Predsednik Donald Tramp

Getty Images
Presednik Tramp je najavio da vojna intervencija moguća u bliskoj budućnosti

Dok vlade Sjedinjenih Država i Velike Britanije nastavljaju razgovore o mogućem odgovoru na navodni napad hemijskim oružjem na Dumu u Siriji, postavlja se pitanje šta su ciljevi vojne intervencije?

Za Sjedinjene Države i njihove saveznike strateška prednost iznenadnog napada na sirijske vojne baze više ne postoji.

Sirijske snage su imale dva dana da izmeste avione i drugu vojnu opremu u ruske baze u Latakiji, Tartusu i Kmejmimu, gde će se biti pod zaštitom ruske vojske i njihoviog raketnog sistema S-400.

Sirijci su ispraznili svoje pešadijske baze i raselili ljudstvo u očekivanju zapadnog vojnog napada.

Bez sumnje, Rusi će štititi svoje baze u slučaju napada, tako da situacija na terenu nosi rizik sukoba supersila.

Dva najvažnija pitanja za zapadne vojne planere su šta u ovoj situaciji može da se postigne vojnom intervencijom i šta su strateške prednosti tog zahvata?

Pošto su sirijske snage upozorene, samim tim su raštrkane i pod ruskom zaštitom, napadi zapadnih sila će morati da ciljaju na postojeća vojna postrojenja – bombardujući piste, zgrade i opremu koja nije premeštena.

Napadi zapadnih sila će najverovatnije uništiti sirijsku vojnu komandu i kontrolni sistem, korišćenjem bombi koje rasturaju bunkere i bojevih glavi koje imaju sposobnost dubokog proboja. Očekuje se da će ovakvi napadi naneti ozbiljne gubitke vojnoj infrastrukturi koju je Sirija uspela da obnovi od 2015.

Ako se odluče za ambiciozniji pristup, koji je rizičniji, Sjedinjene Države mogu da se odluče da tokom dužeg vremenskog perioda bombarduju iste mete, čime onemogućavaju njihovo korišćenje i drže sirijske vojne avione u ruskim bazama – time se stvara neka vrsta „zone zabranjenih letova“ nad Sirijom, barem neko vreme.

Lansiranje parkete s bojni brod Porter u Mediteranu (7. april 2017)

EPA
U aprilu 2017, američke snage su lansirape 59 rakete na Šajrat vazdušnu bazu u odgovoru na prethodni napad

Prošle godine, kada su kao odgovor na korišćenje hemijskog oružja u Kan Šejkunu Sjedinjene Države napale Asadovu vazdušnu bazu Šajrat, piste su popravqene istog dana. Američke vojne snage su odlučne da se to ne ponovi, zbog čega se očekuje duža vazdušna kampanja usmerana na najvažnije vojne ciljeve.

Šta se ovim postiže strateški?

Sigurno je da civili u Siriji neće osetiti poboljšanje, nakon što su toliko propatili u napadima svoje vlade i mnoštva pobunjeničkih, terorističkih i gerilskih grupa, od kojih su se neke bavile zastrašivanjem ljudi, umesto borbom za njihove ciljeve.

Teško da će predsednik Asad popustiti u odluci da nastavi da drži zemlju pod svojom kontrolom.

Zašto onda rizikovati eskalaciju sukoba s Rusijom i mogućnost nesagledivih posledica koje su verovatne?

Sama po sebi, vojna sila nema nikakvog smisla. Ona mora da bude deo političke strategije i u ovom slučaju ta strategija mora da obuhvata pitanja šira od same Sirije. Tek onda može da ponudi kakvu-takvu nadu za sirijsko stanovništvo.

Prvi cilj je da se ne dozvoli „normalizacija“ korišćenja hemijskog oružja u bilo kom ratu.

Tabu protiv korišćenja je bio iznenađujuće jak još od kraja Prvog svetskog rata. Konvencija o hemijskom oružju iz 1933. je jedna od najefikasnijih mera protiv naoružavanja u modernoj istoriji. Sirija je potpisnica ovog sporazuma.

Predsednik Obama tvrdio je da će nepoštovanje ove konvencije predstavljati „crvenu liniju“, ali onda je odustao od tog principa. Uprkos čvrstom poricanju Asadove vlade, postoji mnoštvo dokaza da su sirijske snage, uz odobravanje ruske strane, koristile hemijsko oružje protiv svog stanovništva od tada pa nadalje.

Mnogi zapadni političari veruju, uz sve moralne nedoumice koju nosi ova situacija, da ne mogu da nastave da se ponašaju pasivno. To je postao test za međunarodni pravni poredak, koji inače trpi oštre napade sa više strana.

Dete dobija terapiju u bolnici nakon navodnog napada hemijskim oružjem (7. april 2018)

Reuters
Svetska zdravstvena organizacija zahteva „pun pristup“ Dumu kako bi se proverile tvrdnje o napadu hemijskim oružjem

Van toga, mnogi tvrde da bi efikasna vojna akcija predstavljala odluku zapadnih sila da se ponovo uključe u sukob na Bliskom Istoku u trenutku kada je taj region u dubokoj krizi.

Kampanja protiv takozvane Islamske država je oduvek bila geopolitička cirkuska predstava, a zapadni uticaj na situaciju koja se razvija od Libana do Jemena je značajno opao.

Naravno, zapadni lideri su nevoqni da se uključuju u taj sukob. Ali tokom trajanja borbe protiv Islamske države u kojoj nisu učestvovali, dogodilo se da o budućnosti regiona odlučuju Iran, Rusija i donekle Turska.

Trenutno se razmatra da li se dugoročni zapadni interesi bolje postižu uključivanjem u sukob ili njegovim ignorisanjem i prepuštanjem da ga kontrolišu druge sile.

Uspešna vojna kampanja može da ponudi nadu sirijskom stanovništvu da će predsednik Asad morati da pristane na pregovore, čime bi završetak rata doneo nešto humanije od svirepe pobede.

Korišćenje vojne sile nikada nije lako, ali može biti uspešno, samo ako je deo jasne i ostvarive političke strategije.


O tekstu

Ovaj tekst je BBC naručio od eksperta angažovanog u drugoj organizaciji.

Profesor Majkl Klark je viši istraživač u Kraljevskom institutu za studije bezbednosti i odbrane (RUSI) i pomoćni direktor Instituta za strateške studije.


Priredila Dženifer Klark

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari