Saša Nikašinović Budžeta za ovu godinu nema, odluka o privremenom finansiranju ističe poslednjih dana marta, ali nikakvih problema sa finansiranjem države nema, niti će ih biti. Za koji dan, kako je najavljeno, vlada će doneti novu odluku o privremenom finansiranju za naredna tri meseca.

Saša Nikašinović Budžeta za ovu godinu nema, odluka o privremenom finansiranju ističe poslednjih dana marta, ali nikakvih problema sa finansiranjem države nema, niti će ih biti. Za koji dan, kako je najavljeno, vlada će doneti novu odluku o privremenom finansiranju za naredna tri meseca. Penzioneri i oni čije plate zavise od budžeta ne moraju da brinu – isplate će i dalje biti redovne. To što je ovakva odluka nezakonita nikoga, izgleda, preterano ne brine. Važno je da političari dobro promešaju karte i sporazumeju se oko funkcija, a sitnice kao što su poštovanje zakonitosti mogu se zanemariti. Ako treba, privremeno finansiranje će se nastaviti i celu ovu godinu, a i izbori se mogu ponavljati i više puta.
Sada već stižu i jasna upozorenja da politička trgovina oko premijera i ministarskih mesta nanosi ozbiljnu štetu i državi i privredi i građanima, ali od tih upozorenja slaba vajda. Političari se češljaju, tako bi se mogla parafrazirati stara poslovica. Predsednik države Boris Tadić je, istina, nedavno izjavio da bi novu vladu trebalo formirati što pre, jer sa sadašnjom tehničkom vladom nemamo „puni kapacitet“ za razgovore o Kosovu. Materijalnu štetu nije pominjao. Premijer Vojislav Koštunica, koji je valjda od Miloševića naučio da treba što manje istupati u javnosti, nije rekao ni toliko. Ćuti i učvršćuje svoju poziciju ćutologa. Jedini koji je upozorio da će eventualna odluka o produženju privremenog finansiranja biti nelegalna i predložio da se sve to legalizuje donošenjem zakona bio je predsednik G-17 Plus Mlađan Dinkić. Može mu se, jer je u tim pregovorima on zapravo u najboljoj poziciji.
Makroekonomski rezultati iz prvog tromesečja ne potkrepljuju, doduše, strahovanja o ekonomskoj šteti koja nastaje zbog toga što nemamo praktično nikakvu smislenu ekonomsku politiku. Inflacija je i dalje niska. Biće verovatno još niža, jer je proleće nešto poranilo, pa cene zeleniša na pijaci već polako padaju. Kurs je stabilan i zahvaljujući monetarnoj politici Narodne banke Srbije i visokim deviznim rezervama, pa neke veće oscilacije u vrednosti dinara zasad ne treba očekivati. Po pravilu da dobra vest i nije neka vest, o tim dobrim rezultatima se gotovo i ne piše – objavi se tek poneka kratka informacija. Pisaće se kad stvari krenu naopako. A postaje sve jasnije da će biti i lošijih dana. Pravilo je u ekonomiji da ekonomske mere ne daju rezultate trenutno, nego tek za tri do pet meseci. Naravno, to važi i za odsustvo odgovarajućih mera. Zbog toga bismo sa nekim neprijatnijim pokazateljima od sadašnjih mogli da se suočimo – negde tokom leta.
U međuvremenu, ekonomija ipak dospeva na prve stranice novina, ali kroz afere i kritike dosadašnje ekonomske politike. Najveća je ona u Boru. U interesu javnosti je da se nejasnoće što pre razjasne, pogotovo ako u prodaji nije bilo ničeg sumnjivog. Valjda će taj ugovor o prodaji RTB Bor rumunskom Kupromu konačno ipak postati javan. To bi pomoglo da se stvari stave na svoje mesto i da Bor konačno počne da radi. Ako je, kao što kaže ministar Bubalo tu sve čisto, bez ijedne trunke magle – nema razloga da se ugovor krije zbog toga što je navodno poslovna tajna. Najvažnije je, ipak, da poteče bakar i da ljudi imaju posla.
Ne treba zaboraviti da je svojevremeno i oko prodaje Sartrida US Steelu bilo veoma mnogo zamerki i optužbi za korupciju. A bilo je bogami i štrajka radnika. Dogodilo se, međutim, da je smederevska železara u rukama Amerikanaca doživela preobražaj – od jednog od najvećih gubitaša u Srbiji postala je najveći izvoznik. Čelik je na izvoznoj listi zamenio nekad neprikosnovene maline. Bilo bi zaista lepo kada bi se sada i bakar približio čeliku.
Trebalo bi, međutim, razmisliti da li ima smisla to što je privatizacija u očekivanju nove vlade praktično stala. Prodaja RTB Bor je izuzetak, jer je ceo postupak započeo pre izbora, dakle u vreme kada je vlada Vojislava Koštunice bila prava vlada, a ne ova sa epitetom tehničke. Nastavak privatizacije, inače, ne bi bio prvi posao koji nije tehničke prirode, a vlada ga je ipak uradila. Ako joj je za nezakonitu odluku o produžetku privremenog finansiranja opravdanje u stilu Makijavelija da cilj opravdava sredstva, onda isto to opravdanje može da važi i za nastavak privatizacije velikih preduzeća.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari