U Karađorđevoj ulici broj 48 nalazi se jedan od najveličanstvenijih objekata u Beogradu koji je sagrađen između 1905. i 1907. godine. Sagrađena je kao upravno-poslovni objekat Beogradske zadruge, prvog srpskog društva za osiguranje osnovanog 1882. godine. Na samoj zgradi upravo piše „Odeljenje za bankarstvo osnovano 1882“, a mnogi smatraju da je ovo bila prva prava banka u tadašnjoj Srbiji. Ovo zdanje, i nakon više od 100 godina postojanja, ostalo je poznato kao zgrada Beogradske zadruge.

Naručilac objekta bilo je Srpsko osiguravajuće društvo, a planove za izgradnju uradili su arhitekti Andra Stevanović i Nikola Nestorović. Preduzimači radova bili su čuvena braća Štok, Adolf i Jovan. Zgrada je zidana pod patronatom Luke Ćelovića Trebinjca, koji je do smrti bio njen direktor i većinski vlasnik. Podignuta je na mestu nekadašnje Male pijace, pa su je mnogi građani nazivali upravo „Mali pijac“. Sastoji se od podruma, prizemlja i sprata. Od ostalih značajnih imena treba spomenuti i da je plastičnu dekoraciju na fasadi uradio likorezac Franjo Valdman, autori slikarskih radova glavnog ulaza su Bora Kovačevići Andrija Domeniko, dok su slikarije na staklu delo R. Markovića. Stil same zgrade pripada eklekticizmu sa dosta secesionističkih elemenata, a korišćene su najmodernije tehnike i materijali, od armiranog betona do dekoracija u veštačkom kamenu. Enterijer ovog zdanja ukrašava grupna kompozicija „Afrodita sa dva Amora“.

Sve do Drugog svetskog rata zgrada je pripadala akcionarskom društvu Beogradska zadruga. U posleratnom periodu, međutim, u nju se useljavaju mnoge ustanove i delatnosti za koje nije bila namenjena kada je građena. Najviše se u njoj, pak, zadržao Geološki zavod ili Institut za hidrotehnička i geološka istraživanja. Ovaj zavod je kasnije iseljen iz zgrade u Karađorđevoj 48. Prema predlogu Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda zdanje Beogradske zadruge namenjeno je za zadužbinu sveukupnog stvaralaštva Srba u svetu.

U zgradi se nekada nalazila i predivna svečana sala sa mermernim stubovima i zidovima od ogromnih crvenih granitnih ploča, prošaranih belo-žutim tonovima. Međutim, vremenom ova sala bila je prefarbana u sivu boju i time je izgubila svoj prvobitni izgled. Početkom devedesetih godina arhitekta Zoran Jakovljevićiz Zavoda za zaštitu spomenika kulture izvršio je restauraciju enterijera. Povodom stogodišnjice postojanja, zgrada je ušla i u Nacionalni investicioni plan za kompletnu adaptaciju, a njena namena još nije odlučena.

Zgrada Beogradske zadruge nalazi se i pod zaštitom, od kada je 1966. godine proglašena za kulturno dobro od velikog značaja.

Fond Beogradske zadruge

Godine 1882. osnovan je mali novčani zavod za štednju i ispomoćsitnim trgovcima, zanatlijama i sirotinji Beogradske zadruge. Članstvo, odnosno deoničarstvo, sticalo se uplatom od jednog dinara nedeljno, tako da je to postalo narodna štedionica u pravom smislu reči. Zadruga se bavila i osiguranjem privatnih i državnih objekata, a vremenom je postala tako snažna da je davala i zajmove beogradskoj opštini i državi. Takođe, zadruga je imala i filijale u Solunu i u Skoplju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari