Iako je sportski ples neuporedivo manje popularan od fudbala ili tenisa, pa je samim tim i manje novca u opticaju, poslednjih dana kroz medije se provlače priče o finansijskim malverzacijama prilikom transfera plesača iz jednog kluba u drugi.

Pri tom se pominju i sume do 20 hiljada evra koje neki klubovi traže na ime obeštećenja.

Ivica Došenovićiz Plesnog kluba „Natalija i Ivica“, čije ime se najčešće vezuje za jedan sporan transfer, kaže za Danas da su u pitanju neistine, ali da zna odakle je priča krenula.

– Radi se o mladiću u koga je klub tokom niza godina uložio mnogo besplatnog rada. On je imao više od 2.600 individualnih časova treninga bez nadoknade, a klub je snosio i troškove za više od 30 putovanja na takmičenja širom Evrope. Kada je promenio partnerku, bez znanja i ispisnice kluba, prešao je u drugi klub. Zahtevali smo da se ispoštuje procedura, jer bez ispisnice igračne može da se registruje u drugi klub, i isplati makar minimalna nadoknada. Ali, sve što smo dobili jesu samo pretnje – kaže Došenović. On dodaje da je problem nastao zato što je partnerka pomenutog mladića ćerka visokog državnog funkcionera, koji je u celu priču upleo i „državni aparat“.

– Mesec i po dana kroz Plesni klub „Natalija i Ivica“ vršljala je finansijska policija. Naravno da ništa nisu pronašli, jer smo uvek pošteno radili. Dečak, koji nije maloletan, kako se negde navodi, u međuvremenu je dobio ispisnicu, ali medijska kampanja protiv nas i dalje se vodi. Nazivaju nas „trgovcima maloletnom decom“ a mi i dalje, u očajnim finansijskim uslovima, učimo decu da plešu i stvaramo od njih državne prvake, a da pri tom nikada nismo potpisali nijedan ugovor – dodaje Došenović.

Sportski ples nije toliko atraktivan sport, pa samim tim ni interesantan državi i sponzorima, tako da troškove finansiranja uglavnom snose klubovi ili roditelji. Dragan Radovanović, predsednik plesnog kluba Vračar, kaže za Danas da transferi plesača o kojima se govori praktično i ne postoje, kao i da ovaj plesni klub u proteklih 15 godina nije potpisao nijedan ugovor sa nekim plesačem.

– Ugovor se sklapa jedino kada klub prepozna veliki talenat u nekom igraču, a on nema finansijske mogućnosti da plati troškove profesionalnog bavljenja plesom. U tom ugovoru sklopljenom sa roditeljima, jasno se preciziraju obaveze kluba prema detetu, kao što su dodatni časovi, nabavka izuzetno skupih kostima i rekvizita i plaćena putovanja na inostrana takmičenja. Pošto nam se uloženo nije vratilo, jer smo za deset godina održali više od 10.000 besplatnih časova sa talentima koji nisu ostvarili viđenije rezultate, prestali smo sa praksom finansiranja, a samim tim i sklapanja ugovora sa igračima – kaže Radovanović.

– Prema pravilniku Saveza, klub na ime obeštećenja može od igrača da naplati sumu u iznosu najviše dve članarine, što u praksi znači tri do četirir hiljade dinara. To je zaista mala suma u odnosu na godine uloženog novca i rada – zaključuje Radovanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari