Putnik razmatra opcije čekajući voz koji ne dolazi

Reuters
Železnički saobraćaj se odvija redovno četiri dana u nedelji

Železnički saobraćaj u Francuskoj je u velikom zastoju zbog štrajkova protiv reformi koje sprovodi predsednik Emanuel Makron.

Početak štrajkova nazvan je „crnim petkom“. Štrajkovi trajz već tri meseca, a železnički saobraćaj nesmetano funkcioniše samo tri dana u nedelji.

Radnici državne železničke kompanije predvode štrajk, iako su i zaposleni u sektorima energetike i komunalnih usluga takođe ugroženi merama reformi.

Štrajkovi su najveći izazov za Makrona od kada je izabran za predsednika prošlog maja.

Koji su efekti štrajka?

Gužva na železničkoj stanici

EPA
Gužve na stanicama traju već neko vreme

Železnički saobraćaj je u ozbiljnom zastoju. Skoro polovina radnika železnice štrajkuje.

Od osam brzih vozova, izvestan je polazak samo jednog, kao i u regionalnom sistemu prevoza.

I gradski vozovi u Parizu ne polaze po standardnom rasporedu, te su gradski autobusi prebukirani. Stanice sa kojih polaze retki vozovi čiji broj polazaka nije promenjen su pune ljudi, dok su one sa kojih su vožnje otkazane potpuno prazne.

Na sajtu koji nadgleda gužve u saobraćaju zabeleženo je da su za vreme špica kolone automobila duge i do 420 kilometara.

Ni međunarodni saobraćaj se ne odvija neometano. Vozovi do Belgije, Holandije i Nemačke saobraćaju gotovo neometano, međutim, vozovi ne idu ka Španiji, Švajcarskoj i Italiji.

Radnici avio kompanije Er Frans, koji zahtevaju povišicu zarade od šest odsto, štrajkuju već četvrti dan. Otkazana je četvrtina letova.

Sindikati su pozvali đubretare da zahtevaju stvaranje nacionalnog komunalnog centra i bolje uslove penzionisanja. Zaposleni u komunalnim službama su blokirali rad nekoliko postrojenja za preradu otpada.

Zaposleni u sektoru energetike takođe štrajkujz zahtevajući, između ostalog, prestanak liberalizacije tržišta.

Štrajkovima su se pridružili i studenti koji protestuju zbog novouvedenih pravila koja su pooštrila kriterijume za upis na fakultete.


Da li Makron može da se suoči sa štrajkačima?

Analiza Hjua Šefilda, BBC Pariz

Predsednik Makron može da bude optimističan iz tri razloga:

Prvo, za razliku od poslednjih masovnih štrajkova 1995. godine, vlada je ovaj put bila jasna kada su reforme u pitanju. Ni sindikati ni javnost ne mogu da kažu da su reforme neočekivane. One su jasan deo programa koji je Makronu i doneo mandat.

Drugo, sindikati imaju manje podrške nego što je to ranije bio slučaj. Kvalitet železničkog saobraćaja je lošiji i to ljudima ostavlja prostora da ovaj put podrže reforme.

Treće, građanima su na raspolaganju nove mogućnosti kada je prevoz pitanju, što olakava prevazilaženje trenutne situacije.

Imajući sve to u vidu, narednih par nedelja predstavljaće izazov za vladu. Ljudi će biti nervozni, svakodnevni život neće biti lak. Jedan pogrešan korak vlasti i javnost lako može ponovo da podrži štrajkače.


Zašto radnici štrajkuju?

Iako članovi sindikata rade u dobrim uslovima, uključujući automatsko godišnje povećanje plate, rano penzionisanje, 28 dana godišnjeg odmora i besplatne karte za železnički saobraćaj za celu porodicu, kažu da je štrajk više od borbe za bolje ulova za rad, već i test snage sindikata.

U Francuskoj je svega 11 odsto radnika učlanjeno u neki od sindikata, što je ispod evropskog proseka. Međutim, njihov ekonomski i politički uticaj je prilično jak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari