Džem od šljiva i cene javnih preduzeća 1Foto: Freeimages/cierpki

Na kasi plaćam moj omiljeni džem od šljiva: 350 dinara, kaže blagajnica.

– Kako 350, kad je poskupeo džem?

– Nije poskupeo džem, tegle su poskupele.

Sledeći put platim 370 dinara, poskupele etikete. Onda 400 dinara, poskupeli poklopci za tegle, ali džem je još uvek po staroj ceni, najniže cene, objašnjava mi prodavac. A mogu li ja da kupim samo džem, pitam naivno. E to ne može, kaže šef, pa ovo vam je najniža cena u regionu.

Da, u tom stilu odgovaraju „nadležni“ na mnogobrojne dopise čitalaca koji se na ovom mestu obraćaju javnosti ukazujući na koji sve način ih pljačkaju javna preduzeća. Da, PLJAČKAJU nas beskrupolozno, mic po mic, uvodeći stalno nove stavke u svojim računima. Te stavke su male, ali oni koriste sistem velikih brojeva i ostvaruju neopravdane zarade. Onda, kad im ponestane novih ideja, sete se pa kažu: Struja nije poskupljivala dve godine, mora da poskupi. Jedan od osnovnih postulata u ekonomiji kaže: Ako ukupan iznos podelite sa količinom, dobićete jediničnu cenu proizvoda. Nekada se znalo: potrošio sam toliko KW, pomnoženo sa cenom za 1 KW, ukupno treba da platim toliko, a onda je počelo, „sve u interesu potrošača“: dnevna i noćna struja, pa u okviru toga ceo spektar obojenih zona itd.

Nedavno mi je prijatelj pokazao dokumentaciju: Sa suprugom je prešao u manji, tek izgrađen stan gde svaki radijator ima ugrađen kalorimetar. Pitao se zašto sada plaća više za grejanje nego u prethodnom većem a starom stanu. Kratak redosled događanja je:

1. Prvo smo sve troškove stana plaćali Gradskom stambenom.

2. Onda je kao posrednik stigao „Infostan“.

3. Pa JKP „Beogradske elektrane“ i na kraju:

4. Preduzeće za očitavanje i raspodelu potrošnje. Tako sada imate: četiri gen. direktora, četiri fin. direktora, pa minimum četiri sekretarice, četiri šefa knjigovodstva, četiri knjigovođe, veliki broj čitača brojila, službenih kola, vozača itd. Sve u cilju „smanjenja troškova grejanja“. A sada sledi „šlag na tortu – pardon, na račun“. Na računu, u stavci „gubici na prenosu“, za novembar 2012 god. ti gubici su bili 11,99% da bi u martu mesecu 2013. god. stigli do 90,95% !!! Žalbe su upućene: Komunalnoj inspekciji, Zaštitniku građana, Beogradskim elektranama, Ministarstvu energetike, i … ništa.

Bez centralnog grejanja to bi vam izgledalo ovako: Naručite i platite 10 tona uglja sa prevozom. Oni vam isporuče nešto manje od jedne tone uz obrazloženje: „Gubitak na prenosu“.

Svaki poljoprivredni proizvođač zna kako da napravi kalkulaciju cena. Kad vam izmeri kilogram krompira, neće vam reći: krompir 80 dinara, seno za mog konja 30 dinara, registracija traktora 100 din. Ukupno 210 din. Ali šta on zna, nije doktorirao ekonomiju na temu: Kako skuvati živu žabu a da vam ne iskoči iz lonca. Od takvih „Dr ekonomije“ očekujem sledeću „regulaciju“ cene mog džema od šljiva, sa početka ovog teksta, i novom stavkom, naučno potkrepljenom, „ekološko odlaganje koščica od šljiva“.

Autor je običan ekonomista u penziji

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari