U Beogradu živi oko 200 hiljada osoba sa raznim stepenom ivalidnosti. Veliki broj njih nema mogućnost redovnog školovanja, a o zaposlenju da i ne govorimo.
Prema rečima Jelene Milošević potpredsednice Udruženja distrofičara Beograda, ono je osnovano 1972. godine i okuplja ljude koji imaju mišićnu distrofiju i srodna oboljenja, trenutno broji oko 500 članova.

U Beogradu živi oko 200 hiljada osoba sa raznim stepenom ivalidnosti. Veliki broj njih nema mogućnost redovnog školovanja, a o zaposlenju da i ne govorimo.
Prema rečima Jelene Milošević potpredsednice Udruženja distrofičara Beograda, ono je osnovano 1972. godine i okuplja ljude koji imaju mišićnu distrofiju i srodna oboljenja, trenutno broji oko 500 članova.
– Mi smo organizacija koja štiti ljidska prava, trudimo se da ostanemo tradicionalni, ali i da prihvatimo moderne tokove društva rekla je Milošević. Ona dodaje da problema ima raznih, ali kada je reč o deci sa invaliditetom osnovni problem jeste nemogućnost redovnog školovanja. Prvenstveno, potreban je prevoz koji će takvu decu da doveze do škole. Pritom, većina škola nije adaptirana za njihove potrebe, tako da nisu u mogućnosti ni da stignu do učionica. Potrebna je saradnja odgovarajućih institucija i škola kako bi se toj deci omogućilo redovno školovanje naglasila je Milošević.
Problemi odraslih nisu ništa manji. Udruženje već duže vreme pruža podršku zakonu o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji. Taj zakon je urađen ali se čeka njegova realizacija. Uveden je kvotni sistem gde svaka firma mora da zaposli odgovarajući procenat ljudi sa ivaliditetom ili da uplaćuje deo svojih sredstava u određene fondove. Po rečima Jelene Milošević, stimulacije u državi postoje i svakoj od firmi, koja zaposli takvo lice, omogućene su olakšice i novčana sredstva. Međutim, sve se svodi na priču i podizanje svesti.
Trnsport invalida je delimično uređen. U okviru službe GSP ima preko 10 vozila koja su im dostupna, ali prednost imaju zaposleni, osobe koje idu na terapiju ili kod lekara. Što opet nije dovoljno u odnosu na potrebe i broj ljudi sa ivaliditetom.Grad je u poslednjih godina dosta radio i na arhitektonskim barijerama i rampama. Povećan je broj rampi, ali veliki broj nije prilagođen potrebama osoba sa ivaliditetom.
– U toku je projekat Servis personalnih asistenata, koji se odvija u četiri grada u Srbiji, pored Beograda u Leskovcu, Somboru i Jagodini. Prvi put počeo je da se realizuje 2003. godine, ali sa prekidima. Personalni asistent, asistira osobi sa ivaliditetom u svakodnevnim poslovima, ali problem je što je to pilot projekat koji traje do juna ove ogodine. Broj korisnika je mali, pravo na uslugu asistenta imaju samo 30 sati nedeljno ističe Milošević. Ona dodaje je to nedovoljno osobama koje nemaju nikakvu pomoć od strane roditelja ili srodnika koji bi brinuli o njima.
Milošević podseća da je udruženje u toku prošle godine sprovelo mini projekat „Ako si u srcu džin, nije važno što si mali“, koji obuhvatio učenike i nastavnike osnovnih škola sa Vračara u cilju promovisanja inkluzivnog obrazovanja. A nade su da će se i ove godine nastaviti sa istim projektom, koji će obuhvatiti veći broj opština na teritoriji Beograda, za koji se čeka odobrenje od Ministarstva za rad i socijalnu politiku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari