Već 21 godinu na sudu za svoj deo dvorišta 1Foto: Sporno dvorište

Beograđanin Slobodan Nikolić sa Karaburme vodi sudski proces već 21 godinu, kako bi dobio polovinu dvorišta koja mu pripada kao nasledstvo, ali i posle presuda u njegovu korist Apelacioni sud, iz nepoznatih razloga, slučaj je vratio na početak.

Iako je situacija „čista“ i naizgled jednostavna, a Slobodan ima svu neophodnu dokumentaciju i dozvole, sada je prinuđen da pravdu traži na Ustavnom sudu, jer su sve odluke nižih sudova u njegovu korist, u dva navrata poništene.

Naime, Nikolić je još 1989. sa rođenom sestrom nasledio po polovinu kuće, pomoćnog objekta i dvorišta, ali je kroz dve godine izvršena deoba samo objekata, dok dvorište nije podeljeno, već su samo naznačeni različiti ulazi, jer je stambena zgrada na uglu dve ulice. Nikolićeva sestra je stan izdavala, dok ga nije konačno i prodala 1997, bez mogućnosti da on iskoristi pravo preče kupovine, koje je imao, s obzirom da se radi o jednom knjižnom telu koje je podeljeno na posebne delove, a koji nemaju potrebne upotrebne i građevinske dozvole. Ipak, nova vlasnica bez obzira na to što nedostaje potreban uslov za uknjižbu, prenosi apsolutna prava na sebe i upisuje svoj deo kuće u zemljišne knjige, što je, tvrdi Nikolić, po važećem zakonu o zemljišnim knjigama, bilo nemoguće uraditi.

– S obzirom da je nova vlasnica koristila veći deo dvorišta, čak tri petine, što su utvrdili i sudski veštaci, pokrenuo sam 1999. vanparnični postupak pred tada Prvim opštinskim sudom, za takozvani način uređenja i korišćenja dvorišta. Posle 25 sudskih rasprava i promene pet sudija, predmet je okončan 2007, u moju korist, kada odluka postaje pravosnažna i izvršna. Žalba tužene na to rešenje je odbijena, a okružni sud je doneo odluku da svako plaća svoje sudske troškove – priča Nikolić.

Međutim, kada je podnet zahtev Četvrtom opštinskom sudu da se ta odluka i izvrši, tadašnji Četvrti opštinski sud ga odbija, sa obrazloženjem da mora da pokrene poseban postupak, takozvanu „činidbu uređenja“, što je Nikolić i uradio 2008. godine. Na presudu je čekao do 2014, kada je prihvaćeno prvobitno rešenje Prvog opštinskog suda, gde je i veštačenje potvrdilo da Nikolić koristi dve petine dvorišta, odnosno 43 kvadrata manje nego što treba. Tužena se na to rešenje nije žalila, a Apelacioni sud odbio je tri Nikolićeva zahteva: da se razdvoje vodovod i kanalizacija, da se odvodnjavanje uradi sa njenog ulaznog dela, kao i da se izmesti elektrokabl, koji je, prema Slobodanovim rečima, postavljen na veoma malu i opasnu visinu. Preostale dve tačke, apelacija vraća na ponovno odlučivanje prvom stepenu. Iako Prvi osnovni sud i ovaj put, 2016. godine sudi u Nikolićevu korist, Apelacioni sud prošle godine donosi konačnu presudu, gde poništava i preostale njegove zahteve.

– Apelacioni sud je preinačio odluku Prvog osnovnog suda i zanemario pravosnažno i izvršno rešenje iz 2007, presuda je puna nedoslednosti, a obrazloženja suda su nelogična, netačna i sumnjiva. Ne postoji dvojna kuća, kako je to navedeno, već je to jedna stambena zgrada, a moj deo je tek kada sam ga dozidao kuhinju, postao „jednosoban stan“. Takođe, netačno se navodi da nisam nabrojao razloge pomeranja granice dvorišta, jer sve stoji u podnesku koji sam predao sudu 2013, a pogrešno je navedeno i da ja tražim izmenu rešenja po kom je podeljeno dvorište, već samo njegovu realizaciju. Zanemareni su i nalazi geodete iz 2000. koji je ponudio rešenja za podelu dvorišta i sud to prihvatio. Napominjem i da sam postao vlasnik polovine dvorišta rešenjem Agencije za restituciju 2016, kao i da sam uredno legalizovao svoj deo objekta, što vlasnica drugog dela nije uradila – navodi Nikolić i objašnjava kako je tužena i zvanično promenila adresu kuće, da bi, kako tvrdi, manipulisala podacima i dodatno iskomplikovala slučaj, „jer jedno knjižno telo može imati samo jedan broj, a ukoliko postoji više ulaza, kućnom broju se dodaje indeks „kroz 1,2,3“ ili „kroz A, B, C…“. Te izmene uneo je Republički geodetski zavod, koji prema Nikoliću, nije imao zakonskog osnova da to uradi, i sa kojim je on takođe u sudskom sporu od 2000. godine, a nakon upravnog spora pred Opštinom Palilula koji je vodio, vraćena je stara adresa. Sve što navodi, kaže Nikolić, potvrđuje i Detaljni urbanistički plan iz 1992. gde je unet nacrt njegove parcele.

Uknjižbu bez dokumentacije i sporne odluke Apelacionog suda Nikolić objašnjava „stranačkom legitimacijom vladajuće partije“ vlasnice drugog dela kuće, što i navodi u dopisima koje je krajem godine poslao predsedniku republike, ministarki pravde Neli Kuburović, skupštinskom Odboru za pravosuđe i Visokom savetu sudstva. Kako navodi, na obraćanje za pomoć, dobio je samo formalne odgovore ili prebacivanje nadležnosti na druge institucije.

– Ne želim ništa tuđe, hoću samo ono što je moje, što mi pripada po naslednom pravu i pravosnažnoj sudskoj odluci – zaključuje Nikolić i dodaje da je žalbu napisao i Ustavnom sudu, ali da u njegovu odluku ne polaže previše nade.

I sudski troškovi na njegov račun

Nikolić je naveo da, osim što ne može da se izbori za ono što je njegovo, stalno trpi uvrede i pretnje vlasnice drugog dela kuće, te da sa njom od početka nije bilo dogovora. „Apelacionom sudu nije bilo dosta što je doneo ovako evidentno skandaloznu odluku, već je i sudske troškove prebacio na mene“, naveo je Nikolić i dodao da od svoje ionako skromne penzije sada mora u tu svrhu da isplati oko 150.000 dinara.

Činjenice na Nikolićevoj strani

– Na osnovu pravosnažnog rešenja Agencije za restituciju o vraćanju imovine ja sam postao vlasnik polovine dvorišta. Iz ovoga proizilazi da dvorište više nije zajednička stvar. DUP (Detaljni urbanistički plan) mesne zajednice Stara Karaburma, određuje mogućnosti korišćenja dvorišta u odnosu na zone stanovanja suprotno presudi Apelacionog suda. DUP takođe određuje zaštitne zone od pet metara kao i ograde i njihovu visinu od 1,2 metra, što je takođe suprotno presudi Apelacionog suda. Svi objekti koji se nalaze na uglu dveju ulica se vode sa adresnim podatkom na jednu ulicu. I to je u suprotnosti sa presudom Apelacionog suda. Dvojna zgrada na mojoj adresi ne postoji, kako je to naznačeno u presudi Apelacionog suda. I ovaj navod je izmišljen i tendenciozan. Da li ovakva presuda Apelacionog suda znači da je pravda isključivo u rukama vlasti? – iznosi argumente i pita Nikolić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari