SKULL

BBC
Neandertalci su bili posebna vrsta ljudi koja je naseljavala Evropu stotinama hiljada godina sve dok nisu izumrli pre 40.000 godina

Švedski genetičar Svante Pabo dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu.

Obrazložiću nagradu, Nobelov komitet je saopštio da je Pebo „postigao nešto naizgled nemoguće“, kada je sekvencirao prvi genom neandertalca i otkrio da se homo sapiens ukrštao sa neandertalcima.

Izveo je, kako su dodali, „senzacionalni“ podvig jer je otkrio i ranije nepoznatu, a srodnu vrstu ljudima – Denisovu.

Dokazi za njegovo otkriće prvi put su se pojavili 2010. godine, kada je Pebo pronašao metode kako da izdvoji, sekvencira i analizira drevni DNK iz kostiju neandertalca.

Zahvaljujući njegovom radu, naučnici sada mogu da uporede genome neandertalaca sa genetskim zapisima današnjeg čoveka.

Tokom devedesetih godina 20. veka, istraživanja genetskog koda bila su ograničena, jer su se istraživači oslanjali na sveže uzorke netaknute DNK.

Švedskog genetičara su zanimali stari, degradirani genetski materijali naših predaka.

Bio je prvi koji je uspeo da odvoji deo DNK materijala iz dela kostiju neandertalaca starog 40.000 godina.

Ti rezultati pokazuju da se neandertalci razlikuju kako od savremenog čoveka, tako i od šimpanzi.

Pabo se u istraživanjima bavi pre svega hominima – modernoj grupi kojoj pripadamo i mi, Homo sapiensi, ali i naši izumrli preci.

„Otkrivajući genetske razlike između svih ljudi i izumrlih hominina, njegovi pronalasci pružaju osnovu za istraživanje onog što nas čini jedinstvenim ljudima“, navodi se u obrazloženju Nobelovog komiteta.

Dalja poređenja DNK neandertalaca i ljudi iz celog sveta pokazala su da je njihov DNK bliži ljudima koji dolaze iz Evrope ili Azije.

Ovo nam govori da je Homo sapiens imao seksualne odnose i decu sa neandertalcima pošto je migrirao iz Afrike pre oko 70.000 godina.

Tragovi toga se i danas mogu videti.

Tako između jednog i četiri odsto DNK, moderni ljudi su nasledili od neandertalaca što se najbolje manifestuje u sposobnostima našeg tela da odgovori na infekciju.

Kost prsta

Naučnici su 2008. godine pronašli kost prsta staru 40.000 godina u pećini Denisova u Sibiru.

Profesor Pabo je uspeo da sekvencira uzorak DNK i rezultati su pokazali da se radi o ranije nepoznatom homininu – poznatom kao Denisovi.

Sekvenciranje genetičkog koda je proces koji ukazuje na koji način se organizam razvija, raste i nastaje.

Istraživanja su pokazala da se Homo sapiens razmnožavao sa Denisovima.

Šest odsto stanovnika jugoistočne Azije ima DNK Denisova.

Švedski genetičar je za vest da je dobitnik Nobelove nagrade saznao tek jutros kada ga je pozvao Tomas Perlman, sekretar Nobelovog komiteta za fiziologiju i medicinu.

„Bio je oduševljen, ostao je bez reči. Veoma srećan“, rekao je profesor Perlman.

Nagradu dodeljuje Švedska akademija nauke, a dobitniku sledi i 10.000.000 švedskih kruna (oko 912.000 evra).

Prethodni dobitnici

2021 – David Džulijus i Ardem Pataputijan dobili su nagradu za rad o tome kako telo reaguje na dodir i temperaturu.

2020 – Majkl Hjuton, Harvi Alter i Čarli Rajs za otkriće virusa hepatitisa C.

2019 – Peter Ratklif, Vilijam Kelin i Greg Semenza otkrili su kako se ćelije osećaju i prilagođavaju nivoima kiseonika.

2018 – Džejms P Alison i Tasuku Honjo za otkriće kako se boriti protiv raka koristeći imunološki sistem tela.

2017 – Džefri Hol, Majkl Rosbaš i Majkl Jang za otkrivanje kako tela održavaju cirkadijalni ritam ili telesni sat.

2016 – Jošinori Ohsumi za otkriće kako ćelije ostaju zdrave recikliranjem otpada.

2015 – Vilijam C Kembel, Satoši Omura i Juju Tu za otkriće lekova protiv parazita.


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari