Zadužbina turskog vezira srpskog porekla 1Foto: BC

U Gornjem gradu Beogradske tvrđave pokraj Dizdareve kapije nalazi se Česma Mehmed paše Sokolovića, kao jedina sačuvana zadužbina na našim prostorima, pored mosta na Drini u Višegradu, ovog turskog vezira srpskog porekla.

Iako se u literaturi kao godina izgradnje česme pominje uglavnom 1576, na natpisu koji se danas nalazi pokraj nje ispisana je 1578. godina.

Ovu česmu, među evropskim i turskim putnicima, pominje jedino Evlija Čelebi, kada opisuje Beograd u kome je boravio četiri puta. On ukazuje da je u rovu Unutrašnjeg grada – Narina, u blizini džamije sultana Sulejmana smeštena jedna česma „starog Mehmed paše Sokolovića“, na kojoj se nalazi natpis: „Dođi, moj bože, ako želiš da na ovom svetu piješ s rajskog izvora“. Ispod ovih reči ispisana je i godina 1597/1598. Kada govori o beogradskim česmama u daljem tekstu, Evlija ponovo spominje ovu česmu, ali navodeći drugi tekst natpisa i drugu godinu. Piše: „Ovu česmu obnovi dobrotvor Mehmed paša 1567/1577“.

Ova dva natpisa, međutim, pružaju dva suprotna podatka. Kako objašnjava doktor Marko Popović u tekstu u Godišnjaku grada Beograda, prvi natpis navodi da je česma podignuta dvadeset godina nakon smrti Mehmed paše, dok se godina u drugom odnosi na period pre smrti ovog turskog vezira. U ovom tekstu Popović piše da se može pretpostaviti da drugi natpis potiče zapravo sa Mehmed pašine česme, a da je prvi odgovarao nekoj drugoj beogradskoj česmi. Smatra se da je Evlija Čelebi napravio grešku u svom opisu grada. Isto tako, u drugom natpisu piše da Mehmed paša nije podigao ovu česmu, već da je obnovio neku već postojeću. Stanje objekta to ne potvrđuje, a postoji sličnost i sa dve carigradske česme, podignute kao zadužbine Mehmed paše Sokolovića.

U kasnijim spisima česma se pominje i kao „česma u koju je dovedena voda kroz cevi iz daljine od jednog sata“. U planovima sa kraja 18. veka, naznačena je u legendama kao „pokvarena vodovodna cisterna“ i fontana, dok se u 19. veku navodi kao rezervoar i lednica. Veruje se da je česma podignuta u vreme kada je postojao turski vodovod, te da je na taj način i snabdevana vodom. S obzirom na to da se nalazila u blizini džamije sultana Sulejmana, postoji i pretpostavka da je mogla da služi i za obredno umivanje. Ostaci ove džamije nisu istraženi niti otkriveni do sada, tako da ova pretpostavka nije ni potvrđena.

Mehmed pašina česma naslanjala se jednom stranom na rov, dok su ostale tri fasade bile slobodne. Slobodne strane imale su dekorativno obrađene fasade i lule za isticanje vode. U prvoj polovini 18. veka Austrijanci su izvršili rekonstrukciju Beogradske tvrđave, pa je česma delimično bila zatrpana. Otkopavanje česme, oslobađanje delova fasade i uređenje okolnog prostora izvršeno je 1938. godine. Česma je danas sačuvana u prilično izmenjenom stanju, a u celini je očuvano korito od kamenih ploča spojenih gvozdenim spojnicama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari