Primer saobraćajne nesreće

SnapperSK
Tokom 2021. godine u 490 saobraćajnih nezgoda bilo je nastradalih

Dok je u Srbiji moguće izbeći kaznu zatvora čak i za saobraćajne nesreće u kojima ima poginulih, u Velikoj Britaniji bi počinioci najtežih dela na drumovima mogli da provedu ostatak života iza rešetaka.

Ta zemlja promenila je zakone tako da su maksimalne kazne namenjene onima koji pod dejstvom alkohola ili droga usmrte nekoga u saobraćaju.

Damir Okanović, pravnik i direktor Komiteta za bezbednost saobraćaja, kaže za BBC na srpskom da bi slična pravila trebalo primeniti i u Srbiji, u kojoj je najveća kazna za takva dela 12 godina zatvora.

„Kako biste kaznili nekoga ko pod dejstvom alkohola ili nasilničkom vožnjom dovede do situacije da autobus put đaka sleti sa puta i pogine 50 dece, na primer? Da li mislite da je 12 godina zatvora odgovarajuća kazna?“, pita se Okanović.

Prostor za napredak bezbednosti saobraćaja u Srbiji postoji, kazne bi mogle biti oštrije, ali one moraju „odgovarati delu, počiniocu i uslovima u kojima je ono učinjeno“, kaže Milan Vujanić, profesor Saobraćajnog fakulteta u penziji, za BBC na srpskom.

„Protiv sam toga da se u Srbiji uvodi doživotna kazna zatvora za dela u saobraćaju, već bih prvenstveno uveo trajno oduzimanje vozila i trajno oduzimanje dozvole počiniocima najtežih dela“, ističe ovaj stručnjak.

Tokom 2021. dogodila se 34.751 saobraćajna nesreća u Srbiji, a u 490 je bilo i nastradalih, pokazuju podaci sa sajta Ministarstva unutrašnjih poslova.

Broj saobraćajnih nezgoda se od 2007. prepolovio – bilo ih je tada ukupno 70.789, a 968 lica je nastradalo, navedeno je na sajtu javnog preduzeća Putevi Srbije.

Može li Srbija kao Velika Britanija i da li je to pravi put?

Britansko zakonodavstvo ne prepoznaje teška dela protiv bezbednosti saobraćaja, pa oni koji na putevima ove zemlje doprinesu stradanju drugih odgovaraju kao da su život tog lica oduzeli na bilo koji drugi način, objašnjava pravnik Damir Okanović.

„U anglosaksonskom pravosudnom sistemu ne prave razliku da li je neko iz nehata ubijen u lovu ili saobraćaju“, dodaje direktor Komiteta za bezbednost saobraćaja.

Nemanja Radović, saobraćajni inženjer, smatra da u Srbiji ima prostora za pooštravanje kazni, ali ne misli da je britanski način adekvatno rešenje.

„Generalno mislim da je naših dve do 12 godina mala kazna, smatram da ima prostora da ona bude povećana, ali svrha svake sankcije treba da bude korekcija i reintegracija čoveka u društvo.

„Doživotnom kaznom zatvora odustajemo od tog čoveka i poručujemo da nema načina za korekciju“, kaže Radović, koji je 11 godina predavao u Tehničkoj školi GSP u beogradskoj opštini Vračar.

Ni profesor Milan Vujanić rešenje za Srbiju ne vidi u uvođenju doživotne kazne zatvora za teška dela protiv bezbednosti saobraćaja, iako smatra da su britanski zakonodavci „izabrali kaznu i odvagali težinu dela prema onome što tamošnji narod ne može da prihvati i odustaće od činjenja takvih dela“.

„Smatram da je u Srbiji najbolja kazna oduzimanje vozačke dozvole i oduzimanje ljubimca (vozila)“, dodaje on.

Edukacija učesnika u saobraćaju i masovnije medijske kampanje bi mogle da budu deo strategije prevencije, a kao dobar primer takve prakse Vujanić navodi Japan.

„Najbezbednija zemlja po pitanju saobraćaja je Japan, a tamo postoji pravilo `što više krvi na ekranu, to manje na kolovozu` – kad god se dogodi neka teška nesreća, oni na televiziji prikažu detaljne snimke koje ljudi vide i neće tako lako napraviti takvo delo“, objašnjava.

Kakve su kazne u Srbiji i koji su nedostaci zakona?

Ukoliko učesnik u saobraćaju nepoštovanjem pravila ugrozi bezbednost drugih, a pritom njegova dela dovedu do smrti najmanje jedne osobe, može mu biti određena zatvorska kazna od dve do 12 godina, navodi se u Krivičnom zakoniku.

Do 2006. ova kazna iznosila je tri do 15 godina, ali je te godine ublažena.

Ova odredba se odnosi na one koji prestupe načine sa umišljajem i najviša je kazna za krivična dela počinjena u saobraćaju, dok se za takvo krivično delo iz nehata može provesti iza rešetaka od jedne do osam godina.

U sudskoj praksi u Srbiji se kao dela sa umišljajem tretiraju tri slučaja: ukoliko je vozač bio pod dejstvom alkohola, ako je prošao na crveno svetlo ili ako se radilo o veoma velikoj brzini, navodi Damir Okanović.

„Kao umišljaj se tretira dejstvo alkohola, bez obzira na to da li je 0.25 ili 2.25 promila; prolazak na crveno svetlo, bez obzira da li su od paljenja tog svetla prošle tri desetinke ili tri sekunde; i velika brzina, koja je uvedena kao izmena pre 25 godina“, objašnjava on.

Okanović smatra da, pored problema sa tumačenjem u pomenuta tri slučaja, postoje i druge okolnosti koje bi mogle ukazivati na krivično delo sa umišljajem, iako ga sudije svrstavaju u dela iz nehata.

Kao primer navodi smrt devetogodišnjeg dečaka u beogradskom naselju Karaburma jula 2021. godine, kada je vozač na pešačkom prelazu pretekao autobus, udario maloletnog pešaka i zatim pobegao.

„Vozač je u toj situaciji preticao autobus na mestu gde je to zabranjeno, vozio brzinom za koju je znao da se ne može zaustaviti i da će vozeći tom brzinom sigurno udariti, povrediti ili usmrtiti pešaka koji naiđe, a pristao je na to.

„Voleo bih da mi neko objasni kako je vozač tu počinio delo iz nehata“, priča Okanović.

Krivično delo je učinjeno iz nehata kada je učinilac bio svestan da svojom radnjom može učiniti delo, ali je olako držao da do toga neće doći ili da će to moći sprečiti, ili kad nije bio svestan da svojom radnjom može učiniti delo iako je prema okolnostima pod kojima je ono učinjeno i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svestan te mogućnosti, definisano je Krivičnim zakonikom.

Umišljaj je situacija u kojoj je učinilac svestan dela i hteo je da ga izvrši ili je bio svestan da može učiniti delo, pa je na to pristao, navodi se u istom aktu.

Automobil posle saobraćajne nesreće

Reuters

Teške nesreće i sudske presude u Srbiji

U Terazijskom tunelu u Beogradu, 1997, troje ljudi je stradalo, a još četvoro je bilo povređeno.

Tada su dvojica vozača automobila marke „porše“ i „BMV“ radi opklade igrali „srpski rulet“, odnosno trkali su se ulicama grada u ranim jutarnjim časovima, a u centru Beograda naleteli su na još dva vozila.

Spasoju Barišiću, vozaču poršea, određena je kazna od devet godina zatvora, dok vozač BMV-a nije pronađen i procesuiran, preneo je list Blic.

Pešaci su učestvovali u 2.584 saobraćajnih nesreća ili 7,44 odsto od ukupnog broja nezgoda tokom 2021. godine.

U „slučaju kantrimen“, kako su mediji nazvali incident na Brankovom mostu u Beogradu, vozač automobila mini kantrimen ubio je 21-godišnjeg Luku Jovanovića 2014. godine, a potom pobegao sa tog mesta, ne ukazavši pomoć Jovanoviću.

Treći osnovni sud u Beogradu osudio je 2015. počinioca Marka Milićeva na četiri godine i šest meseci zatvora za to delo, iako su iz tužilaštva zahtevali da kazna bude 10 godina zatvora.

Maloletna Andrea Bojanić stradala je 2013. u Ustaničkoj ulici u Beogradu, kada ju je automobilom udario Aleksandar Mitrović, sin Željka Mitrovića, vlasnika Pink televizije.

Mitrović je tada pobegao sa mesta nesreće, a drugostepenom presudom Apelacionog suda osuđen je na godinu dana kućnog pritvora i dve godine zabrane upravljanja automobilom, preneo je list Danas.

Jula prethodne godine u beogradskom naselju Karaburma stradao je devetogodišnji Stefan Balić, koga je vozač automobila udario na pešačkom prelazu, o čemu je izveštavao BBC na srpskom.

Komšije preminulog dečaka organizovale su i protest zbog toga što je vozač, koji je pobegao sa mesta nesreće, uhapšen, a onda pušten da se brani sa slobode.

Ubrzo je na žalbu tužilaštva sud preinačio odluku, a osumnjičenom je određen pritvor od 30 dana, izvestio je tada RTS.

Suđenje osumnjičenom Lazaru Galiću u Prvom osnovnom sudu u Beogradu više puta je odlagano, a počelo je 14. juna ove godine, prenosi portal B92.

Mesto na kom se dogodila nesreća na Karaburmi

Empics
Komšije su obeležile mesto na kojem je stradao devetogodišnji Stefan Balić

Jednu od najoštrijih kazni za krivična dela u saobraćaju u Srbiji u prethodnih nekoliko godina izrekao je Apelacioni sud u Nišu.

Vozač koji je usmrtio dvojicu pešaka na niškom Bulevaru Medijana u januaru 2022. godine osuđen je na šest godina zatvora pošto je Apelacioni sud umanjio prvobitnu kaznu od sedam godina zatvora, preneo je portal Južne vesti.

Maksimalna kazna za teško krivično delo iz nehata protiv bezbednosti saobraćaja izrečena je 2020. godine Milanu Zdravkoviću, vozaču autobusa kompanije Niš ekspres.

Zdravković je u decembru 2018. upravljao autobusom, koji se, prema tvrdnjama tužilaštva, nije zaustavio pred znakom stop ispred pružnog prelaza, zbog čega se sudario sa vozom.

Osam lica je poginulo, 27 bilo je povređeno, a vozaču je određena kazna od osam godina zatvora i još pet godina zabrane vožnje vozila D kategorije (autobus), preneo je list Danas.

Iz Ministarstva pravde i Prvog osnovnog suda u Beogradu do trenutka objavljivanja teksta BBC-ju na srpskom nisu dostavili podatke o najvišim izrečenim kaznama za teška dela protiv bezbednosti saobraćaja u Srbiji, koja su dovela do smrti najmanje jednog lica.

Kakvi su zakoni u drugim zemljama?

Krivični zakonik Crne Gore propisuje iste sankcije kao i srpski zakonik za teška dela protiv bezbednosti saobraćaja, pa one koji usmrte najmanje jedno lice čeka kazna zatvora do 12 godina.

Onaj ko ugrožavanjem bezbednosti saobraćaja dovede do smrti drugih u Hrvatskoj može biti osuđen na zatvorsku kaznu od tri do 15 godina, navodi se u Kaznenom zakonu te zemlje.

Usled izmene Zakona o policiji, zločinima, sudovima i presudama, koje su 2017. donesene u Velikoj Britaniji, a na snagu su stupile u junu ove godine, sudije će za one učesnike u saobraćaju, koji su usmrtili drugo lice opasnom vožnjom i upravljanjem pod uticajem alkohola i droga, moći da odrede doživotnu kaznu zatvora, o čemu je pisao BBC.

Ranije je maksimalna kazna zatvora za krivična dela u saobraćaju bila 14 godina, a sada će „kazne biti u skladu sa težinom zločina i patnji koju takvi vozači prouzrokuju“, rekli su iz britanske vlade.

Prema italijanskom zakonu usvojenom 2016. godine, maksimalna kazna za ubistvo drugog učesnika u saobraćaju je osam do 12 godina zatvora, a ona se određuje vozačima koji to delo počine pod uticajem alkohola i psihoaktivnih supstanci.

Saobraćajna gužva na autoputu u Kaliforniji

Getty Creative/MCCAIG
U Americi su pronašli način da motivišu vozače da poštuju propise merama poput oduzimanja vozila za teška dela koja se ponavljaju, kaže profesor Milan Vujanić

U Sjedinjenim Američkim Državama dužina zatvorske kazne za neko delo varira u zavisnosti od zakona u svakoj od 52 savezne države te zemlje, ali profesor Milan Vujanić ukazuje na još neke represivne mere kojima se obezbeđuje efikasnija prevencija saobraćajnih nesreća.

„U Americi, gde se privatno vlasništvo veoma vrednuje i poštuje, oduzima vam se vozilo ako, na primer, vozite pod uticajem alkohola, a da su vam prethodno oduzeli dozvolu zbog istog razloga.

„Pronašli su način da motivišu ljude da poštuju pravila, pošto bi tamo ljudi radije prihvatili zabranu vožnje od mesec dana, nego da plate 100 dolara, dok je u Srbiji drugačije i verujem da bi ovde većina ljudi platila kaznu i zadržala dozvolu“, smatra Vujanić.


Možda će vas zanimati i ova priča:

Saobraćaj i tehnologija: Put do posla letećim automobilom
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari