je nedavno povećanje broja slučajeva, naročito među veoma mladim devojkama, zazvonilo na uzbunu i ukazalo na nesigurnost koja narušava svakodnevne živote hiljade žena.

One kažu da ako ne budu pazile jedna na drugu, niko drugi neće.

„Kako da znam da ste vi novinar? Zašto ne koristite diktafon?“, pita me sumnjičavo Guadalupe, žena koja se nalazila u kafiću posle 10 sati uveče u starom gradu Montereja.

„Veća sam vas primetila da ste došli, a onda ste prišli bliže… U stalnom smo stanju opreza, došle smo do te tačke“, priznaje mi njena prijateljica Dijana, sedeći za istim stolom na živoj ulici u Hoze Marija Morelosu, oblasti punoj barova i restorana.

Obe žene kažu da odbijaju da „žive u strahu, zaključane“, ali priznaju da su večeras „razmišljale malo više“ o tome da će izaći same.

„Opreznije smo, nemamo drugog izbora nego da se staramo o sebi. Tužno je, ali tako je.“

Druge žene, međutim, biraju da se odreknu prava da se zabavljaju noću.

U dobro poznatom Salonu Morelos, obližnjem prostoru sa živom muzikom, one kažu da „od slučaja Debani“ (Debani Eskobar, mlada žena koja je pronađena mrtva u hotelskoj cisterni u aprilu), manje ljudi odlazi tamo i – upadljivo – mnoge od njih idu kući ranije nego što su pre imale običaj.

„Slušajte, veoma je retko da vidite devojke same na ulici. Uvek idu u grupama ili u društvu muškaraca“, kaže Marija Palasios, koja radi tamo.

Ona kaže da je sada osoblje svesnije devojaka kad odlaze iz bara i da „kad su pijane“ odbijaju da ih posluže alkoholom.

„Moramo da pazimo jedne na druge“, kaže ona.

María Palacios

Marcos González / BBC
Marija Palasios ispred kluba u kome radi

Tinejdžerska ćerka nestale osobe

Nuevo Leon se našao u žiži javnosti početka aprila, kad su lokalni mediji izvestili o nestanku osam mladih žena za samo deset dana.

Prema vladinim brojkama, ove godine je zaključno sa 12. majem u ovoj državi prijavljen nestanak 376 žena.

Od tih, 48 ostaje i dalje je „nelocirano“, dok je njih šest pronađeno mrtvo.

A u zemlji u kojoj 95 odsto zvaničnih žalbi ostaje nerešeno, uloga vlasti u garantovanju bezbednosti i istraživanju ovih slučajeva izaziva veliko podozrenje.

Ali istina je da je ova tragedija pogodila Nuevo Leon još pre dugo vremena.

Maja Ernandez zna to najbolje: ona je mlada studentkinja kliničke psihologije čija je majka, Majela Alvarez, nestala u Montereju pre skoro dve godine.

U vreme kad je imala svega 16 godina, Maja je morala ne samo da predvodi potragu za rođenom majkom, već i da vodi domaćinstvo, u kojem živi sa bakom i mlađim bratom.

„Pre nego što je moja majka nestala, nisam imala pojma da je ovo društvena kriza. A onda sam shvatila da nisam jedina, da je mnogo ljudi nestalo u Nuveo Leonu.

„I da umesto da se njihov broj smanjuje, tokom godina se samo povećavao“, kaže ona za BBC.

Ona kaže da, za sve to vreme, nije bilo nikakvog napretka u istrazi.

„Tužilaštvo nas je izneverilo“, kaže ona, zahtevajući učešće državnog guvernera Semjuela Garsije, kao što je to uradio u drugim skorašnjim slučajevima koji su dobili veću medijsku pažnju, kao što je bio Debanin.

„Činjenica da je moja majka nestala učinila me je opreznijom i svesnijom. Ali sve vreme se osećam manje bezbednom“, kaže ona.

„Imamo pravo da se zabavljamo i ne bismo smele da moramo da se zaključavamo kod kuće.

„Već smo to ionako radile zbog pandemije, a sada ne bismo smele to da radimo zbog nebezbednosti.“

Maya Hernández

Marcos González / BBC
Maja Ernandez drži natpis na kojem piše da je i njena majka nestala

BBC nije dobio odgovor na dva zahteva za intervju sa guvernerom Nuevo Leona i tužilaštvom, čiji je rad oštro kritikovala rodbina nestalih, koja kaže da su pronašli očigledne neregularnosti u slučajevima kao što je Debanin.

Državna tužiteljka za femicid Grizelda Nunjez insistirala je na odbacivanju sugestije da postoji opšti ili organizovani trend nasilja nad ženama u Nuevo Leonu, i dodala da svaki slučaj mora da se posmatra zasebno.

The Square of the Disappeared

Marcos González / BBC
Takozvani Trg nestalih u Montereju – spomenik hiljadama ljudi koji su nestali

Uputstva porodici za potragu

Prema Marijani Limon Rugerio, „bespomoćnost države“ je ono što im ne ostavlja drugu opciju nego da se same organizuju.

I još i više u njenom slučaju, jer se ona kao mlada novinarka u Montereju oseća još ugroženijom.

„Ostavila sam porodica detaljna uputstva šta da rade i koga da kontaktiraju ako nestanem, kako bih im pomogla da izađu na kraj sa ‘birokratskim dinosaurusom’ zvanim Meksiko“, kaže ona za BBC.

Mural

Marcos González / BBC

Zahvaljujući aplikaciji, njena porodica sada može da prati njeno kretanje preko njenog telefona.

Prema njenim uputstvima, rodbina treba da se zabrine ako prođu tri sata bez ikakvih vesti od nje.

Ako prođe pet sati, treba odmah da odu do Tužilaštva i zahtevaju da se pokrene potraga, budući da su ti prvi trenuci posle nestanka ključni.

„Naravno, nadam se da nikad neće morati da koriste ta uputstva. Zaista je teško objasniti vašim roditeljima šta da rade u slučaju da nestanete.

„Ali više bih volela da imaju telo nad kojim mogu da žale nego da moraju da me traže, zato što bi na psihološkom nivou ovo drugo bilo mnogo teže.“

Mlade žene u Montereju postaju sve dovitljivije kad su u pitanju primena zaštitnih mera, od deljenja svoje lokacije preko nošenja suzavca u spreju ili tejzera za samoodbranu u torbi, do izbegavanja objavljivanja fotografija na društvenim mrežama u realnom vremenu da bi se sprečilo da nepoznate osobe znaju gde se trenutno nalaze.

Wall of the disappeared

Marcos González / BBC
Mural sa pozivom da se utvrdi pravda za nestale

Monika Lopez, dvadesetšestogodišnja nastavnica specijalne nastave sa oboda Montereja, žali što moraju da primenjuju ove mere.

„Nije fer, ali na kraju radite to zbog svoje porodice i da biste se vratile kući žive“, priznaje ona.

Ova mlada žena kaže za BBC da su, kao posledica najnovijih slučajeva, neke od njenih prijateljica postale nervozne u društvu.

„To vam učini neizvesnost. Počnete da se ograničavate, izgubite sigurnost, počnete da ograničavate sate provedene napolju…“

„Plašim se zato što ja izlazim noću, odlazim na zabave.

„Ako postanem žrtva, nadam se da će me zvati ‘nastavnica’, a ne ‘ona što je nestala zato što je pila'“, kaže ona kritikujući ljude koji imaju običaj da za sve okrivljuju žrtvu.

Mónica López

Marcos González / BBC
Monika Lopez skoro stalno deli svoju lokaciju sa grupom prijatelja

I, neizbežno, nesigurnost o kojoj se toliko govori u Nuevo Leonu počinje da utiče i na njen rad i na njene odnose sa đacima.

„Dajete mnogo saveta i preporuka za bezbednost, radite na tome da počnu da vam veruju.

„To je ružno, zato što su oni samo deca, ali na kraju je to i njihovo okruženje, u kom ona odrastaju, a na nama u školi je da ih pripremimo da izađu na kraj s tim.“

Mlada policajka

Vlasti se ponekad nađu u „komplikovanoj situaciji“, kaže Gabrijela Martinez.

Ona je policajka u Montereju od svoje 19. godine, ali je i mlada žena koju pogađa trenutna klima.

„Uprkos tome što radim u ovom kraju, i ja se bojim zato što sam i majka.

„Ljudi misle da ste policajac 24 časa dnevno i da mi imamo čip koji nas čini spremnijim, ali to ne znači da nešto ne može i nama da se desi“, kaže ona.

Ova policajka kaže da su gradski policajci uveli mere pružanja podrške mladim ženama u ugroženim situacijama, kao što je pravljenje društva dok čekaju same na prevoz.

Međutim, Martinez je svesna da je jedan od najvećih izazova za policiju da povrati poverenje građana.

Gabriela Martínez

Marcos González / BBC
Gabrijela Martinez kaže da se pridružila policiji Montereja sa 19 godina kako bi dala doprinos poboljšanju bezbednosti

„Kao žena, naravno da ću voditi računa o drugima. Imam ćerku i volela bih da drugi ljudi paze na nju dok šeta ulicom. Zaista se nadam da imaju poverenja u nas da ćemo uraditi sve što možemo da pomognemo da one stignu kući bezbedno“, obećava ona.

Ali nesigurnost u Nuevo Leonu se ne popravlja u očima mnogih žena.

Dok neke smatraju da su prisiljene da ograničavaju vlastito kretanje da bi izbegle da budu otete, rodbina nestalih nastavlja da se oglašava kako njihovi slučajevi ne bi bilo zaboravljeni kod vlasti.

Oni, kao i mnogi drugi, nastavljaju da postavljaju sebi pitanje ispisano krupnim slovima na trotoaru ispred kancelarije tužilaštva, zajedno sa imenima hiljada nestalih žena u ovoj državi:

„Gde su?“.

Dodatno izveštavanje: Melva Frutos


Pogledajte video: Zemlja sa 95 ubistava dnevno

U porastu je i broj nestalih, a glavni krivac su narko karteli i ulične bande.
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari