Cargo ship with grain at sea

Getty Images

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija to je nazvao „sporazumom za svet“.

Govoreći u Istanbulu 22. jula, Antonio Gutereš izjavio je da će Crnomorska žitarska inicijativa doneti pomoć „najugroženijim ljudima na ivici gladi“.

Dogovor – postignut sa Rusijom i Ukrajinom prošlog meseca – omogućuje brodovima koji nose preko potrebne ukrajinske prehrambene proizvode da napuste crnomorske luke u ovoj zemlji prvi put od početka rata.

Mesec dana kasnije, i do sada je više od 50 brodova prihvatilo rizik i napustilo Ukrajinu – pomažući da se izveze više od 1,2 miliona tona žitarica i drugih prehrambenih namirnica.

Rat koji besni do sada nije uspeo da ih omete u tome i sve više i više brodova pridružuje se akciji.

Ali kuda ide sva ta hrana?

Dogovor za koji su UN energično tvrdile da je neophodan kako bi se sprečilo da milioni ljudi gladuju do sada je doneo samo vrlo skromne humanitarne koristi.

Na odredište je tek stigao prvi brod koji nosi pomoć u hrani u ime Svetskog programa za hranu (VFP).

Teretni brod Brejv komander nosi 23.000 tona pšenice namenjene ugroženim zajednicama u južnoj Etiopiji.

On je napustio ukrajinsku luku Pivdenj 16. avgusta i upravo je pristao u Džibutiju.

VHP ima drugi brod, MV Karterija, utovaren i spreman da ponese 37.500 tona pšenice u Jemen, gde je ona preko potrebna.

Zvaničnici agencije kažu da se nadaju da će uskoro uslediti i druge pošiljke.

Ali ovo su vrlo male količine.

VHP je 2021. podelio 4,4 miliona tona pomoći u hrani širom sveta. Dve trećine poteklo je iz Ukrajine.

Zvaničnici UN-a priznaju da su ovo tek skromni počeci, ali insistiraju da je važna šira slika.

„Morate da razdvojite ono što radimo od celokupne važnosti otvaranja ovih luka i zasipanja tržišta ovim izuzetnim količinama žitarica“, kaže Greg Barou, viši portparol Svetskog programa za hranu Ujedinjenih nacija.


Povratak ukrajinskih žitarica na međunarodno tržište svakako je donelo olakšanje širom sveta.

„To su dobre vesti za irsku poljoprivredu“, kaže Džon Bergin, komercijalni direktor R end H Hola, vodećeg irskog uvoznika žitarica za životinjsku prehranu.

Nejvi star, koji je nedavno stigao u Fojns na zapadnoj obali Irske natovaren sa 33.000 tona kukuruza, bio je dobrodošao prizor.

Teret je utovaren na brod 24. februara, onog dana kad je započela ruska invazija.

„Na tom brodu nalazilo se 28.000 tona onog jutra kad je izbio rat“, priseća se Bergin.

„Naš snabdevač nije uspeo da isplovi. Onda je luka minirana i ostao je zaglavljen.“

Rat je zaustavio vrhunac ukrajinskog period izvoza, koji traje od decembra do aprila.

Cene žitarica, koje su već skočile zbog pandemije korona virusa i suše u drugim zemljama, vinule su se u nebesa, ali su zato nedavno ponovo počele da padaju.

„Prosečna cena izvoza bila je 30-40 odsto viša nego pre početka sukoba“, kaže Alkeksandar Karavajcev, viši ekonomista iz Međunarodnog žitarskog saveta.

„Sada je osam odsto viša, tako da se značajno spustila.“

The cargo ship Razoni, carrying Ukrainian grain, in the Black Sea near Istanbul, Turkey in August

Reuters
Razoni u Crnom moru blizu Istanbula u avgustu

Do delimičnog pada cena došlo je i zbog sezonskog uticaja, budući da se žetva nastavlja na drugim mestima na severnoj hemisferi, ali psihiloški uticaj skidanja blokade sa jednog od najvećih svetskih proizvođača žitarica veoma je važan.

„To vraća deo sigurnosti na tržište“, kaže Bergin.

Dok se silosi za žitarice prazne a prethodno zatočeni brodovi oslobađaju, izvori iz industrije usuđuju se da se nadaju da ih čekaju bolji dani.

„Sve je veći optimizam da će poljoprivredni prinosi nastaviti da cirkulišu“, kaže portparola za Viteru, izvoznika žitarica i uljarica sa značajnim prisustvom u Ukrajini.

„Primećujemo sve veću spremnost vlasnika brodova da uplove u ukrajinske luke, što će se samo nastaviti ako prolaz bude ostao bezbedan.“

Ali koliko je veliko to „ako“?

Uprkos sporazumu postignutom u Istanbulu u julu, troškovi prevoza su i dalje skoro dvostruko viši nego što su bili pre rata, odslikavajući trajnu nervozu povodom potencijalnih opasnosti povezanih sa slanjem brodova u ratnu zonu.

Ta nervoza verovatno će sprečiti Ukrajinu da postigne ciljeve koji su joj neophodni da bi proizvela preko potrebne prihode za svoju poljuljanu ekonomiju.

„Oni žele da postignu pet miliona tona mesečno“, kaže Bridžet Diakun, reporterka za podatke Lojds lista.

„To zvuči ambiciozno.“

Za sada se čini da su manje transportne kompanije, od kojih su mnoge turske, spremne da prihvate rizik, dok mnogi od velikih svetskih igrača i dalje oklevaju.

„Oni samo žele da održe bezbednost broda i bezbednost posade kao svoj najveći prioritet“, kaže Nida Bakš, viša reporterka za tržište u Lojds listu.

„A ne mogu da garantuju da će biti bezbedni.“

Sat, međutim, otkucava.

Sporazum u čijem postizanju su posredovali UN i Turska važi samo 120 dana.

On može da se produži sredinom novembra, ali samo ako Rusija i Ukrajina pristanu na to.

Za UN, koja polaže mnogo nade u uspeh sporazuma, kad bi se on zaustavio posle samo četiri meseca, to bi bilo katastrofalno.

„Svet će imati problema ako se to tržište ponovo zatvori“, kaže Greg Barou iz VFP-a.

Sporazumi za žitarice obično se postižu na 18 meseci do dve godine unapred.

Budući da niko ne može da predvidi stanje u kom će se nalaziti ukrajinska privreda 2023-24, biće potrebno da prođe neko vreme pre nego što se taj nivo pouzdanja vrati.


I na kraju, šta se desilo sa Razonijem, prvim brodom koji je napustio Ukrajinu, praćenim velikim fanfarama, početkom avgusta?

UN-ova evidencija i dalje navodi status „tek treba da se odredi“ u vezi sa odredištem ovog broda, što je neprijatno priznanje da 26.000 tona kukuruza na ovom brodu nikad nije stiglo do njegove namenjene luke, Tripolija u Libanu.

Kad je prvobitni kupac odbio da prihvati isporuku, navodno kao razlog navodeći probleme sa kvalitetom robe, Razoni se dao u kružno putovanje po istočnom Mediteranu, najvećim delom vremena sa isključenim odašiljačem, nagovestivši nespremnost da bude praćen.

On je konačno istovario veći deo svog tereta u sirijskoj luci Tartus.

Nema ničeg nezakonitog u isporuci hrane Siriji niti neobičnog u tome što je brod u međuvremenu promenio pravac plobidbe.

Ali Razonijevo tajnovito putovanje pokazuje da u složenom svetu trgovine žitaricama ne možete uvek biti sigurni gde će pojedinačni tovari na kraju završiti.


Rusija i Ukrajina: Šta će biti sa jahtama koje su u vlasništvu ruskih oligarha
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari