Dresden after the bombing, as seen from the top of the town hall

Getty Images
Bombardovanje Drezdena izazvalo je velike požare koji su potpuno razorili centar grada.

„Plamena oluja je neverovatna… Obuzima me ludački strah i neprestano ponavljam u sebi samo jednu prostu rečenicu: ‘Ne želim da budem živ spaljen’. Ne znam preko koliko ljudi sam se sapleo. Znam samo jedno: ne smem da izgorim.“

Trinaestog februara 1945. godine, britanske letilice počele su napad na istočnonemački grad Drezden. U danima koji su usledili, one i njihovi američki saveznici ispustiće u toj operaciji skoro 4.000 tona bombi.

U plamenoj oluji koja je usledila stradalo je 25.000 ljudi, uništen je centar grada, a kiseonik je isisan iz vazduha i ljudi su se ugušili dok su pokušavali da pobegnu od plamene stihije.

Drezden nije bio jedinstven u tom pogledu. Saveznički bombarderi ubili su desetine hiljada ljudi i uništili ogromna prostranstva u napadima na Keln, Hamburg i Berlin, kao i japanske gradove Tokio, Hirošimu i Nagasaki.

Ali ovo bombardovanje postalo je jedno od najkontroverznijih savezničkih činova u Drugom svetskom ratu. Neki dovode u pitanje vojni značaj Drezdena. Čak je i britanski premijer Vinston Čerčil izrazio sumnju odmah posle napada.

„Čini mi se da je došao trenutak kad mora da se postavi pitanje bombardovanja nemačkih gradova zarad uterivanja straha u kosti, iako pod drugim izgovorima“, napisao je on u jednom dopisu.

„Razaranje Drezdena stavlja ozbiljan znak pitanja nad ponašanjem tokom savezničkog bombardovanja.“

Ova priča sadrži eksplicitne slike.

Short presentational grey line

BBC

Drezden je glavni grad nemačke savezne države Saksonije. Pre bombardovanja, zvali su ga Firenca na Elbi ili Kutija za nakit, zbog njegove klime i arhitekture.

Image of Dresden from 1900

Getty Images
Fotografija Drezdena iz 1900. godine, na kojoj se vidi niz spomenika koji su kasnije teško oštećeni u bombardovanju.

U februaru 1945. godine, Drezden se nalazio na svega 250 kilometara od Istočnog fronta, gde se nacistička Nemačka branila od nadolazeće vojske Sovjetskog Saveza.

Grad je bio veliko industrijsko i saobraćajno čvorište. Brojne fabrike obezbeđivale su municiju, avionske delove i druge zalihe za nacističku ratnu mašineriju.

Trupe, tenkovi i artiljerija prolazili su kroz Drezden vozom i drumom. Stotine hiljada nemačkih izbeglica bežeći od borbi takođe su pristigle u grad.

U to vreme, britansko Kraljevsko ratno vazduhoplovstvo (RAF) saopštilo je da je to najveći nemački grad koji treba da bombarduju.

Vazduhoplovni komandanti odlučili su da bi napad na Drezden mogao da pomogne njihovim sovjetskim saveznicima – zaustavivši pokrete nacističkih trupa, ali i da spreči nemačku evakuaciju sa istoka.

An RAF bomber over Hamburg, 1943

Getty Images
Britanski bombarderi bacali su na nemačke gradove zapaljive bombe, kao i eksploziv, kako bi šteta bila što veća.

Bombaški napadi RAF-a na nemačke gradove uvećali su se po masovnosti i snazi posle više od pet godina rata.

Avioni su nosili mešavinu razornog eksploziva i zapaljivih bombi – eksplozivi bi razarali zgrade, dok bi zapaljive bombe palile sve što je preostalo, izazivajući dalje uništenje.

Prethodni napadi su čitave nemačke gradove sravnili sa zemljom. U julu 1943. godine, stotine RSF-ovih bombardera učestvovalo je u misiji protiv Hamburga, nazvanoj Operacija Gomora.

Napad koji je usledio i neobično suvo i vrelo vreme izazvali su plamenu oluju – toliki požar da stvara vlastitu mikro klimu, usisavajući vetrove koji raspiruju vatru – što je uništilo skoro čitav grad.

Dresden after the bombing in 1945

Getty Images
Najveći deo Drezdena bio je uništen posle britanskog i američkog napada

Napad na Drezden započeo je 13. februara 1945. godine. U Drezden je te noći doletelo skoro 800 RAF-ovih letilica – predvođenih izviđačima koji su bacali signalne rakete da bi obeležili oblast za bombardovanje sa središtem u vidu sportskog stadiona Ostragehege.

Za samo 25 minuta, britanski avioni su ispustili više od 1.800 tona bombi.

Kao što je bila uobičajena praksa tokom rata, američki letilice su se nadovezale na napad dnevnim preletima. Više od 520 USAAF bombardera odletelo je do Drezdena u toku dva dana, ciljajući gradske ranžirne stanice, ali zapravo pogađajući najširi prostor grada.

Bodies lie in the streets after the attack on Dresden

Getty Images
Tokom napada je stradalo više desetina hiljada ljudi.
Dresden after the bombing in 1945

Getty Images
Najveće znamenitosti grada su uništene.

Na terenu, civili su pretrnuli od straha pod napadom. Mnogi su bežali u skloništa nakon što su sirene za uzbunu upozorile na dolazeće bombardere.

Međutim, prvi talas napada ostavio je grad bez struje. Neki su izašli iz skrovišta upravo kad je nad gradom započeo drugi talas.

Ljudi su padali mrtvi dok su bežali od plamenova, vazduha isisanog iz pluća plamenom olujom. Svedokinja Margaret Frajer opisala je jednu ženu sa bebom: „Ona trči, ona pada, a dete u luku uleće u vatru… Žena ostaje da leži na zemlji, potpuno nepomična.“

Kurt Vonegat je preživeo bombardovanje kao ratni zarobljenik u Drezdenu.

„Drezden je bio jedan veliki plamen. Taj plamen jeo je sve što je bilo organsko, sve što je moglo da gori“, napisao je on u svom romanu Klanica pet.

Opisao je grad posle napada kao „mesec u ovom trenutku, nije ostalo ništa sem minerala. Kamenje je bilo usijano. Sve u okolini bilo je mrtvo.“

Sveukupno, Britanci su u napadu izgubili šest bombardera, tri zato što su avioni slučajno pogodili jedni druge bombama. SAD je izgubila jednog.

People taking a tram in Dresden amid the wreckage, 1946

Getty Images
Drezden je bio razoren godinama posle rata – na ovoj fotografiji se vide ruševine iz 1946. godine.
A shot of Dresden in 1946 showing the effect of the bombing

Getty Images
Za obnovu su bile potrebne godine.
Dresden castle photographed in East Germany in 1969

Getty Images
Ali ruševina je bilo toliko da neke zgrade dugo nisu obnovljene – ovo je fotografija iz 1969. godine

Nacistička Nemačka odmah je iskoristila bombardovanje kako bi napala Saveznike.

Ministarstvo za propagandu tvrdilo je da Drezden nema ratnu industriju i da je samo grad kulture. Iako su lokalni zvaničnici izjavili da je stradalo oko 25.000 ljudi – cifra sa kojom se istoričari danas slažu – nacisti su tvrdili da je stradalo 200.000 civila.

U Velikoj Britaniji Drezden je bio poznat kao turistička destinacija, a neki poslanici i javne figure doveli su u pitanje značaj napada.

Vest koju je u ono vreme objavio Asošijejted pres tvrdila je da su Saveznici sprovodili zastrašivanje bombardovanjem, šireći dalju zabrinutost.

Američki i britanski stratezi, međutim, insistirali su da je napad bio strateški opravdan, isto kao što su to bili napadi na druge nemačke gradove – da bi poremetili industriju, uništili domove radnika i oštetili saobraćaj u Nemačkoj.

A crane lifts a cupola on top of Dresden cathedral in 2004

Getty Images
Katedrala u Drezdenu obnovljena je uz pomoć dnoacija iz Britanije i Amerike.
Dresden in 2015, largely recovered after the war

Getty Images
Grad je danas potpuno obnovljen, ali ožiljci su i dalje tu.

Američki izveštaj o bombardovanju iz 1953. godine zaključio je da je u napadu uništeno ili teško oštećeno 23 odsto gradskih industrijskih građevina i najmanje 50 odsto stambenih zgrada.

Ali Drezden je bio „legitimna vojna meta“, navodi se u izveštaju, a napad se ni po čemu nije razlikovao „od ustaljene bombaške prakse“.

Rasprava o kampanji savezničkog bombardovanja i o napadu na Drezden nastavlja se i do današnjeg dana. Istoričari se pitaju da li je uništenje nemačkih gradova naškodilo nacističkoj ratnoj mašineriji ili je samo dovelo do smrti velikog broja civila – naročito pred kraj rata.

Za razliku od invazije kao što je bila Dan D, teže je izračunati koliko su ovi napadi pomogli da se dobije rat.

Neki tvrde da bombardovanje Drezdena predstavlja moralno posrnuće Saveznika, pa čak i ratni zločin. Ali oni koji ga brane tvrde da je ono bilo nužan deo totalnog rata koji je porazio nacističku Nemačku.

Bombardovanje Drezdena postalo je simbol za teoretičare zavere i neke aktiviste krajnje desnice – uključujući one koji negiraju Holokaust i ekstremističke stranke – koji navode nacističke brojke o žrtvama kao da su činjenice i obeležavaju bombardovanje.

Sedamdeset pet godina kasnije, bombardovanje Drezdena ostaje kontroverzan čin.

.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari