Zdanje koje se nalazi na Terazijama broj 34, poznato je kao Krsmanovićeva palata ili kuća, iako njen prvi vlasnik nije bio nijedan član porodice Krsmanović.

Ova zgrada podignuta je zapravo kao porodična kuća beogradskog trgovca Joce M. Markovića 1885. godine, a projektovao ju je u stilu akademizma arhitekta Jovan Ilkić, tada mladi službenik u Ministarstvu građevina. Inače, Ilkićje projektovao još nekoliko velelepnih građevina u samom centru grada, a među značajnijim su Narodna skupština, hotel „Moskva“ i Oficirski dom u Kralja Milana (SKC).

Tri godine nakon izgradnje kuća je, kao odbitak od dugoročnog duga kragujevačke kompanije „Marko O. Marković“, ustupljena poznatom trgovcu, izvozniku šljiva i uvozniku soli Aleksi Krsmanoviću. On je živeo u njoj sve do smrti 1914. godine, a zgradu, kao i čitavo imanje, zaveštao je srpskom narodu, odnosno poklonio ju je državi kao zadužbinu. Uz odobrenje kralja Aleksandra zadužbina je i zvanično osnovana 1924. godine sa ciljem da se od njenog prihoda podižu domovi za siročad po celoj zemlji, s obzirom na to da ovaj trgovac i njegova žena nisu imali dece.

Ovo zdanje u centru grada opisano je jednom kao „mali dvorac neobaroka i jedan od najlepših spomenika ove vrste u Srbiji“. U tom „dvorcu“ 1. decembra 1918. godine svečano je proglašeno ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u zajedničku državu Kraljevinu SHS. Tom prilikom ovde se uselio regent, kasnije kralj, Aleksandar I Karađorđevići tu mu je bilo sedište naredne četiri godine. Naime, gradski dvorovi tada su bili oštećeni u Prvom svetskom ratu i nisu mogli da se koriste, pa je za vreme njihove popravke za tu namenu služila kuća Alekse Krsmanovića. Nakon njegovog iseljenja do danas, zgrada je promenila nekoliko namena.

U godinama posle toga prostorije u ovom zdanju koristili su Autoklub, preduzeće za prikazivanje filmova Kleridžes, a u suterenu Mahmud Safikjurdli držao je radionicu i prodavnicu persijskih, smirenskih i kavkaskih tepiha. Od 1934. pa do Drugog svetskog rata ovde je bio smešten i Savez sokola Kraljevine Jugoslavije. Za vreme okupacije, međutim, objekat je služio kao luksuzna kantina osoblja nemačke uprave grada, da bi potom bio nacionalizovan i u njega smešten Omladinski dom Prvog rejona Beograda. Ipak, nakon rata zgrada je bila najviše poznata po tome što se u njoj tri decenije nalazio Protokol Državnog sekretarijata za inostrane poslove Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Diplomatski klub. Upravo iz tog razloga, ova građevina je nazivana „Zgrada protokola“. Godine 1979. Protokol je iseljen sa ovog mesta.

Kuća Krsmanovića proglašena je za spomenik kulture i najveća obnova, adaptacija i restauracija na njoj izvršena je 1987. godine. Tada je suteren uređen za Klub privrednika, potkrovlje za banku, dok je prizemlje namenjeno stalnoj postavci izložbe. Danas se u njoj nalaze i sedišta izvesnih kompanija.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari