Prof. dr Zoran Ivošević Ustavni sud razlikuje se od svih drugih sudova po tome što ne sudi na osnovu zakona, već – samim zakonima. Ako nađe da zakonske odredbe nisu u skladu sa Ustavom, on ih stavlja van snage. Tako se odnosi i prema odredbama podzakonskih i ostalih opštih akata, kad su u suprotnosti sa Ustavom i zakonom (u ovom drugom slučaju, sudi i na osnovu zakona).

Prof. dr Zoran Ivošević Ustavni sud razlikuje se od svih drugih sudova po tome što ne sudi na osnovu zakona, već – samim zakonima. Ako nađe da zakonske odredbe nisu u skladu sa Ustavom, on ih stavlja van snage. Tako se odnosi i prema odredbama podzakonskih i ostalih opštih akata, kad su u suprotnosti sa Ustavom i zakonom (u ovom drugom slučaju, sudi i na osnovu zakona).
Već i zbog ovoga, od Ustavnog suda se očekuje da vazda postupa saglasno Ustavu i zakonima. Međutim, taj sud već više meseci – uopšte ne postupa. Prestao je da radi, kao da je ukinut. A nije. Štaviše, njegova nadležnost je novim ustavom znatno proširena, tako da sada može da odlučuje i o: usklađenosti ratifikovanih međunarodnih ugovora sa Ustavom, ustavnosti zakona pre njegovog stupanja na snagu, povredi Ustava u postupku razrešenja predsednika Republike, zabrani verskih zajednica, ustavnoj žalbi, kao i žalbama – protiv odluka Narodne skupštine o potvrđivanju poslaničkih mandata, protiv odluka Visokog saveta sudstva o prestanku sudijske funkcije i drugim pitanjima predviđenim zakonom, protiv odluka Državnog veća tužilaca o prestanku tužilačke funkcije, protiv akata i radnji organa države i lokalne samouprave kojima se onemogućava vršenje nadležnosti autonomne pokrajine ili narušava pravo na autonomiju, odnosno onemogućava vršenje nadležnosti opštine ili narušava pravo na lokalnu samoupravu.
Višemesečna apstinencija Ustavnog suda suprotna je članu 2. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava, koji predviđa da svi zatečeni republički organi i sve zatečene republičke organizacije i službe nastavljaju sa radom do njihovog konstituisanja u skladu sa Ustavom.
Javnost je obaveštena kako Ustavni sud ne radi zato što je ostao bez predsednika, pa nema ko da zakazuje javne rasprave. Ovo ne može biti ozbiljan razlog. Prema članu 35. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom i pravnom dejstvu njegovih odluka, javnu raspravu može da zakaže i sudija koji zamenjuje predsednika Suda, a on se, u smislu člana 11. stav 2. Odluke o organizaciji Ustavnog suda, određuje po unapred utvrđenom rasporedu na period od šest meseci. Čulo se, doduše, i ovakvo objašnjenje: zamenik može da obavlja poslove predsednika u slučaju njegove odsutnosti ili sprečenosti, ali ne i kada predsedniku prestane funkcija. Ni ovaj razlog nije upotrebljiv. Dosadašnji predsednik Ustavnog suda ne obavlja dužnost od oktobra 2006. godine (kada je navršio radni vek), ali još nije razrešen. Sve dok Narodna skupština to ne učini, on se može smatrati odsutnim, pa sudija koji ga zamenjuje može nesmetano zakazivati raspravne sednice.
Da li, možda, Ustavni sud ne radi zato što nema dovoljno sudija? To mu se u bližoj prošlosti događalo, ali sada nije u toj situaciji. Od devet sudija (koliko treba da broji njegov zatečeni sastav), šestoro sudija je u mandatu, a pet je dovoljno da se odlučuje.
Pa šta onda može biti pravi razlog za uzdržavanje Ustavnog suda od vršenja nadležnosti koja mu je poverena? Jedino objašnjenje je – opstrukcija Ustava i Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava. Sada, kada je Narodna skupština, napokon, „proradila“, ovakvo stanje u Ustavnom sudu mora urgentno prestati.
Treba reći da ovakav odnos Ustavnog suda prema vlastitim ustavnim obavezama nije rezultat volje svih sudija. Međutim, broj sudija koji se protive stanju nerada nije dovoljan da se taj sud vrati svojoj nadležnosti.
Zbog svega što je rečeno, sastav Ustavnog suda treba što pre uskladiti sa novim ustavom, ali tako da se u njemu ne nađu oni zbog kojih Ustavni sud nije radio i kad je mogao da radi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari