Zaklanjanje iza ličnosti pokojnog premijera („Đinđić se ne bi predavao“, lični stav Irene Ristić) ispod je granice dobrog ukusa. Poplava autentičnih tumačenja lika i dela pokojnog Zorana Đinđića, koja u osnovi predstavljaju kupovinu jeftinih političkih poena, ružna je slika naše stvarnosti.

Zaklanjanje iza ličnosti pokojnog premijera („Đinđić se ne bi predavao“, lični stav Irene Ristić) ispod je granice dobrog ukusa. Poplava autentičnih tumačenja lika i dela pokojnog Zorana Đinđića, koja u osnovi predstavljaju kupovinu jeftinih političkih poena, ružna je slika naše stvarnosti. Ne mislim da je to osnovna ideja teksta i baš zbog toga zameram autorki nepotrebno zaklanjanje iza pokojnog premijera. Da li bi tekst bilo šta izgubio kada bi umesto imena Đinđića stajalo: trezven i odgovoran pojedinac, birač? Naravno, ne.
Sama poruka teksta – koju je, nedavno, u Danasu briljantno elaborirao Desimir Tošić sa tezom da apstinenti od predstojećih izbora praktično glasaju protiv promena – razložna je i uverljiva. Podjednako razložan je i stav da se bira kada se ima izbor. Nemoć nosilaca listi da biračima ponude nove vizije i bolja rešenja ne bi trebalo da rezultira nagradom – mandatom za naredne četiri godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari