Ukrainian troops on the front line near Kharkiv

Darren Conway / BBC

Rusija je proslavila Dan pobede, ali ukrajinske snage slave vlastite pobede. One nadiru probijajući se kroz snage Vladimira Putina severno od Harkova, oslobađajući veliki broj gradova i sela, i potiskujući Ruse ka granici.

BBC dopisnik Kventin Somervil i kamerman Daren Konvej pridružili su se ukrajinskim trupama dok vrše prodor.

Dok ruske granate nastavljaju da padaju po njenom selu, Raisa Opanasivna prilazi ukrajinskim vojnicima.

Ona posrće pod teretom istorije i dve velike najlonske vreće iz prodavnice.

Pod pletenom sivom kapom, na njenom koščatom licu vide se tragovi vremenskih prilika, a njena krhka figura je pogrbljena.

Nije viđala ljude mesecima.

Od početka rata, njen dom u Ruskoj Lozovi nalazio se pod ruskom okupacijom.

Rusi su išli od kuće do kuće.

Raisa Opanasivna

Darren Conway / BBC
Raisa Opanasivna

„Proveravali su kuće, raspitivali se da li imamo puške. Ali ja nemam ništa. Nemam čak ni ormare. Živim sama“, kaže Raisa.

Bez struje ili vode, sa vrlo malo hrane, i bez telefonske ili internet veze, stanovnici su bili izolovani od drugog najvećeg grada u Ukrajini, svega osam kilometara južno od njih.

Iz obližnjih šuma i brda, ruske granate i artiljerija tukli su nemilosrdno po Harkovu.

Raisino selo bilo je razoreno, ali više od toga, ruska invazija je čitav njen svet preokrenula naglavačke.

U istočnoj Ukrajini, rat nije doneo samo preispitivanje odnosa ovog naroda prema Rusiji – udaljenoj jedva 30 kilometara od Ruske Lozove – već i ličnije procenjivanje šta znači biti Ukrajinac kom je maternji jezik ruski.

Ruska Lozova, koja je nedavno oslobođena, nalazi se u središtu prekretnice u ukrajinskom odgovoru na rusku agresiju.

U koordinisanoj akciji, koju predvode viši vojni komandanti, ukrajinske trupe iz teritorijalne odbrane, nacionalne garde i redovne vojske prešle su u ofanzivu, sa ciljem da potisnu Ruse duž 32 kilometra duge linije fronta.

U ruskom gradu Belgorodu, tik do granice sa druge strane, Rusija nagomilava trupe za verovatnu protivofanzivu.

Mapa

BBC

Bili smo u Harkovu pre mesec dana kad su Rusi bili bukvalno na kapijama grada.

Granatiranje je bilo neprestano, a gađane su zgrade u ulici u kojoj smo bili smešteni.

Postalo je toliko loše da je lakše bilo brojati sate tišine (malo) nego sate eksplozija (mnogo).

Osećaj je bio kao da ste na ivici ambisa, gde bi još jedan skoncentrisani ruski napad mogao da dovede do prodora u grad.

U severnom naselju Saltivka, uništeni su čitavi stambeni blokovi.

Oni koji su ostali nisu imali ni struje ni vode, a hranu su morali da kuvaju na svedenim vatrama paljenim na stepeništu.

Destroyed building in Saltivka, in northern Kharkiv - 29 April

Getty Images
Ruševine u Saltivki

Tulip blooms in a park in Kharkiv city centre, May 2022

Quentin Sommerville / BBC
Lale u parku u centru Harkova

Ali duh ruske pobede, koji je pohodio ovaj grad, sada je nestao.

Ove nedelje sedeo sam u centralnom gradskom parku, čije je trava bila uredno potkresana a njene cvetne leje rascvetale, i uživao u sladoledu iz kafića.

Grad je još uvek uglavnom pust, ali broj ruskih artiljerijskih napada opao je sa desetak dnevno na svega nekoliko.

Sirene za vazdušnu opasnost i dalje redovno zavijaju, ali više ne vlada osećaj da se Harkov nalazi na ivici katastrofe.

Kopnene trupe Vladimira Putina sada se potiskuju nazad ka granici.

Pobede kojoj se nadao taman za rusku proslavu 9. maja neće biti u Harkovu, što bi moglo dodatno da poremeti planove Moskve.

Ukrajinski prodor, za sada skroman, mogao bi da ima strateške posledice po ruski rat u Donbasu na jugoistoku, ugrožavajući linije snabdevanja okupatora.

Vozimo se na sever iz grada zajedno sa ukrajinskim snagama, uputivši se ka gradovima i selima koja sada čine novu liniju fronta.

Put je i dalje prekriven kraterima i potrošenim ruskim raketama.

Na obodima auto-puta nalaze se uništena ruska vozila i spaljeni kamioni, korišćeni za blokadu njihovog prvobitnog napada na Harkov.

With Ukrainian troops by a roadside to the north of Kharkiv, smoke visible in the distance

Darren Conway / BBC
Ukrajinski vojnici

Vozimo se brzo – komandant dobrovoljačke jedinice koji se nalazi za volanom drži svoju pušku uglavljenu u prostoru za noge.

„Obodi puta su minirani“, kaže on, dok se vozilo probija kroz mnoštvo blokada puteva i zamki za tenkove.

Atmosfera je sablasna – naše vozilo je jedino na putu.

Svesni smo da pošumljenim brdima ispred nas i dalje tumaraju ruski tenkovi i artiljerija.

Rat u Harkovu se promenio – to je sada igra jastreba i miševa, gde dronovi sa obe strane neprestano kruže i pokušavaju da izdvoje neprijateljske tenkove i topove, kako bi artiljerija mogla da ih uzmu na nišan.

Neprijateljski topovi prestali su da pucaju pre bukvalno pet minuta, kaže mi zamenik komandanta.

Uskoro će ponovo početi.

Prolazimo pored lansera ruske rakete „grad“ koji leži prevrnut u jarku, a potom zdesna pored smrskane zelene vojne lade sa ispisanim „Z“ na vratima.

„Rusko tajno oružje“, kaže komandant, na šta njegovi ljudi udaraju u smeh.

Blizu Ruske Lozove, tragovi paljevine na putu su sve što je ostalo od civilnog vozila koji je uništila ruska granata.

Olupina je uklonjena, ali je njen sadržaj ostao rasut svud po putu – roze ćebence ovde, malo odeće onde.

Veliki broj ljudi stradao je u napadu.

U selu se vide posledice borbe za kontrolu.

Njegove kuće su uništene u granatiranju, a neke građevine još gore.

Jednoj kući pored koje prolazimo urušen je krov, dok su jarkocrvene lale uredno poređane pred njenom ulaznom kapijom.

Ukrainian troops are reluctant to linger in the open

Darren Conway / BBC

Borbe su sada postale pokretljivije, a ljudi se ne zadržavaju dugo na otvorenom.

Oni brzo pretrčavaju otvorene prostore i preskaču zidove da bi izbegli rusku vatru iz šume, na manje od pola kilometra od njih.

Oni veruju da su se ruski borci povukli i da se uglavnom bore protiv ljudi iz separatističkog regiona Donbas.

Ali samo dan nakon što odlazimo, oni zarobljavaju još Rusa blizu fronta.

Odjednom moramo da se sakrijemo iza streljačkog zaklona, njihovoj prvoj liniji pred neprijateljem dok ruska artiljerija ponovo otvara vatru i granate počinju da nam zvižde iznad glava, padajući nekoliko sekundi kasnije sa druge strane sela.

Na protivtenkovskom položaju, protivtenkovske rakete džavelin koje su poslale SAD, zajedno sa verzijama koje su stigle od Britanaca, spremne su za upotrebu.

Ovu osmatračnicu čuvaju dva dobrovoljca, koji mi odgovaraju na francuskom.

Oni su Ukrajinci, ali su se borili u francuskoj Legiji stranaca.

Jedan mi kaže da je tamo služio tri godine, ali je zapravo dezertirao da bi se pridružio borbi za Ukrajinu.

To je verovatno ono oružje koje je Rusija potcenila – snagu ukrajinske solidarnosti.

Čak i pre nego što je počela da pristiže vojna pomoć sa Zapada, to je bilo ono što je učvrstilo ukrajinsku odbranu.

U grupi dobrovoljaca su ekonomista, biznismen, mehaničar i šampion reli trka.

Taking cover in a foxhole

Darren Conway / BBC
Vojnik u rovu

Upoznajem komandanta pred Dan pobede – koji Rusija i Ukrajina slave kao pobedu Sovjetskog Saveza nad nemačkim nacističkim režimom u Drugom svetskom ratu – i pitam ga šta taj dan predstavlja ove godine. On smatra da je praznik ukaljan.

„Ja sam rođen u Sovjetskom Savezu“, dodaje, pijuckajući sveže pripremljen čaj.

„Rusi, na moju veliku žalost, sve koriste kao oružje. Naše zajedničke datume, naš zajednički jezik, našu zajedničku veru. Rusi ne prezaju od upotrebe svih sredstava.

Zbog toga svi ovde sada mrze ruski jezik – čak je i ruski pesnik Aleksandar Puškin persona non grata – zato je naša Crkva podeljena, sve što ima veze sa Rusijom ovde je preimenovano.“

Raisu srećem nekoliko dana ranije, u njenom sivom kaputu i vunenoj kapi.

Ona stoji i pokušava da shvati razmere razaranja svog sela i kamena temeljaca vlastitog života – bliskosti Ukrajine sa Rusijom, na manje od sat vremena vožnje od Ruske Lozove.

Selo, sa hiljadu kuća koje se penju uz pošumljena brda, bilo je Raisin dom više od 30 godina.

Njeno lice je istačkano šrapnelima, ali ona kaže da ne oseća bol.

Kad je vojni bolničar pritisne, nevoljno priznaje da je boli prst.

Polovina prsta joj nedostaje.

Kada skine kaput, ispostavlja se da njena tanušna ruka ima otvorenu ranu na bicepsu.

„Isečena sam kao pileći file“, kaže ona.

„Možete li da izvadite šrapnel?“, pita Raisa.

Ona ne želi da ide u bolnicu, želi da se vrati kući. Ali bolničar joj kaže da će morati, da bi je ušili.

Možda zato što nije videla mnogo ljudi mesecima ili zbog prošlogodišnjeg moždanog udara, ali ona je tek sada povratila moć govora. Njena priča izvire sama od sebe.

Grupa vojnika se spontano okuplja oko nje.

„Kad sam se porađala, bilo je nas tri majke. Ja sam bila u sredini. Njih dve su vrištale. Ja sam ćutala. Uzela sam kraj moje košulje i stavila je u usta.

Na kraju sam je skroz izgrizla. Doktor mi je rekao da je bolje da vrištim. Ali ja sam rekla da nije važno da li vrištite ili ne. I dalje vas boli. I tako sam rodila sina. U tišini.“

Muškarci oko nje prave grimase kad im kaže da joj makazama odseku kožu koja visi. Jedan vojnik izgleda kao da mu je pozlilo.

Bolničar pokušava da je zakrpi. Dok se to dešava, ona se priseća sudbine njenog sela i imperije čijem je padu prisustvovala – njen dom i njena istorija ostali su u ruševinama.

Živela je u Sovjetskom Savezu u vreme kad su Rusija i Ukrajina bile neraskidivo povezane.

Sada su one smrtni neprijatelji.

Godinama je živela u Istočnoj Nemačkoj, gde je zatrudnela i vratila se u Ukrajinu da se porodi sama.

„Moj otac i Putinov otac su se zajedno borili protiv Hitlera, zar ne? Da li je to uopšte moguće? A sada se borimo jedni protiv drugih“, kaže ona.

„Bili smo dve najbliže zemlje. Ovo se nikad pre nije desilo. Tu su bili nemački okupatori, a sada je tu naš narod.“

Uvijenu u zavoj, nakon što joj je njena siva kapa ponovo nabijena na glavu, Raisu ispraćaju do kola koja je čekaju da je voze u bolnicu u Harkovu, gde će je primiti hirurg.

Većina ljudi iz sela se evakuiše, autobusi čekaju da prebace sve koji nemaju kola.

Ruska okupacija rascepila je selo na pola, i bukvalno i figurativno.

U podrumu jedne zgrade, u zatočeništvu je pet-šest meštana.

Sumnja se da su pomagali neprijatelju. Oči su im pokrivene, sa fantomkama koje su im zalepljene preko glava, a ruke su im vezane.

Među njima je bar jedna žena. Ostavljeni su sami u prostoriji, a potom odvedeni do službe bezbednosti na saslušanje.

Biće im pregledani telefoni i društvene mreže.

Residents of Ruska Lozova suspected of helping the Russians

Darren Conway / BBC

Na policijskim punktovima na ulazu u Harkov ispituje se svako ko dolazi iz oslobođenih oblasti, u potrazi za saboterima.

Kolaboracioniste čeka 15 godina zatvora ili doživotna robija ako se ispostavi da su njihova dela dovela do smrti Ukrajinaca.

Malo je verovatno da će Raisa oprostiti Rusiji za rane koje je pretrpela.

A sa svakom sledećom borbom, ljudi na prvoj liniji fronta raskidaju još veza koje su spajale ove dve zemlje pre invazije.

Ali operacija severno od Harkova još nije gotova i imala je visoku cenu.

To je samo jedan front u nečemu što izgleda kao da će biti dug rat.


Pogledajte video – Putinov govor na paradi povodom Dana pobede

Dan pobede: Šta je Putin poručio u govoru na Crvenom trgu
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari