Romi u Beogradu i drugim gradovima Srbije ne mogu da ostvare osnovno pravo na zdravstvenu zaštitu, zato što vlada diskriminacija u našem zakonodavstvu, zaključak je održanog seminara u okviru projekta „Ostvarivanje prava Roma na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu“.


Dr Marta Sjeničić, predsednica Udruženja pravnika za medicinsko i zdravstveno pravo, ističe da je svaki grad u obavezi da odmah obezbedi ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu za Rome i druge pripadnike neromskih manjina bez obzira da li imaju stalno mesto boravka odnosno da li su registrovani osiguranici.

– Više nevladinih organizacija je osudilo gradsku vlast u Beogradu zbog raseljavanja Roma iz neformalnih naselja u kontejnerska koja su veoma udaljena od socijalne i zdravstvene zaštite. Situacija je još teža samim tim, što po Pravilniku o načinu i postupku ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, svaka osoba romske nacionalnosti teško može administrativno ili finansijski da dostavi sva potrebna dokumenta koja se od njih zahtevaju, jer njih skoro 7.000 nije upisano u matične knjige rođenih, što ih čini pravno „nevidljivim“ – objašnjava Sjeničićeva.

Ona još dodaje da se u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu Romi mogu susresti sa različitim oblicima diskriminacije.

– Direktna se obično ispoljava u situacijama kada zdravstveni radnik odbija da pruži pomoć licu romske nacionalnosti. U ovo ulazi i verbalno nasilje i degradirajući tretman. Pružanje pomoći i rešavanje administrativnih stvari odbijaju i neki Centri za socijalni rad. Indirektna se ispoljava najčešće posredstvom tzv. „neutralnog“ zakonodavstva, kroz politiku i praksu- kaže Sjeničićeva.

Pored problema zdravstvenih knjižica, koje ne mogu da se izdaju ako nemaju prijavljeno prebivalište, drugi problem predstavlja i ekonomska pristupačnost, koja podrazumeva da zdravstvene ustanove, proizvodi i usluge moraju biti priuštive, ali u praksi to često nije tako.

– Romi koji nisu osigurani zbog nedostatka ličnih dokumenata, nemaju pristup lekovima koji se nalaze na listi Pravilnika o lekovima, iako spadaju u osetljive grupacije ljudi- ističe Marta Sjeničić.

Prema njenim rečima, svaki dom zdravlja bi trebao da ima neku određenu bazu podataka o romskoj populaciji koja posećuje ove zdravstvene ustanove.

– Sve što se tretira kao osetljiva grupacija ljudi trebalo bi finansirati iz budžeta zemlje i budžeta lokalnih samouprava, pre svega se misli na glavne gradske sektore. Izuzetno je važna saradnja između socijalnih službi na lokalnom nivou i vrhovnih državnih institucija – zaključuje Sjeničićeva.

Medijatorke

U cilju unapređenja zdravlja Roma, 2009. godine uspostavljena je mreža zdravstvenih medijatorki, 75 Romkinja angažovanih u domovima zdravlja, koje zajedno za zdravstvenim radnicima izlaze na teren i na taj način povećavaju dostupnost zdravstvene zaštite licima romske nacionalnosti, podižu nivo informisanosti i smanjuju nejednakost u zdravlju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari