govor

BBC/Michal Bialozej

Mnogi narodi prepoznaju da postoji tonalitet glasa koji je momentalno primamljiv, ali da li neki govornici imaju nepravednu prednost?

Francuzi ga zovu „voix de chambre à coucher„.

To je dubok, senzualan „glas spavaće sobe“ koji nekim govornicima daje moć zavođenja.

I to je savršeno objašnjivo.

Neki ljudi imaju objektivno privlačniji glas od drugih, a činjenica da su ova pravila gotovo univerzalna otkriva važan deo naše evolucione istorije.

Akcenti su jedan od načina na koji procenjujemo druge ljude.

Govornici atraktivnog glasa smatraju se kompetentnim, ljubaznim i pouzdanim.

Ovo zauzvrat proizvodi „halo efekat“ – gde dobre ljude smatramo privlačnijima.

Dakle, šta neke akcente čini atraktivnim?

Postoji vokalna osobina koja izgleda deluje kod svih, bez obzira odakle su.

„Bez obzira na kulturu, bilo koja žena koja dolazi iz Japana, Sjedinjenih Država, Francuske ili sa bilo kog mesta u svetu – više voli muškarce dubokog glasa“, kaže Melisa Barka-Defrada, istraživačica lingvistike sa Univerziteta u Monpeljeu.

Seksualna sklonost ka muškarcima sa dubokim glasovima zabeležena je kod autohtonih naroda od Amazona do Tanzanije i kod bezbroj drugih zapadnih i nezapadnih primera.

Ljudi duboke glasove povezuju sa lovačkim sposobnostima, uspehom u karijeri i snagom.

Političare sa dubljim glasovima ocenjujemo ozbiljnijima i prikladnijima, bez obzira na pol.

Veća je verovatnoća da će biti angažovani muški i ženski kandidati za posao sa nižom frekvencijom glasa.

Ako želite proći kao kompetentan govornik, isplati se spustiti se za oktavu ili dve.

Šta ovo naizgled univerzalno opredeljenje govori o tome kako procenjujemo karakter?

Postoje li izuzeci od pravila?

glas, govor

BBC/Michal Bialozej
Suptilne razlike u glasovima ljudi koje nam u deliću sekunde govore o njihovom zdravlju, društvenomm statusu i zanimanju

Visina glasova muškaraca i žena smanjuje se tokom adolescencije.

Ali možete predvideti, sa visokim stepenom tačnosti, kolika će visina muškog glasa biti tokom njihovog života na osnovu onoga kakva je bila u dobi od sedam godina.

Britanska TV serija, „Seven Up!„,koja je započela 1960-tih i pratila grupu dece na svakih sedam godina tokom celog života, obezbedila je Katarini Pisanski, bioakustičarki sa Univerziteta u Lionu i njenim koautorima uzorak na osnovu kojeg će moći meriti promene u našem glasu tokom vremena.

Visina glasa dečijeg pretpuberteta bila je dobar parametar za predviđanje njihove visine glasa u odrasloj dobi.

Znamo da je visina glasa povezana sa nivoom testosterona, što bi moglo biti važnije za romantični izbor, jer bi, sa evolucionog gledišta, jači muškarci bili seksualno poželjniji.

U slučaju tanzanijskih lovaca-sakupljača, duboki glas može delovati kao zamena za druge veštine kojima je potrebno više testosterona.

Visina glasa sama po sebi ne znači ništa, ali daje naslutiti koliko je govornik sposoban kao lovac, a samim tim i koliko će dobro obezbediti svoju decu i koliko veliku šansu će imati ta deca da prenesu svoje gene u budućnosti.

Nivo testosterona za odrasle muškarce određuje se izlaganjem majčinim androgenima (grupi hormona kojoj testosteron pripada) tokom osam do 24 nedelje trudnoće.

To sugeriše da je nešto što bi moglo igrati važnu ulogu u našem reproduktivnom uspehu uglavnom određeno od detinjstva i povezano sa prenatalnim nivoom hormona naših majki, kaže Pisanski.

Muške sklonosti prema ženama su malo složenije.

Dugo se smatralo da muškarci više vole žene sa visokim glasovima (koji bi se, ako glasovi vremenom postaju dublji, mogli ponašati kao zamena za mladost, a time i za broj budućih godina plodnosti).

Kada se gleda na čisto reproduktivni uspeh, muškarcu se isplati da pronađe ženu koja potencijalno može imati više dece.

Činjenica da se i žene smatraju kompetentnijima ako imaju dubok glas izaziva zanimljivu misao i za Pisanski i za Barka-Defradu: možemo li u pravom okruženju manipulisati svojim glasom kako bismo se prilagodili našim potrebama?

Kada kvalitetno razgovaramo sa nekim, skloni smo da prilagodimo visinu svog glasa prema njihovom – nešto što se naziva prozodijskim poravnanjem.

Ali kada nekoga smatramo privlačnim, dešava se suprotno.

Kod muškaraca, visina njihovog glasa opada, dok kod žena raste – što se poklapa sa našim rodnim stereotipima.

Što nekoga smatramo privlačnijim, to je veća razlika.

Možda se pitate kako se ova dva suprotna ponašanja odvijaju na ljubavnom sastanku – na sigurno dobrom sastanku, kada znak da nas neko privlači potiče iz dobrog razgovora?

Tokom sastanka, prozodijsko poravnanje dolazi i odlazi.

U trenucima zabavnog razgovora podudaramo se svojim glasovima, a u drugim momentima, kada želimo da pokažemo privlačnost, idemo u suprotnom smeru.

Takođe, žene uglavnom daju prednost dobrom razgovoru nad privlačnošću i obrnuto, kaže Pisanski.

Šta više, spuštanje ili podizanje visine glasa može biti znak koliko privlačimo svog partnera, ali čini i da nas druga osoba oseća kao privlačnije.

Svojim glasom možemo da manipulišemo drugima.

Izuzetak od ovog pravila je da se ponekad visina glasa žena smanjuje kada muškarca smatraju privlačnim – posebno ako je muškarac popularan kod drugih žena.

U scenariju brzih spojeva, neke žene su spustile glas na sastancima sa najpopularnijim muškarcima.

Poput naših političara, moglo bi biti da su i one pokušavale da deluju ozbiljnije i manje naivno od svojih konkurentkinja, sugeriše Pisanski, koja je vodila studiju.

govor, glas, testosteroni

BBC/Michal Bialozej
Što je dublji čovekov glas, to je viši nivo testosterona koji imaju, pa dubina glasa daje signale o čovekovom biološkom kvalitetu

Ovaj isti eksperiment za brze veze, sproveden na malom uzorku odraslih Francuza, otkrio je da muškarci takođe preferiraju žene sa dubljim glasom.

Pisanski kaže da bi to moglo biti indikativno za promenu ukusa jer dok muškarci traže ozbiljne, ambiciozne žene vođene karijerom.

„Možda žene sada pokušavaju da zvuče kao muškarci – kompetentnije ili dominantnije.

„Žene počinju da govore dublje“, kaže Pisanski.

„A možda, barem u nekim kulturama, muškarci žele i preferiraju žene koje odišu zrelošću i sposobnošću, a ne nužno mladošću i plodnošću.“

Barka-Defrada je saglasna, mada ističe da su ovi trendovi do sada viđeni samo kod odraslih Francuza.

„U Francuskoj, muškarci više vole žene sa dubljim glasom nego bilo gde drugde u svetu“, kaže ona.

Možda ipak postoji nešto u „glasu spavaće sobe“.

Možda, za razliku od ostatka sveta, Francuzi imaju malo drugačiji ukus kada su u pitanju akcenti.

Ili postoji samo nešto o Francuzima – i načinu na koji govore?

Njihov način se visoko kotira na anketama o nenaučnim akcentima. Barka-Defrada navodi da se govornici francuskog jezika više puće kako bi oblikovali reči, što bi se moglo smatrati atraktivnim.

Tea Lončar i Edi Škovrlj za BBC govore o prilogu koji je danima hit na internetu.
The British Broadcasting Corporation

Teškoća u posmatranju jezika, a ne specifičnih kvaliteta govora, je u tome što jezici takođe komuniciraju nacionalne stereotipe.

Oni koji nisu Francuzi možda već povezuju frankofone sa francuskim mekim moćima – njihovom hranom i vinom, Parizom, Azurnom obalom i svim romantičnim asocijacijama koja dolaze sa njima.

Za francuske domoroce, naravno, ove asocijacije su mnogo specifičnije za akcente.

Ali može li vam korišćenje akcenta pomoći da izgledate mlađe ili muževnije?

Ljudi imaju izvanredan vokalni opseg, ali takođe i dobru sposobnost otkrivanja varalica i nije ih lako prevariti, kaže Pisanski, pozivajući se na podatke iz još neobjavljene studije.

„Ako bismo mogli da varamo ljude u svakom trenutku sopstvenim glasovima, onda bi se čitav sistem komunikacije urušio“, kaže ona.

Želja da se ostavi utisak kompetentnosti mogla bi biti jedan od razloga za porast „glasovnih prženja“ među mladim Amerikankama, kaže Pisanski.

Glasovno prženje je situacija kada visina našeg glasa pada ispod prirodnog nivoa, stvarajući grub zvuk.

„Mislim da je to možda bio samo nusprodukt žena koje pokušavaju da govore dubljim, dominantnijim glasom, ali imamo biološka ograničenja koliko nisko možemo ići“, kaže Pisanski.

„I to je razlog zašto je glasovno prženje češće u ženskim glasovima nego kod muškaraca.

„Muškarci u osnovi mogu ići mnogo niže.“

„Iz onoga što znam o najnovijem radu, to zapravo ne čini da žena zvuči inteligentnije, bar iz nekoliko studija koje sam videla“, kaže ona.

Na primer, ako vam glas prenisko padne, vokalno prženje može naštetiti vašim mogućnostima za posao, možda zato što je gomila žena koje govore grubim glasovima kulturološki povezana sa neozbiljnošću, navode autori.

glas, govor

BBC/Michal Bialozej
Studije su pokazale da žene imaju tendenciju da smanjuju visinu glasa kada razgovaraju sa muškarcem koji im se čini privlačnim

Ako vam treba još jedan razlog da ne koristite akcenat, postoje dokazi da se isplati biti potpuno prosečan.

Smatra se da ljudi prosečnog izgleda i prosečnog glasa imaju više heterozigotnih glavnih kompleksa histokompatibilnosti (MHC).

Ovo je sekvenca DNK koja kodira proteine na ćelijskoj površini koji pomažu našem imunološkom sistemu da otkrije koje ćelije u našim telima pripadaju nama, a koje su autsajderi.

Ako to možemo učiniti, možemo brzo identifikovati patogene i uništiti ih.

Stoga su prosečni pojedinci u boljem položaju da prenesu korisne gene za zdrav imunološki sistem.

Takođe može biti da su osobe sa prosečnim glasom lakše razumljive, delom i zato što smo njima u proseku izloženi češće nego ljudima sa ekstremnim razlikama.

„Zaista nam se ne sviđa ono što ne znamo“, dodaje Barka-Defrada.

Veći deo ovog istraživanja, mogli biste primetiti, sproveden je na heteroseksualnim ljudima, delom i zato što evolutivni biolozi žele da pronađu objašnjenja za savremeno ljudsko ponašanje u selektivnim pritiscima kojima su bili izloženi naši preci.

Naše ženske pretkinje tražile bi muške osobine, kaže teorija, jer jači muškarci mogu bolje da se brinu o svojim porodicama, dok su muškarci tražili mlade žene koje imaju više godina za rađanje pred sobom.

Kada sam ovo prenela Pisanskoj, složila se da postoji pristrasnost prema proučavanju muških glasova.

Istraživanja provedena na homoseksualnim ljudima uglavnom su sagledavala muške preferencije – i okvirno su otkrile da homoseksualni muškarci imaju sličan ukus kao strejt žene.

U međuvremenu je sprovedeno malo istraživanja o LGBT + ženama.

Ove teorije se zasnivaju na čisto biološkim objašnjenjima poželjnosti.

Ali da li je to i danas relevantno?

Samo ako vam je najveća motivacija da se zabavljate sa nekim ko će vašoj deci dati dobre gene.

Za nas ostale, možda zadovoljstvo nađemo kod dobrog sagovornika.

Mnogi narodi prepoznaju da postoji tonalitet glasa koji je momentalno primamljiv, ali da li neki govornici imaju nepravednu prednost?


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari