Iden Haus, nada za trans osobe koje beže od nasilja for trans people

Shali Reddy

Dva trans Amerikanke u Holandiji postale su vitalni izvor pomoći za trans osobe u opasnosti širom sveta.

Radeći sa više nego skromnim budžetom, često trošeći vlastiti novac, one se sada nadaju da će moći da pretvore jednu kuću u Keniji u prihvatilište za sve koji beže od nasilja.

Sve poruke koje stignu u inboks „Trans reksjua“ En Ogborn su jedinstvene, ali ova je bila posebno neobična.

Prijatelj prijatelja sreo je osam mladih trans žena u Mombasi koje se nalaze u očajničkoj situaciji.

Smeštene su u „jednosobnoj pritvorskoj ćeliji“, kako je on to opisao, i rizikuju da budu napadnute ako izađu napolje.

Ponestaje im hrane.

Da li En može da im pomogne?

Sedeći u svom stanu u Holandiji, En se odmah setila trans žene koju poznaje u Keniji po imenu Nuru (nije joj pravo ime).

Prošlo je šest meseci otkako su En i njena cimerka pomogle Nuru, kad je morala da pronađe zajednicu trans osoba u Mombasi kojoj bi mogla da se priključi.

Ali Nuruin slučaj je bio jednostavniji, tragična priča koju „Trans reskju“ prečesto sluša.

Nuru (26) je znala da je transrodna od malih nogu.

„Uvek sam se družila sa devojčicama“, kaže ona.

Sve do puberteta, to nije predstavljalo nikakav problem, ali onda su ljudi u njenom selu postali sumnjičavi prema „feminiziranom mladiću“.

„Znala sam da sam dobro, da je sa mnom sve u redu“, kaže ona.

Ali njena porodica se nije slagala sa tim.

Pretukli su je i odveli kod vračare, koja je rekla da su na nju bačene čini.

Zbog toga je takva kakva je, rekla je vračara.


Pogledajte video: Trans Balkan u Beogradu

Trans Balkan u Beogradu
The British Broadcasting Corporation

Pre godinu dana Nuru je konačno uspela da pobegne.

Nekako je stigla do autobuske stanice i tu čekala.

Kad je naišao otvoreni kombi koji prevozi ugalj, uskočila je pozadi, iako nije imala pojma kuda ide.

Bila je spremna da ode bilo kuda.

Više sati kasnije, kad je kombi usporio, ugledala je otvoreno more i beli pesak Mombase.

Tamo je našla posao kao konobarica, ali kad su ljudi saznali da je trans, počeli su da joj prete i da je vređaju.

Prestravljena, Nuru je prestala da izlazi iz kuće.

Potom joj je jedna prijateljica predložila da stupi u kontakt sa En.

Beg na kombiju koji prevozi ugalj

Shali Reddy

Rođena i odrasla u SAD, En je bila glasna zagovornica trans prava još od kraja osamdesetih.

Željna da sazna iskustva rodno-diverzivnih osoba širom sveta, čak se i preselila u Indiju da bi živela sa zajednicom hidžri – grupom koja se često naziva indijskim „trećim polom“, koja u hinduističkom društvu postoji 2.000 godina.

U SAD, ona je gotovo odustala od aktivizma u vreme kad je Donald Tramp izabran za predsednika 2016. godine.

Gledajući kako predsednik preduzima korake za zabranu trans ljudima da rade u vojsci i da im ukine zaštitu na radnim mestima i u školama, En je postalo izuzetno neprijatno da živi u vlastitoj zemlji.

Ali procureli dopis američkog ministarstva zdravlja u kom se predlaže da se nečiji rod definiše kao pol koji im je dodeljen po rođenju, na osnovu njihovih genitalija, bio je kap koja je prelila čašu.

En se upoznala sa još jednom trans ženom po imenu Misti Hil koja se isto osećala kao i ona, i 2018. godine njih dve su napustile SAD.

En se preselila u Holandiju, a Misti u Irsku.

„Misti i ja smo rekla jedna drugoj: ‘Kad se izvučemo iz SAD, osnovaćemo organizaciju koja će pomoći drugima da izađu'“, kaže En.

U Holandiji, En je počela da živi sa drugom trans ženom, Dženi List, koja se pridružila inicijativi, a koju su odlučili da isprva nazovu „Trans emigrejt“.

Ruke na laptopu

Shali Reddy

Očekivali su da će dobijati pozive iz Severne Amerike i možda iz nekih zemalja Južne Amerike.

Ali, kako se vest proširila, poruke su počele da im pristižu iz čitavog sveta.

„Brzo smo naučile lekciju koliko je trans osoba zatočeno u svojim zemljama“, kaže En.

Sada preimenovane u „Trans reskju“, En i Dženi imaju svake nedelje oko četiri poziva za pomoć od trans muškaraca i žena.

(Misti danas i sama radi kao aktivistkinja u Irskoj.)

Mejlovi pristižu uglavnom iz Južne Amerike, sa Bliskog istoka i iz Severne Afrike.


Nasilje nad transrodnim osobama

  • Izveštaj Transdžender Evrope iz prošle godine naveo je da je 2021. godine u čitavom svetu ubijeno 375 transrodnih osoba, što je porast sa brojke od 350 iz 2020. godine – većina smrti (70 odsto) bila je u Centralnoj i Južnoj Americi, dok su prvi put prijavljeni slučajevi u Grčkoj, Kazahstanu i Malaviju
  • Većina žrtava bile su migrantske trans žene obojene kože ili seksualne radnice
  • U izveštaju Hjuman rajts voča iz 2021. godine kaže se da trans osobe u Egiptu, Libanu i Tunisu nemaju jasne puteve za obezbeđivanje priznanja svog roda, što povećava njihovu ugroženost od arbitrarnog hapšenja i diskriminacije u zdravstvu, smeštaju i zaposlenju

Iako je organizacija stekla status dobrotvorne i može da računa na pomoć desetine dobrovoljaca iz nekoliko zemalja, resursi su joj vrlo ograničeni.

„Stižemo do ljudi preko podzemne onlajn kvir mreže. Neko poznaje nekoga“, kaže En.

Dobrovoljci pažljivo osluškuju i osmatraju na terenu.

Ako čuju da je neka trans osoba u nevolji, kontaktiraju ženu u Amsterdamu koja će za njih organizovati bezbedan privremeni smeštaj.

En kaže da je tim uložio vlastitu životnu ušteđevinu u ovu operaciju, ali da mogu da priušte da fizički premeste u drugu zemlju samo delić onih koji ih kontaktiraju – do sada 15 ljudi.

„Bezbedno i legalno preseljenje je teško i sporo“, kaže En.

Ali u mnogim slučajevima oni ih premeštaju u okvirima njihovih zemalja.

Često se desi i da je onima koji ih zovu najpotrebnija informacija.

„Ponekad ljudi samo žele da znaju koje su im opcije na raspolaganju“, kaže ona.

„Radimo u zemljama u kojima su ljudi u bekstvu zato što je njihovo postojanje tamo protivzakonito.

„Mi smo služba od suštinske važnosti za trans osobe.“

Jedna od osoba kojoj je „Trans reskju“ pomogao je Nuru, organizujući njeno preseljenje na bezbednu lokaciju, i povezavši je sa drugim trans ženama u Keniji.

Nuru je pitala da li može da radi kao dobrovoljka za „Trans reskju“, tako da kad je En čula za probleme osam žena u Mombasi, znala je koga treba da pozove.

Nuru je bila srećna što može da uzvrati uslugom, ali nije bila pripremljena za ono što ju je sačekalo: osam žena naguranih u sićušnu sobu bez vazduha, kuvajući se na nemilosrdnoj vrelini Mombase.

„One su gorele“, kaže Nuru.

„Bile su istraumirane.“

Osam žena žive u jednoj sobi

Shali Reddy

Žene je tamo smestio čovek koji ih je zatekao na plaži i sažalio se na njih.

Očigledno su bile žrtve dugotrajnog fizičkog i seksualnog zlostavljanja od nekolicine drugih muškaraca.

Jedva da su imale hrane i spavale su sedećki u svojoj sobi, očajnički želeći da ostanu budne u slučaju da budu pronađene i napadnute.

Nuru je pozvala En i Dženi, koje su odmah organizovale njihovo premeštanje i obezbedile im novac za hranu i stanarinu.

Tragično, ali one i dalje nisu bile bezbedne na novoj lokaciji.

Pre samo nekoliko dana, dve od žena napala je grupa muškaraca dok su se šetale na plaži i jedna od njih je ubijena.

Za En ovo samo dodatno potcrtava potrebu za prihvatilište za trans osobe, Eden haus, koje bi bilo locirano u velikom kenijskom gradu.

To neće biti sklonište, kao tajne sigurne kuće koje je „Trans reskju“ koristio do sada, već prostrana građevina u kojoj se En nada da će trans osobe moći da žive otvoreno i bez straha.


Pogledajte video: Najstarija trans žena Sarajeva

Elena – najstarija trans žena Sarajeva
The British Broadcasting Corporation

Bića to prva kuća svoje vrste na svetu, kaže ona.

„Volele bismo da kuća postane institucija dovoljno velika da oko sebe formira neku vrstu mehura za prihvatanje trans osoba.

„Mi želimo da to bude mesto gde trans muškarci i trans žene iz drugih delova sveta mogu da dođu da žive.

„Ako budemo imali sigurnu kuću u Keniji, mogli bismo da prebacimo ljude sa istinski opasnih mesta na sigurno.“

Kuća je pronađena, sada je glavni zadatak pronaći 10.000 evra kako bi se ona kupila i da bi se izvršile osnovne prepravke.

Njeni prvi stanari biće sedam preživelih žena iz Mombase.

Ali ona će biti otvorena i za ljude iz svih krajeva sveta, kaže En, kao što su trans muškarci kojima su pomogle da pobegnu iz Saudijske Arabije ovog meseca, a koji su mogli biti ubijeni da su tamo ostali još malo duže.

Jednog dana En bi volela da može da obezbedi terapiju za sve kojima je potrebna, ali za sada je naglasak na fizičkom preživljavanju.

„Mi smo obični ljudi. Mi samo želimo da živimo svoje živote.“


Pogledajte video: Trans i inter ljudi Balkana na prvom zajedničkom maršu

Prvi Balkanski trans inter marš
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari